Četvrtak, 01.07.2021.

17:04

Darija Kisić Tepavčević za "Fokus" o tvrdnjama o sistemskom zlostavljanju dece u domovima socijalne zaštite

Javnost je uznemirio izveštaj grupe nevladinih organizacija, u kojem su iznete tvrdnje o sistemskom zlostavljanju dece ometene u razvoju.

Izvor: B92

Darija Kisiæ Tepavèeviæ za "Fokus" o tvrdnjama o sistemskom zlostavljanju dece u domovima socijalne zaštite IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

6 Komentari

Sortiraj po:

m

pre 4 godine

Nekako u ciklusima se pokreće ova tužna tema. Uočih, kada ovaj problem izađe u javnost završava se jedan ciklus vlasti (proverite prethodne periode).Svaki put kada se "otkrije"tako nešto ide priča u ovom stilu, da se sastanemo, da razgovaramo, da se napravi strategija i planovi. Da porodica preuzme na sebe (niko joj ne pruži ni finansijsku pomoć, koja bi trebalo da bude u vidu sigurnog mesečnog priliva). Zašto se to ne uradi odmah, zašto gledamo mala tužna ljudska bića u onako ponižavajućem- nedostojnom čoveka položaju, zašto, zašto svakih nekoliko godina i opet ništa, ZAŠTO??????

Ono sto se desava na ovom svetu nije istina

pre 4 godine

A gde je odgovornost roditelja u svemu ovome??? Lako je skinuti brigu sa sebe... A ipak odgovornost je na roditeljima... Sistem treba da podrzi roditelje koji se suocavaju sa ovim problemom... a ne da preuzima brigu i odgovornost... Podrska pre svega za porodicu!
(O boze, 01. jul 2021 17:52)

Kada sam procitao ovaj komentar, zgrozio sam se. Koliko ljudi u Srbiji sastavlja kraj sa krajem, ne moze sebi da priusti neke osnovne stvari, a kamoli staranje prvo o detetu, a posle o odrasloj osobi. Surak ima sina sa ekstremnim oblikom autizma, potpunim nedostatkom svesti, i uz svu negu, paznju i strucnu pomoc, dete ne napreduje. Ide u specijalno obdaniste i skoro svakog dana kod terapeuta. Dolaze u situaciju da za svaku intervenciju moraju da ga uspavljuju (npr. za popravku zuba). Svi se sada brinemo sta ce biti kada bude fizicki odrastao, pa ne moze da se obuzda. Pritom mali ima mnogo vecu brigu nego sto bi imao u nekom stacionaru. Tek onda covek pomisli sta je sa ljudima koji nemaju i ne mogu da prisute sebi da budu uz svoje dete 24 casa dnevno. I onda procitam ovakav komentar... Neki ljudi ili pojma nemaju, ili su stvarno dno dna.

Milica

pre 4 godine

A gde je odgovornost roditelja u svemu ovome??? Lako je skinuti brigu sa sebe... A ipak odgovornost je na roditeljima... Sistem treba da podrzi roditelje koji se suocavaju sa ovim problemom... a ne da preuzima brigu i odgovornost... Podrska pre svega za porodicu!
(O boze, 01. jul 2021 17:52)

Tako je lako iz fotelje kucati reči a nemati predtsavi o tome. Država za to postoji, mi je plaćamo da svi imamo pristojne uslove, bilo dom, bolnica, škola.... Oglasi države i društva jeste odnos prema bolestima i nemocnima. Imala sam brata koji je bolovao od cerebralne paralize umro je kada je imao 13 godina uz svu ljubav i pažnju mojih roditelja. Tada su im predlagali da ga daju u dom. Moji nisu pristali na to, ali samo oni znaju kako im je bilo uz mog brata i uz još troje dece. Ostali smo zajedno, i to ih je ojačao još više. A koliko ima porodica koji ne mogu to da izdrže, kojima brak pukne, muž ostavi (često se dešava ovo, nazalost). nemojte odmah da osuđujete. Drago mi je da ne znate kako je to imati člana porodice teško bolesnog. ovde je država žestoko zakazala i ne, nije ovo pd juce, ovo traje godinama.... i szrasno je da niko ne odgovara.

O boze

pre 4 godine

A gde je odgovornost roditelja u svemu ovome??? Lako je skinuti brigu sa sebe... A ipak odgovornost je na roditeljima... Sistem treba da podrzi roditelje koji se suocavaju sa ovim problemom... a ne da preuzima brigu i odgovornost... Podrska pre svega za porodicu!

Milica

pre 4 godine

A gde je odgovornost roditelja u svemu ovome??? Lako je skinuti brigu sa sebe... A ipak odgovornost je na roditeljima... Sistem treba da podrzi roditelje koji se suocavaju sa ovim problemom... a ne da preuzima brigu i odgovornost... Podrska pre svega za porodicu!
(O boze, 01. jul 2021 17:52)

Tako je lako iz fotelje kucati reči a nemati predtsavi o tome. Država za to postoji, mi je plaćamo da svi imamo pristojne uslove, bilo dom, bolnica, škola.... Oglasi države i društva jeste odnos prema bolestima i nemocnima. Imala sam brata koji je bolovao od cerebralne paralize umro je kada je imao 13 godina uz svu ljubav i pažnju mojih roditelja. Tada su im predlagali da ga daju u dom. Moji nisu pristali na to, ali samo oni znaju kako im je bilo uz mog brata i uz još troje dece. Ostali smo zajedno, i to ih je ojačao još više. A koliko ima porodica koji ne mogu to da izdrže, kojima brak pukne, muž ostavi (često se dešava ovo, nazalost). nemojte odmah da osuđujete. Drago mi je da ne znate kako je to imati člana porodice teško bolesnog. ovde je država žestoko zakazala i ne, nije ovo pd juce, ovo traje godinama.... i szrasno je da niko ne odgovara.

m

pre 4 godine

Nekako u ciklusima se pokreće ova tužna tema. Uočih, kada ovaj problem izađe u javnost završava se jedan ciklus vlasti (proverite prethodne periode).Svaki put kada se "otkrije"tako nešto ide priča u ovom stilu, da se sastanemo, da razgovaramo, da se napravi strategija i planovi. Da porodica preuzme na sebe (niko joj ne pruži ni finansijsku pomoć, koja bi trebalo da bude u vidu sigurnog mesečnog priliva). Zašto se to ne uradi odmah, zašto gledamo mala tužna ljudska bića u onako ponižavajućem- nedostojnom čoveka položaju, zašto, zašto svakih nekoliko godina i opet ništa, ZAŠTO??????

Ono sto se desava na ovom svetu nije istina

pre 4 godine

A gde je odgovornost roditelja u svemu ovome??? Lako je skinuti brigu sa sebe... A ipak odgovornost je na roditeljima... Sistem treba da podrzi roditelje koji se suocavaju sa ovim problemom... a ne da preuzima brigu i odgovornost... Podrska pre svega za porodicu!
(O boze, 01. jul 2021 17:52)

Kada sam procitao ovaj komentar, zgrozio sam se. Koliko ljudi u Srbiji sastavlja kraj sa krajem, ne moze sebi da priusti neke osnovne stvari, a kamoli staranje prvo o detetu, a posle o odrasloj osobi. Surak ima sina sa ekstremnim oblikom autizma, potpunim nedostatkom svesti, i uz svu negu, paznju i strucnu pomoc, dete ne napreduje. Ide u specijalno obdaniste i skoro svakog dana kod terapeuta. Dolaze u situaciju da za svaku intervenciju moraju da ga uspavljuju (npr. za popravku zuba). Svi se sada brinemo sta ce biti kada bude fizicki odrastao, pa ne moze da se obuzda. Pritom mali ima mnogo vecu brigu nego sto bi imao u nekom stacionaru. Tek onda covek pomisli sta je sa ljudima koji nemaju i ne mogu da prisute sebi da budu uz svoje dete 24 casa dnevno. I onda procitam ovakav komentar... Neki ljudi ili pojma nemaju, ili su stvarno dno dna.

