11.05.2026.
20:01
Film o Tomasu i Eriki Man jedan je od najiščekivanijih na festivalu u Kanu
Film "Otadžbina“ Pavela Pavlikovskog, koji se premijerno prikazuje u Kanu i u kojem glavnu ulogu tumači Sandra Hiler, smešten je u period Hladnog rata — složeno vreme za istaknute antinacističke intelektualce.
Film Pavela Pavlikovskog "Otadžbina" jedan je od najiščekivanijih među 21 ostvarenjem koja se ove godine takmiče za prestižnu Zlatnu palmu.
Poljski reditelj se vraća u Kan nakon što je 2018. godine osvojio nagradu za najboljeg reditelja za film "Hladni rat". Ova istorijska romantična drama, smeštena između komunističke Poljske i Pariza, osvojila je i glavne Evropske filmske nagrade, kao i više nominacija za Oskara.
Novi film Pavlikovskog ponovo istražuje rani period Hladnog rata. U njemu Tomas Man (koga tumači Hans Cišler) i njegova ćerka Erika (Sandra Hiler) putuju od Frankfurta u Zapadnoj Nemačkoj do Vajmara u Istočnoj Nemačkoj, 1949. godine.
Prema sinopsisu filma, "Otadžbina" istražuje i teme identiteta, krivice, porodice i ljubavi, u vrtlogu i moralnoj konfuziji posleratne Evrope. Radnja ovog biografskog ostvarenja već podstiče novo interesovanje za čuvenu porodicu Man.
Šta je definisalo odnos između Tomasa Mana i njegove ćerke Erike? Kako je istaknuta porodica intelektualaca u egzilu doživljavala posleratnu Nemačku — i kako su Nemci doživljavali porodicu Man? I zašto je 1949. godina bila posebno važna za njih?
Nasleđe Tomasa Mana
Tomas Man, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1929. godine, napustio je Nemačku 1933. usled dolaska nacista na vlast. Godine izgnanstva (1933–1952) proveo je pretežno u Švajcarskoj i Sjedinjenim Američkim Državama.
Nakon što je stekao ugled romanima poput "Budenbrokovi" (1901) i "Čarobni breg" (1924), Man je tokom Hitlerove vladavine postao istaknuti kritičar fašizma, čime je učvrstio svoje mesto kao jedan od ključnih demokratskih intelektualaca 20. veka.
Najpoznatiji su njegovi govori za nemačke slušaoce emitovani preko BBC-ja između 1940. i 1945. tokom boravka u izgnanstvu u SAD, koji svedoče o njegovom otporu nacizmu.
Posebna veza sa ćerkom Erikom
Kada mu je 1905. rođeno prvo dete, Man je otvoreno izrazio razočaranje što je u pitanju devojčica. Sin bi bio "poetičniji, veći nastavak, novi početak mene samog", napisao je u pismu bratu Hajnhrihu Manu.
"Ipak, ta ćerka, prvo od njegovo šestoro dece, postala je najvažnija za očeve pesničke i političke poduhvate", kaže Irmela fon der Lihe, autorka biografije o Eriki Man.
Erika je odigrala značajnu ulogu u tome da njen otac početkom 1936. javno istupi protiv nacističkog režima. Iako je već od 1930. bio poznat kao protivnik nacizma, nakon Hitlerovog dolaska na vlast pisac se nije javno oglašavao o toj temi. Erika je zapretila da će prekinuti odnose sa svojim "neemancipovanim ocem" ukoliko ne odustane od takvog opreznog stava.
"Ona se veoma rano lično sukobila sa nacistima", ističe fon der Lihe.
Kao dete "burnih 1920-ih" i talentovana umetnica u Berlinu, Erika Man prihvatila je boemski i eksperimentalni način života tog doba — sve dok nije uvidela da je njena generacija trebalo više energije da uloži u zaštitu progresivnih prava i sloboda koje su postojale u okviru demokratskog ustava Vajmarske republike.
Godinu dana pre nego što je Hitler preuzeo vlast 1933, Erika je bila denuncirana od strane nacističke paravojne milicije zbog javnog čitanja pacifističke pesme. To je uticalo na njenu glumačku karijeru i dodatno učvrstilo njena antifascistička uverenja.
U Minhenu, januara 1933. godine, Erika Man je bila jedna od osnivača političkog kabarea pod nazivom "Die Pfeffermühle" (Mlin za biber) za koji je pisala većinu tekstova — često satiričnih i antifascističkih. Posle samo dva meseca nacisti su ga zatvorili i prisilili ansambl na izgnanstvo.
Preko majke Katje Man, koja je poticala iz bogate jevrejske industrijske porodice, i njihova deca su prema nacističkim rasnim zakonima bila smatrana Jevrejima.
U izgnanstvu Erika Man započinje novu, uspešnu karijeru kao reporterka i književnica, nastojeći da upozori svet na to koliko je brzo demokratija urušena pod Hitlerom, uprkos ugledu Nemačke kao "zemlje pesnika i mislilaca".
"To je ono što sam uvek smatrala značajnim kod nje i što je, nažalost, danas ponovo veoma aktuelno", kaže fon der Lihe.
Šta se dogodilo 1949. godine
Samo četiri godine nakon završetka Drugog svetskog rata, Nemačka je i dalje bila u ruševinama i ideološki podeljena: 7. oktobra 1949. zvanično je osnovana Nemačka Demokratska Republika (DDR), socijalistička država nastala na teritoriji sovjetske okupacione zone u Istočnoj Nemačkoj.
Posle rata, Tomas Man je objavio da se neće trajno vratiti u domovinu. Tvrdio je u svojim tekstovima da svi Nemci snose odgovornost za nacističke zločine - takva teza o kolektivnoj krivici udaljila ga je od onih koji su ostali u Nemačkoj. Mnogi su se pitali - zar porodica Man nije provela rat u relativnoj sigurnosti u izgnanstvu, dok su drugi trpeli pod Hitlerom.
Man je 1949. prvi put posetio Nemačku nakon izgnanstva, povodom obeležavanja 200. godišnjice rođenja Johana Volfganga fon Getea. Pozvan je da primi Geteovu nagradu u zapadnonemačkom gradu Frankfurtu, dok mu je istočnonemački Vajmar dodelio Geteovu nacionalnu nagradu i titulu počasnog građanina.
U govoru održanom u oba grada, Man je naglasio da ne priznaje ideološke podele ni okupacione zone. "Moj dolazak namenjen je Nemačkoj kao celini", rekao je.
Erika je, međutim, osudila taj poduhvat. Poziv je bio i povod za drugo veliko razilaženje između oca i ćerke, nakon sukoba iz 1936. Smatrala je da njen otac ne treba da ide "u zemlju u kojoj je poslednjih godina bio žestoko napadan u medijima".
Ti napadi uključivali su i preteća pisma iz Zapadne Nemačke, pa je njegova poseta 1949. bila pod policijskom zaštitom.
Situaciju je dodatno otežala činjenica da je iste godine Klaus Man izvršio samoubistvo. Kao drugo dete Tomasa i Katje Man, i sam posvećeni antifašistički pisac, Klaus je bio posebno blizak sa Erikom. Jedan od razloga njegovog dubokog razočaranja bio je i način na koji je porodica Man doživljavana u SAD, gde su bili pod sumnjom da su komunisti. Erika se plašila da će očev boravak u Vajmaru biti protumačen kao legitimizacija komunizma.
Iako se film "Otadžbina" zasniva na istorijskim ličnostima, njegova premisa je u potpunosti fiktivna. Na putovanju iz Frankfurta u Vajmar Tomas Man je zapravo bio u pratnji supruge Katje. Erika im se nije pridružila — jer je svesno odlučila da bojkotuje posetu nekadašnjoj domovini.
Komentari 0
Pogledaj komentare Pošalji komentar