Oproštaj od Ljube Tadića

Zbogom veliki. Jos pamtim onaj tvoj lagani hod, poduprt stapom. Tamo, na Tvojoj marsuti pored Hrama Svetog Marka ka Maderi. Bio je 5. oktobar 2000. U toku je bilo osvajanje slobode, a Ti, ubedjen da se ta reka ljudi ne moze zustaviti, sa Tebi svojstvenim mirom umirivao si ljude: `Kakvi tenkovi, kakva policija. Bice sto biti mora`, rekao si jednoj zeni koja je prisla da te pozdravi i zamoli za misljenje. Ljudi kao ti nikad ne umiru. Vecni ostaju. Zauvek.

Njegova Odbrana Sokratova mi je u mnogome promenila zivot. Naucilo me da mislim, da citam, da posecujem Narodnu biblioteku, da budem mirniji u dusi, da budem iskreniji, samokriticniji, dostojanstveniji... Plocu sam nekoliko puta kupovao da vratim cistotu zvuka koja se od tolikog preslusavanja gubila. I danas nosim tu toplu mirnu boju njegovog glasa u sebi...

Zbogom Ljubo! Sve ce biti dobro.

Imati Tebe za svoga bila je to privilegija od Boga. U Tvome glasu i pogledu spajali su nebo i zemlja.

Oduvjek je postojala istorijska nepravda spram "malim" narodima u svakom tom smislu. Zbog jezicke barijere, Ljuba Tadic i Milena Dravic nisu postali ono sto ih neminovno slijedi, nisu dobili titulu Ser i Lady.
U ovoj tuzi za velikanom me tjesi, a u isto vrjeme i rastuzije misao, da ce Ljuba na nebesima imati mnogo bolje drustvo, nego sta ga je imao na zemlji, da ce tamo biti sa velicinama kao sto su Ckalja, Mija, Pavle, Zoran i Miljenko Smoje.Mozda smo mali narodi, mozda nas jezik nije poznat sirom svijeta, ali nasi velikani su veliki i na nebu i na zemlji.

Zbogom veliki. Jos pamtim onaj tvoj lagani hod, poduprt stapom. Tamo, na Tvojoj marsuti pored Hrama Svetog Marka ka Maderi. Bio je 5. oktobar 2000. U toku je bilo osvajanje slobode, a Ti, ubedjen da se ta reka ljudi ne moze zustaviti, sa Tebi svojstvenim mirom umirivao si ljude: `Kakvi tenkovi, kakva policija. Bice sto biti mora`, rekao si jednoj zeni koja je prisla da te pozdravi i zamoli za misljenje. Ljudi kao ti nikad ne umiru. Vecni ostaju. Zauvek.

Njegova Odbrana Sokratova mi je u mnogome promenila zivot. Naucilo me da mislim, da citam, da posecujem Narodnu biblioteku, da budem mirniji u dusi, da budem iskreniji, samokriticniji, dostojanstveniji... Plocu sam nekoliko puta kupovao da vratim cistotu zvuka koja se od tolikog preslusavanja gubila. I danas nosim tu toplu mirnu boju njegovog glasa u sebi...

Zbogom Ljubo! Sve ce biti dobro.

Imati Tebe za svoga bila je to privilegija od Boga. U Tvome glasu i pogledu spajali su nebo i zemlja.

Oduvjek je postojala istorijska nepravda spram "malim" narodima u svakom tom smislu. Zbog jezicke barijere, Ljuba Tadic i Milena Dravic nisu postali ono sto ih neminovno slijedi, nisu dobili titulu Ser i Lady.
U ovoj tuzi za velikanom me tjesi, a u isto vrjeme i rastuzije misao, da ce Ljuba na nebesima imati mnogo bolje drustvo, nego sta ga je imao na zemlji, da ce tamo biti sa velicinama kao sto su Ckalja, Mija, Pavle, Zoran i Miljenko Smoje.Mozda smo mali narodi, mozda nas jezik nije poznat sirom svijeta, ali nasi velikani su veliki i na nebu i na zemlji.