O boze

pre 4 godine

A gde je odgovornost roditelja u svemu ovome??? Lako je skinuti brigu sa sebe... A ipak odgovornost je na roditeljima... Sistem treba da podrzi roditelje koji se suocavaju sa ovim problemom... a ne da preuzima brigu i odgovornost... Podrska pre svega za porodicu!

O boze

pre 4 godine

A gde je odgovornost roditelja u svemu ovome??? Lako je skinuti brigu sa sebe... A ipak odgovornost je na roditeljima... Sistem treba da podrzi roditelje koji se suocavaju sa ovim problemom... a ne da preuzima brigu i odgovornost... Podrska pre svega za porodicu!

Milica

pre 4 godine

A gde je odgovornost roditelja u svemu ovome??? Lako je skinuti brigu sa sebe... A ipak odgovornost je na roditeljima... Sistem treba da podrzi roditelje koji se suocavaju sa ovim problemom... a ne da preuzima brigu i odgovornost... Podrska pre svega za porodicu!
(O boze, 01. jul 2021 17:52)

Tako je lako iz fotelje kucati reči a nemati predtsavi o tome. Država za to postoji, mi je plaćamo da svi imamo pristojne uslove, bilo dom, bolnica, škola.... Oglasi države i društva jeste odnos prema bolestima i nemocnima. Imala sam brata koji je bolovao od cerebralne paralize umro je kada je imao 13 godina uz svu ljubav i pažnju mojih roditelja. Tada su im predlagali da ga daju u dom. Moji nisu pristali na to, ali samo oni znaju kako im je bilo uz mog brata i uz još troje dece. Ostali smo zajedno, i to ih je ojačao još više. A koliko ima porodica koji ne mogu to da izdrže, kojima brak pukne, muž ostavi (često se dešava ovo, nazalost). nemojte odmah da osuđujete. Drago mi je da ne znate kako je to imati člana porodice teško bolesnog. ovde je država žestoko zakazala i ne, nije ovo pd juce, ovo traje godinama.... i szrasno je da niko ne odgovara.

m

pre 4 godine

Nekako u ciklusima se pokreće ova tužna tema. Uočih, kada ovaj problem izađe u javnost završava se jedan ciklus vlasti (proverite prethodne periode).Svaki put kada se "otkrije"tako nešto ide priča u ovom stilu, da se sastanemo, da razgovaramo, da se napravi strategija i planovi. Da porodica preuzme na sebe (niko joj ne pruži ni finansijsku pomoć, koja bi trebalo da bude u vidu sigurnog mesečnog priliva). Zašto se to ne uradi odmah, zašto gledamo mala tužna ljudska bića u onako ponižavajućem- nedostojnom čoveka položaju, zašto, zašto svakih nekoliko godina i opet ništa, ZAŠTO??????

Ono sto se desava na ovom svetu nije istina

pre 4 godine

A gde je odgovornost roditelja u svemu ovome??? Lako je skinuti brigu sa sebe... A ipak odgovornost je na roditeljima... Sistem treba da podrzi roditelje koji se suocavaju sa ovim problemom... a ne da preuzima brigu i odgovornost... Podrska pre svega za porodicu!
(O boze, 01. jul 2021 17:52)

Kada sam procitao ovaj komentar, zgrozio sam se. Koliko ljudi u Srbiji sastavlja kraj sa krajem, ne moze sebi da priusti neke osnovne stvari, a kamoli staranje prvo o detetu, a posle o odrasloj osobi. Surak ima sina sa ekstremnim oblikom autizma, potpunim nedostatkom svesti, i uz svu negu, paznju i strucnu pomoc, dete ne napreduje. Ide u specijalno obdaniste i skoro svakog dana kod terapeuta. Dolaze u situaciju da za svaku intervenciju moraju da ga uspavljuju (npr. za popravku zuba). Svi se sada brinemo sta ce biti kada bude fizicki odrastao, pa ne moze da se obuzda. Pritom mali ima mnogo vecu brigu nego sto bi imao u nekom stacionaru. Tek onda covek pomisli sta je sa ljudima koji nemaju i ne mogu da prisute sebi da budu uz svoje dete 24 casa dnevno. I onda procitam ovakav komentar... Neki ljudi ili pojma nemaju, ili su stvarno dno dna.