Muž Mire Furlan o poslednjim trenucima glumice: "U našem vrtu, držala je za ruku sina i mene"

Predivna knjiga,mene je ostavila bez daha na više nivoa. O Miri Furlan nisam znala gotovo ništa, osim da je bila popularna u Jugoslaviji i da je imala, za moj pojam, neobičan glas. U knjizi sam je upoznala kao sjajnog pisca, a saznala sam da je bila vrlo obrazovana i odgojena da materijalno nije bitno, da je bitno ono što čovek ima u sebi i da se bogatstva stiču putovanjem i širenjem vidika čitanjem, sa čime se u potpunosti slažem. Vrlo verno i emotivno je dočarala raspad SFRJ, raspad jednog života i pokušaj njegovog sastavljanja na drugom kraju sveta. U vreme kada neki drugi narod proživljava tužnu sudbinu, knjiga koja je tu da nas podseti u uzaludnost rata. Sve preporuke za ovu knjigu, definitivno vredi pročitati.

Одрастао сам уз њу као глумицу и појма нисам имао колика је величина била као особа... "Тамо нека Мира Фурлан"... Моја срамота...

Nisam još čitala biografiju, ali mi je u sećanju ostao intervju koji je dala i u kojem kaže ovo:

"Ja sam bila od onih koji su zaista vjerovali u takozvano bratstvo i jedinstvo, ali ne samo naših naroda, nego svih ljudi na svijetu. I još uvijek vjerujem da je to jedina opcija za opstanak ljudske rase. Sve drugo vodi u nasilje, patnju i uništenje. Ne razumijem nacionalizam, ne vibriram na toj žici. Možda je to proizvod moga odgoja u obitelji koja je bila ateistička i antinacionalistička, možda je to proizvod moga etničkog sustava gdje je svaki moj djed i svaka baka bio druge nacionalnosti. Kad sam jednom kao dijete pitala tatu: „Jesmo li mi Talijani?“, on mi je mudro odgovorio: „Ovisi iz kojeg ugla gledamo“. A onda mi u Istri jedan Istrijan kaže: „Furlani nisu Talijani. Oni su Furlani“. Moj djed Janez Furlan je, međutim, cijeli svoj život bio pretplaćen na časopis „Slovenac“, a živio je u Ogulinu, u Hrvatskoj. Moja baka je bila rođena s druge strane Kupe, što ju je svrstalo u Hrvate, iako je govorila istim goranskim jezikom kao djed koji je živio na slovenskoj strani. Oduvijek mi se činilo da su nacionalne etikete slučajne i, više manje, proizvoljne. Moj drugi djed Fritz Weil je imao mogućnost da ode u Izrael i da se tako spasi za vrijeme Drugog svjetskog rata, ali je odbio otići jer nije vjerovao ni u koji, pa tako ni cionisticki, nacionalizam. To ga je vjerovanje stajalo glave, mučki je, naime, ubijen u ustaškom logoru Jasenovac."

Predivna Mira, mnogo mi je žao.

Bila je i ostala ikona naših prostora.

Svi mudri ljudi su tihi,
nenametljivi i neprimjetni.

Treba da dođu, i prođu,
tragedije, svakave kataklizme,
pa da se u rasulu preostaloga
spozna, i kao "maljem u glavu" shvati,
sva jednostavna veličina mudrosti
tih i takvih ljudi.
Ono što zovemo "ljudskost".

Sve se može biti.
A najteže je biti čovjek,
u smutna i zla vremena.
I nikada ih nema mnogo...

@Furlanka - šta te tačno zulja? Što je bila talentovanija, što vas je prezirala, što nije pristala na vaše sitne duše i krupne nacionalističke igre? Ne govoriš puno o njoj ovim blaćenjem oko stana i "bega u Beograd" od te i takve HR ali o sebi mnogo. Sitna duša se vidi na kilometar, vama je nacionalizam samo opravdanje za lična ograničenja i nesposobnost. Stanarsko pravo, pazi da nije. Što da ne nasledi kao i svi ostali? Svojima je nezavisna od toga gde se živi. Nego vas je prozrela do srži, i kritikovala koliko je mogla a bila je bar nominalno "vaša". A još se i udala za Srbina, super frajera, koji ju je voleo onako kako je zasluzila.

Oterali ste je početkom rata, sada je pljujete. Ali mozes samo svojim ružnim posthumnim komentarima da joj pljunes pod prozor. Njena veličina,hrabrost i ljudskost u zlim vremenima će ostati upamćene a ti i tvoj žuč ne. Svaki pristojan čovek samo može da ti kaže, srami se. I ona takva, "pobegulja", živjela je bolji i vredniji život, u inat tebi i takvima kao ti.

Mira je ćerka JNA oficira, dobila je stan na korištenje od Grada Zagreba u centru Zagreba, bila je privelegirana na svaki način, uloge, posao, sve je išlo kao podmazano. Dok su neki drugi nevini hapšeni i zrpsni u logire i kazamate. Lako je bilo Miri pričati da materijalno nije važno jer ništa materijalno sama nije ni zaradila a sve je imala. Ako materijalno nije vazno zašto se borilacza stan koji nije bio njezino vladništvo? Dobila je stan na korištenje i svojevoljno ga napustila i preselila u Beograd pocetkom rata. Zakon je bio taki da ako u stanu nisi duze od 6 mj. gubiš stanarsko pravo. Ali Mira kojoj materijalno nije bilo važno borila se za taj stan, i to protivno zakonu i uspjela je. Stsn joj naravno nije trebao pa ga je prodala. Dok su mnogi nesretnici bili protjerani iz svojih kuća i gradova unutar svoje države i nisu dobili nikakav stan ni kuću, nego su se snalazili kako su znali i umjeli. Dok su mnogi ginuli braneći svoje selo, svoj grad, svoju kuću, Mira nije rekla ni jednu riječ u njihovu korist, nego je pobjegla u Beograd (iako nije Srpkinja) gdje nisu padale granate. Kadnije je napustila i Beograd. Ali opet se vratila kad se sve smirilo. Ne vjerujem riječima nego djelima.

@Marija


Gluposti. Ratovi nisu uzaludni. Citava istorija je istorija ratovanja. Osnovno organizaciono ustrojstvo svakog ljudskog društva je ratno. Periodi mira su samo privremeni intervali izmedju ratova. Ali, tesko je to da razumeju naivne, idealističke zene poput Mire Furlan, svakako velike glumice, ali nesnadjene u surovoj realnosti zivota.

Mira je ćerka JNA oficira, dobila je stan na korištenje od Grada Zagreba u centru Zagreba, bila je privelegirana na svaki način, uloge, posao, sve je išlo kao podmazano. Dok su neki drugi nevini hapšeni i zrpsni u logire i kazamate. Lako je bilo Miri pričati da materijalno nije važno jer ništa materijalno sama nije ni zaradila a sve je imala. Ako materijalno nije vazno zašto se borilacza stan koji nije bio njezino vladništvo? Dobila je stan na korištenje i svojevoljno ga napustila i preselila u Beograd pocetkom rata. Zakon je bio taki da ako u stanu nisi duze od 6 mj. gubiš stanarsko pravo. Ali Mira kojoj materijalno nije bilo važno borila se za taj stan, i to protivno zakonu i uspjela je. Stsn joj naravno nije trebao pa ga je prodala. Dok su mnogi nesretnici bili protjerani iz svojih kuća i gradova unutar svoje države i nisu dobili nikakav stan ni kuću, nego su se snalazili kako su znali i umjeli. Dok su mnogi ginuli braneći svoje selo, svoj grad, svoju kuću, Mira nije rekla ni jednu riječ u njihovu korist, nego je pobjegla u Beograd (iako nije Srpkinja) gdje nisu padale granate. Kadnije je napustila i Beograd. Ali opet se vratila kad se sve smirilo. Ne vjerujem riječima nego djelima.

@Marija


Gluposti. Ratovi nisu uzaludni. Citava istorija je istorija ratovanja. Osnovno organizaciono ustrojstvo svakog ljudskog društva je ratno. Periodi mira su samo privremeni intervali izmedju ratova. Ali, tesko je to da razumeju naivne, idealističke zene poput Mire Furlan, svakako velike glumice, ali nesnadjene u surovoj realnosti zivota.

Одрастао сам уз њу као глумицу и појма нисам имао колика је величина била као особа... "Тамо нека Мира Фурлан"... Моја срамота...

Predivna knjiga,mene je ostavila bez daha na više nivoa. O Miri Furlan nisam znala gotovo ništa, osim da je bila popularna u Jugoslaviji i da je imala, za moj pojam, neobičan glas. U knjizi sam je upoznala kao sjajnog pisca, a saznala sam da je bila vrlo obrazovana i odgojena da materijalno nije bitno, da je bitno ono što čovek ima u sebi i da se bogatstva stiču putovanjem i širenjem vidika čitanjem, sa čime se u potpunosti slažem. Vrlo verno i emotivno je dočarala raspad SFRJ, raspad jednog života i pokušaj njegovog sastavljanja na drugom kraju sveta. U vreme kada neki drugi narod proživljava tužnu sudbinu, knjiga koja je tu da nas podseti u uzaludnost rata. Sve preporuke za ovu knjigu, definitivno vredi pročitati.

Nisam još čitala biografiju, ali mi je u sećanju ostao intervju koji je dala i u kojem kaže ovo:

"Ja sam bila od onih koji su zaista vjerovali u takozvano bratstvo i jedinstvo, ali ne samo naših naroda, nego svih ljudi na svijetu. I još uvijek vjerujem da je to jedina opcija za opstanak ljudske rase. Sve drugo vodi u nasilje, patnju i uništenje. Ne razumijem nacionalizam, ne vibriram na toj žici. Možda je to proizvod moga odgoja u obitelji koja je bila ateistička i antinacionalistička, možda je to proizvod moga etničkog sustava gdje je svaki moj djed i svaka baka bio druge nacionalnosti. Kad sam jednom kao dijete pitala tatu: „Jesmo li mi Talijani?“, on mi je mudro odgovorio: „Ovisi iz kojeg ugla gledamo“. A onda mi u Istri jedan Istrijan kaže: „Furlani nisu Talijani. Oni su Furlani“. Moj djed Janez Furlan je, međutim, cijeli svoj život bio pretplaćen na časopis „Slovenac“, a živio je u Ogulinu, u Hrvatskoj. Moja baka je bila rođena s druge strane Kupe, što ju je svrstalo u Hrvate, iako je govorila istim goranskim jezikom kao djed koji je živio na slovenskoj strani. Oduvijek mi se činilo da su nacionalne etikete slučajne i, više manje, proizvoljne. Moj drugi djed Fritz Weil je imao mogućnost da ode u Izrael i da se tako spasi za vrijeme Drugog svjetskog rata, ali je odbio otići jer nije vjerovao ni u koji, pa tako ni cionisticki, nacionalizam. To ga je vjerovanje stajalo glave, mučki je, naime, ubijen u ustaškom logoru Jasenovac."

@Furlanka - šta te tačno zulja? Što je bila talentovanija, što vas je prezirala, što nije pristala na vaše sitne duše i krupne nacionalističke igre? Ne govoriš puno o njoj ovim blaćenjem oko stana i "bega u Beograd" od te i takve HR ali o sebi mnogo. Sitna duša se vidi na kilometar, vama je nacionalizam samo opravdanje za lična ograničenja i nesposobnost. Stanarsko pravo, pazi da nije. Što da ne nasledi kao i svi ostali? Svojima je nezavisna od toga gde se živi. Nego vas je prozrela do srži, i kritikovala koliko je mogla a bila je bar nominalno "vaša". A još se i udala za Srbina, super frajera, koji ju je voleo onako kako je zasluzila.

Oterali ste je početkom rata, sada je pljujete. Ali mozes samo svojim ružnim posthumnim komentarima da joj pljunes pod prozor. Njena veličina,hrabrost i ljudskost u zlim vremenima će ostati upamćene a ti i tvoj žuč ne. Svaki pristojan čovek samo može da ti kaže, srami se. I ona takva, "pobegulja", živjela je bolji i vredniji život, u inat tebi i takvima kao ti.

Bila je i ostala ikona naših prostora.

Predivna Mira, mnogo mi je žao.

Svi mudri ljudi su tihi,
nenametljivi i neprimjetni.

Treba da dođu, i prođu,
tragedije, svakave kataklizme,
pa da se u rasulu preostaloga
spozna, i kao "maljem u glavu" shvati,
sva jednostavna veličina mudrosti
tih i takvih ljudi.
Ono što zovemo "ljudskost".

Sve se može biti.
A najteže je biti čovjek,
u smutna i zla vremena.
I nikada ih nema mnogo...