Sanja
pre 10 godina
@Stakor
Upoznata sam sa aktivnim praćenjem i tačno je da postoji ogroman broj nepotrebnih operacija i drugih nepotrebnih zahvata, ali ja tvrdim da danas za široku populaciju nemamo dijagnostičke metode koje će utvrditi da li je low-risk oboljenje zaista low-risk. Oko 30% Glisona 6 na biopsiji, se prilikom odstranjivanja prostate i patološkim ispitivanjima utvrdi da je ustvari Glison 7. Juče je u New York Times-u bio članak o ženi hirurgu-onkologu koja preporučuje aktivno praćenje za DCIS (dojka). Odgovor njenog kolege je da je u 10% slučajeva agresivan rak takođe prisutan uz DCIS. Dok široka populacije nema pristupa vrlo preciznom određivanju da li je Glison 6 zaista Glison 6, ja bih upoznala pacijente sa rizicima, takođe posledicama operacije, pa nek odluče za sebe. A drugom komentatoru bih rekla da već 5 godina pratim studije iz oblasti urološke onkologije i aktivna sam na forumima pacijenata zbog oboljenja mog oca. Sve ove diskusije smo mi već imali. Vrlo lako je upasti u zamku "od nečega se mora umreti - stariji muškarci - PSA nije pouzdan test - 2 velike studije pokazale da operacijama ne spasavamo živote", ali iza svega toga stoji veliki broj muškaraca sa bolnim metastazama na kostima. Na NJIH moramo da mislimo. Postoji vrlo mali broj onkologa i urologa koji imaju pristup najsavremenijim dijagnostičkim metodama (na primer, funkcionalni MR, biopsija vođena MR, genetički testovi), svi ostali: ne možete da znate da je low-risk zaista low-risk.
11 Komentari
Sortiraj po: