Subota, 08.11.2014.

19:46

Tužna muzika popravlja raspoloženje

Tužna muzika popravlja raspoloženje IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

16 Komentari

Sortiraj po:

Bojan

pre 11 godina

Potrazite knjigu na netu Managing moods through the music. Napisao ju je covjek koji je sedmicama lezao u bolnici, usled depresije totalno iskljucen iz stvarnosti. Okidac za oporavak je bila Druga simfonija Cajkovskog. Autor tvrdi, daje smjernice i iskustva kako da se depresija tretira samo uz pomoc muzike.

Nikola, srecan u tuzi

pre 11 godina

Volim da slusam deprimirajucu, tuznu muziku. Moze se naci u svim muzickim pravcima, od klasike, roka, popa pa do dzeza. Da sam raspolozeniji posle toga ne mogu da tvrdim, niti zbog toga i slusam tu vrstu muzike. Pre bih rekao da je moj motiv dijametralno suprotan od ovoga sto ova studija tvrdi. Rekao bih da je razlog moje sklonosti ka slusanju te vrste muzike produbljivanje vec postojeceg osecaja ocaja, pesimizma, razocarenja (pogotovu u ljude), neke vrste opste beznadeznosti. Neko ce pomisliti: Pa ovaj je depresivan, treba mu pomoc! Ne tvrdim da to nije tako, ne znam, mozda, ne verujem, pomoc mi sigurno nije potrebna...Ma mozda ovi i jesu u pravu, ovi sa ovom studijom? I meni se cini, da sto sam tuzniji to sam srecniji.
Znam da u Srbiji nema mnogo ljubitelja klasicne muzike, ali onima koji to jesu, a imaju slicne potrebe kao ja, predlazem slusanje 6-e Simfonije (Pateticna Simfonija) od Petra Cajkovskog.

Frodo

pre 11 godina

"Mesečevu sonatu" uopšte ne doživljavam kao "tužnu" muziku, rado je slušam, a kad se završi, nemam želju da se rasplačem, nego da aplaudiram Betovenu.

U stvari, meni nijedna muzika nije "tužna", u smislu da izaziva u meni tužne i očajne misli. Za osećaj tuge, očaja i beznađa mi ne treba muzika, dovoljno mi je to što živim u Srbiji.

Tyrael

pre 11 godina

Fade to black je moja omiljena pesma. Paradoksalno, kada je odslusam, osecam se bolje i gore istovremeno. Pesma je dosta duboka i depresivna ali i energicna u isto vreme. Barem meni deluje tako.

Frodo

pre 11 godina

"Mesečevu sonatu" uopšte ne doživljavam kao "tužnu" muziku, rado je slušam, a kad se završi, nemam želju da se rasplačem, nego da aplaudiram Betovenu.

U stvari, meni nijedna muzika nije "tužna", u smislu da izaziva u meni tužne i očajne misli. Za osećaj tuge, očaja i beznađa mi ne treba muzika, dovoljno mi je to što živim u Srbiji.

Tyrael

pre 11 godina

Fade to black je moja omiljena pesma. Paradoksalno, kada je odslusam, osecam se bolje i gore istovremeno. Pesma je dosta duboka i depresivna ali i energicna u isto vreme. Barem meni deluje tako.

Bojan

pre 11 godina

Potrazite knjigu na netu Managing moods through the music. Napisao ju je covjek koji je sedmicama lezao u bolnici, usled depresije totalno iskljucen iz stvarnosti. Okidac za oporavak je bila Druga simfonija Cajkovskog. Autor tvrdi, daje smjernice i iskustva kako da se depresija tretira samo uz pomoc muzike.

Nikola, srecan u tuzi

pre 11 godina

Volim da slusam deprimirajucu, tuznu muziku. Moze se naci u svim muzickim pravcima, od klasike, roka, popa pa do dzeza. Da sam raspolozeniji posle toga ne mogu da tvrdim, niti zbog toga i slusam tu vrstu muzike. Pre bih rekao da je moj motiv dijametralno suprotan od ovoga sto ova studija tvrdi. Rekao bih da je razlog moje sklonosti ka slusanju te vrste muzike produbljivanje vec postojeceg osecaja ocaja, pesimizma, razocarenja (pogotovu u ljude), neke vrste opste beznadeznosti. Neko ce pomisliti: Pa ovaj je depresivan, treba mu pomoc! Ne tvrdim da to nije tako, ne znam, mozda, ne verujem, pomoc mi sigurno nije potrebna...Ma mozda ovi i jesu u pravu, ovi sa ovom studijom? I meni se cini, da sto sam tuzniji to sam srecniji.
Znam da u Srbiji nema mnogo ljubitelja klasicne muzike, ali onima koji to jesu, a imaju slicne potrebe kao ja, predlazem slusanje 6-e Simfonije (Pateticna Simfonija) od Petra Cajkovskog.

Frodo

pre 11 godina

"Mesečevu sonatu" uopšte ne doživljavam kao "tužnu" muziku, rado je slušam, a kad se završi, nemam želju da se rasplačem, nego da aplaudiram Betovenu.

U stvari, meni nijedna muzika nije "tužna", u smislu da izaziva u meni tužne i očajne misli. Za osećaj tuge, očaja i beznađa mi ne treba muzika, dovoljno mi je to što živim u Srbiji.

Nikola, srecan u tuzi

pre 11 godina

Volim da slusam deprimirajucu, tuznu muziku. Moze se naci u svim muzickim pravcima, od klasike, roka, popa pa do dzeza. Da sam raspolozeniji posle toga ne mogu da tvrdim, niti zbog toga i slusam tu vrstu muzike. Pre bih rekao da je moj motiv dijametralno suprotan od ovoga sto ova studija tvrdi. Rekao bih da je razlog moje sklonosti ka slusanju te vrste muzike produbljivanje vec postojeceg osecaja ocaja, pesimizma, razocarenja (pogotovu u ljude), neke vrste opste beznadeznosti. Neko ce pomisliti: Pa ovaj je depresivan, treba mu pomoc! Ne tvrdim da to nije tako, ne znam, mozda, ne verujem, pomoc mi sigurno nije potrebna...Ma mozda ovi i jesu u pravu, ovi sa ovom studijom? I meni se cini, da sto sam tuzniji to sam srecniji.
Znam da u Srbiji nema mnogo ljubitelja klasicne muzike, ali onima koji to jesu, a imaju slicne potrebe kao ja, predlazem slusanje 6-e Simfonije (Pateticna Simfonija) od Petra Cajkovskog.

Tyrael

pre 11 godina

Fade to black je moja omiljena pesma. Paradoksalno, kada je odslusam, osecam se bolje i gore istovremeno. Pesma je dosta duboka i depresivna ali i energicna u isto vreme. Barem meni deluje tako.

Bojan

pre 11 godina

Potrazite knjigu na netu Managing moods through the music. Napisao ju je covjek koji je sedmicama lezao u bolnici, usled depresije totalno iskljucen iz stvarnosti. Okidac za oporavak je bila Druga simfonija Cajkovskog. Autor tvrdi, daje smjernice i iskustva kako da se depresija tretira samo uz pomoc muzike.