Sonja
pre 15 godina
Ja, zapravo, nisam čak ni Beograđanka. Samo sam napravila izbor da u ovom gradu živim. Svakoga dana gledam umorna lica ljudi u gradskom prevozu, ispisane fasade, smeće bačeno tamo gde ne bi trebalo, udišem amonijačna isparenja u haustorima. Naravno da me pomenute stvari ponekad dovode do očaja.
Ipak, dovoljan je samo jedan pogled sa Brankovog mosta na luku Beograd i Kalemegdansku tvrđavu, samo jedan letimični 'glance' na obalu reke noću, pa da Beogradu oprostim sve njegove nesavršenosti.
Na stranu noćni život. Za njega imate ili nemate vremena, imate ili nemate novaca. Ono što Beograd izdvaja od svih drugih gradova su male stvari koje obično ne primetimo: miris lipa u junu duž Ulice neznanog junaka, kloparanje potpetica niz kaldrmu Skadarske, način na koji cvetovi dženarike svakog proleća oboje Topčider, činjenica da se ovaj grad ni u najluđe doba noći ne smiruje. Uvek je neko budan, uvek se nešto dešava.
Beograd je nešto što reči, koliko god da ih prospem, ne obuhvataju. On je i istok i zapad, i muljav i beo, i nov i stari. Obasjan nekakvom čudnom celuloidnom svetlošću stoji vekovima na istom mestu, odoleva vremenu, vojskama, našoj svakodnevnoj nebrizi. Svako ko je, makar kratko, živeo u njemu znaće tačno o čemu govorim.
Treba otići i videti druge gradove, njihovu lepotu i posebnost. Svaki grad je priča za sebe. Ipak, ja se tako rado i radosno vraćam tebi, Beograde, grade hiljadu priča.
To je to - ja volim Beograd.
53 Komentari
Sortiraj po: