branko
pre 16 godina
Zovem se Branko i alkoholčar sam.Imam 34 godine. U početku je sve bilo ok, davao mi je snage da plešem, muvam devojke,dobro se provedem sa prijateljima.Ni sam nisam primetio kad sam počeo da pijem svaki dan. Uvek je neka prilika:slave, rodjendani,tekme,položen ispit,ne položen ispit...Sve češće sam počeo da se blamiram pred ljudima.Da ne pričam o mamurluku,bolovima stomaka i glavobolji.Počeo sam da se lečim 2008. i saznao sam da je alkoholizam vrlo rasprostranjena bolest.To je bolest tela,uma i duše.Neizlečiva je progresivna i ukoliko se ne prestane sa pićem smrtonosna.Na grupnoj terapiji i sastancima Anonimnih alkoholičara upoznao sam stotine ljudi i ukapirao da nisam ja jedini na svetu alkos.Prestao sam da pijem i polako menjam svoj život.Osećam se mnogo bolje i fizički i psihički.Ljudi se ne javljaju na lečenje zbog ponosa,straha,stida i iluzija (svi piju! popio sam samo 3 rakije i 3 piva,nisam bio pijan itd).Želim svima sve najbolje,a posebno alkoholičarima koji se joč uvek pate zbog svog pića.Ima staro pravilo da onaj ko je počeo da sumnja za sebe da je alkoholičar, verovatno to već jeste.Tako da...to svoje lečenje smatram jednim od najboljih poteza u životu.Pozdrav.
9 Komentari
Sortiraj po: