Sasa
pre 15 godina
Vasa romansirana prica o empaticnim, altruisticnim radnicima hitne pomoci mi je u najmanju ruku tragikomicna. Navescu Vam samo dva slucaja. Leto, +30C napolju, na ulici jedan stariji deka teturajuci prolazi pored moje radnje i odjednom seda na stepenik iste. Posle desetak minuta prilazim coveku, da vidim sta mu se desava, na moje dozivanje ne odgovara. Uplasen pozivam hitnu, oni dolaze i ustanove da je deka popio previse alkohola i da je zbog toga iznemogao seo i zaspao na podnevnom, letnjem suncu. Radnik hitne pomoci ulazi u radnju, iznerviran pita ko ih je zvao, a kada mu kazem da sam to bio ja, uz psovku mi kaze sto nisam proverio da li je, citiram, matori alkos pre nego sto sam ih pozvao. Ja u soku stojim, na rubu neverice i promucam da je valjda njihov posao da provere da li je covek dobro cak i ako je alkos!!!! Drugi, na zalost, tragican slucaj je kada je moj pokojni otac doziveo mozdani udar, veoma jak, radnici HP su dosli, i iako mu je pritisak bio izuzetno visok, on sam bio dezorijentisan i skoro u komi, posle jedne injekcije za snizavanje istog, ostavljaju mog oca da prenoci. Na zalost upravo to sto su ga ostavili da saceka do sutradan je bilo kobno, ako se zna da postoji injekcija koja se daje u roku od tri sata pacijentima koje zadesi slog, a koja pomaze pri oporavku i daljem lecenju ovakvih pacijenata. Moj otac je kasnije preminuo jer je ceo dalji tok njegovog lecenja bio jako otezan. Znam da je njihov posao jako tezak i stresan, ali verujte mi, daleko od toga da ove ljude mogu da postujem, koliko god to ruzno zvucalo!!!! Voleo bih da gresim!!!!!
1 Komentari
Sortiraj po: