Proveren vozac
pre 10 godina
Vozim od 1979. Dok vozim, nije mi lako ni da razgovaram sa saputnikom. Svaka smislena komunikacija, u kojoj treba da pokazem postovanje prema sagovorniku trazi da ukljucim mozak I odgovorim na pitanje. A za to vreme saobracaj se odvija I ne ceka da ga ja primetim. Nisam procitao ni jedan komentar o tome koliko ``uspesno`` voze oni koji tvrde da to umeju. Zbog takvih se saobracaj naglo usporava, oni voze presporo, prave kolonu za sobom, ili jednostavno stanu, jer je to ``bezbednije`` I uzivaju u tracovanju - na putu - u ulici, gde ih treba obici I ne sudariti se sa vozilom iz suprotnog smera. Ulice su postale setaliste razmazenih derista, koji se veoma ljute ako im trubim, (a radim to) jer ne cuju telefonskog sagovornika!!! Zamisli, siledzija se drznuo da trubi, iako sam uredno stao- stala dok pricam, da to ne radim u voznji! Ali tako jos vise ometam druge. Zabrana vazi I za pesake, koji - cini mi se - jedino I pricaju dok prelaze ulicu, recimo mame sa decom u kolicima. . . .
Sve u svemu I ova norma kao I sve druge, I van propisa o saobracaju, ne dopire do Srbina.
34 Komentari
Sortiraj po: