zoran stokic
pre 2 godine
Fosea sam upoznao preko opere "Melanholija" 2008., - napisao je libreto za tu operu prema svom romanu "Melanholija I" (1995; "Melanholija II 1996) koju je uglazbio Georg Fridrih Has. Fose da bi umetniči izrazio dubinu melanholije za svoje potrebe bira kontraverznog slikara Larsa Larsena Herterviga (1830-1902) koga su stariji biografi proglasili "neizlečivo ludim" iako savremene analize njegovih slika ne podržavaju ovu hipotezu – jer niko do sada nije pokazao te tragove mentalne bolesti u Hertervigovoj kasnoj umetnosti. Pre će biti da je pre reč o jedinstvenom obliku ranog modernizma – tu imamo raspon od romantičnih slika pejzaža u galerijskom formatu do modernistički orijentisanih slika gde je realizam naduvan i gde se mogu pronaći impresionistička i ekspresionistička raspoloženja, srednjovekovni misticizam, kvekerski svetlosni misticizam, kolažna umetnost, simbolizam i nadrealizam – pa ga možemo staviti u rang Van Goga, Gogena, Munka i Salvador Dalija. Kao što su Puškin i Forman maestralno stvorili – svog a ne stvarnog istorijskog -"ludog" Salijerija u "Amadeusu" tako je Fose u svom romanu zakoračuje u um "svog" slikara – crtajući zadivljujući portret čoveka i umetnika koji je oscilirao između ekstremnog poriva da se afirmiše i podjednako ekstremnog osećaja inferiornosti. U isto vreme, roman je bio pokušaj da se dokuče metafizičke dimenzije Hertervigovog slikarstva.
6 Komentari
Sortiraj po: