Petar A
pre 15 godina
Poslednju deceniju, omiljen tip vijesti: nadjen gen za sizofreniju, nadjen gen za migrenu, gen za... Ovakvim vijestima se salje pogresan signal citaocima, da je takodje, tu, brzo, na putu i lijek protiv bolesti o kojima je rijec. A to je tako daleko od istine! Jako daleko. Jedan gen ne znaci malte ne nista. Ono sto znaci akciju celije, jeste sadejstvo vise (bog zna koliko!) gena, ukljucujuci i neposrednu okolinu gena (zvanicno, epigenetika). A ova "igra" je toliko slozena da ju je jedino evolucija kroz svojih milion godina mogla sloziti, strukturirati i naci najracionalnije rjesenje. Svi nasi (naucnika) pokusaji da brzim, kratkim potezima uhvate brzinu evolucije, osudjeni sa na neuspjeh. Evo samo jedan, vrlo svjez primjer. Devedesetih godina je krenulo ambiciozno kultivisanje maticnih celija sa idejom da se napravi bilo kakvo tkivo i poslije samo da se krpe "rupe". Ostecenja poslije infarkta srca, ostecenja mozga i nerava, Parkinson, svasta. Uradjena je cijela sema ljudskog genoma (na papiru stoji tacan spisak svih gena i njihov redosled onako kako ga mi nosimo u nasim celijama) i sve zajedno je poprimilo formu pravljenja kolaca: recept i sastojci. Ali avaj! Geni slozeni ljudskom rukom poceli su da medjusobno komuniciraju na svoj nacin dovodeci do sasvim novih i neocekivanih rezultata. Kratko receno, umjesto da se uhvati brzina evolucije i dobije zdravo tkivo, uhvacena je brzina karcinogeneze i dobijena tkiva su licila na razne stadije (uglavnom pocetne, naravno) raka. Citav projekat ide pod (na?) led.
1 Komentari
Sortiraj po: