Aktuelno

Sreda, 11.02.2015.

10:40

Naučni duet: Koncert za klavir i buđ

Izvor: independent.co.uk

Nauèni duet: Koncert za klavir i buð IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

5 Komentari

Sortiraj po:

Frodo

pre 11 godina

"Kada profesor pritisne dirke klavira, buđ na taj zvuk reaguje tako što promeni oblik.

Električna aktivnost koja se stvara promenom oblika buđi se potom zarobi u elektrodama koje taj naboj šalju u žice klavira i tako nastaje zadivljujuća muzika."

Ne, nastaje samo nekakav nasumičan zvuk. Jednostavnije mu je bilo da uzme generator slučajnih brojeva i poveža ga sa sintesajzerom kroz odgovarajući softver za pretvaranje brojeva u note. Efekat bi bio isti.

Ali da li je to muzika? Sve zavisi od toga kako slušalac shvata šta je muzika. Za mene, to NIJE muzika, nego samo nasumično generisan zvuk.

Muzika jeste zvuk, ali nije svaki zvuk muzika. Da bi neki zvuk bio muzika, mora da sledi bar minimum pravila muzike o melodiji, harmoniji, ritmu, tempu, tonalitetu itd. Tako barem ja shvatam muziku.

Kada bi neko na sličan način kao što ovaj "komponuje" birao reči iz rečnika i stavljao ih na papir, da li bi na kraju dobio roman? Ne, nego samo gomilu nepovezanih reči. Da bi to bio roman, te reči bi morale da slede pravila gramatike, a sve zajedno mora imati početak, telo i kraj.

Još jedno poređenje: ovo "komponovanje" je slično "slikanju" kada neko zavrljači nasumično izabrano pakovanje boje na platno, a gomilu fleka koje tako na kraju dobije nazove "slika".

Ni komponovanje, ni pisanje, ni slikanje, ni bilo koji drugi vid umetnosti nije i ne može biti nasumičan proces koji autor pokreće bez ikakve početne ideje ni kontrole nad tim kako će se razvijati i kuda će ga odvesti.

Frodo

pre 11 godina

"Kada profesor pritisne dirke klavira, buđ na taj zvuk reaguje tako što promeni oblik.

Električna aktivnost koja se stvara promenom oblika buđi se potom zarobi u elektrodama koje taj naboj šalju u žice klavira i tako nastaje zadivljujuća muzika."

Ne, nastaje samo nekakav nasumičan zvuk. Jednostavnije mu je bilo da uzme generator slučajnih brojeva i poveža ga sa sintesajzerom kroz odgovarajući softver za pretvaranje brojeva u note. Efekat bi bio isti.

Ali da li je to muzika? Sve zavisi od toga kako slušalac shvata šta je muzika. Za mene, to NIJE muzika, nego samo nasumično generisan zvuk.

Muzika jeste zvuk, ali nije svaki zvuk muzika. Da bi neki zvuk bio muzika, mora da sledi bar minimum pravila muzike o melodiji, harmoniji, ritmu, tempu, tonalitetu itd. Tako barem ja shvatam muziku.

Kada bi neko na sličan način kao što ovaj "komponuje" birao reči iz rečnika i stavljao ih na papir, da li bi na kraju dobio roman? Ne, nego samo gomilu nepovezanih reči. Da bi to bio roman, te reči bi morale da slede pravila gramatike, a sve zajedno mora imati početak, telo i kraj.

Još jedno poređenje: ovo "komponovanje" je slično "slikanju" kada neko zavrljači nasumično izabrano pakovanje boje na platno, a gomilu fleka koje tako na kraju dobije nazove "slika".

Ni komponovanje, ni pisanje, ni slikanje, ni bilo koji drugi vid umetnosti nije i ne može biti nasumičan proces koji autor pokreće bez ikakve početne ideje ni kontrole nad tim kako će se razvijati i kuda će ga odvesti.

Frodo

pre 11 godina

"Kada profesor pritisne dirke klavira, buđ na taj zvuk reaguje tako što promeni oblik.

Električna aktivnost koja se stvara promenom oblika buđi se potom zarobi u elektrodama koje taj naboj šalju u žice klavira i tako nastaje zadivljujuća muzika."

Ne, nastaje samo nekakav nasumičan zvuk. Jednostavnije mu je bilo da uzme generator slučajnih brojeva i poveža ga sa sintesajzerom kroz odgovarajući softver za pretvaranje brojeva u note. Efekat bi bio isti.

Ali da li je to muzika? Sve zavisi od toga kako slušalac shvata šta je muzika. Za mene, to NIJE muzika, nego samo nasumično generisan zvuk.

Muzika jeste zvuk, ali nije svaki zvuk muzika. Da bi neki zvuk bio muzika, mora da sledi bar minimum pravila muzike o melodiji, harmoniji, ritmu, tempu, tonalitetu itd. Tako barem ja shvatam muziku.

Kada bi neko na sličan način kao što ovaj "komponuje" birao reči iz rečnika i stavljao ih na papir, da li bi na kraju dobio roman? Ne, nego samo gomilu nepovezanih reči. Da bi to bio roman, te reči bi morale da slede pravila gramatike, a sve zajedno mora imati početak, telo i kraj.

Još jedno poređenje: ovo "komponovanje" je slično "slikanju" kada neko zavrljači nasumično izabrano pakovanje boje na platno, a gomilu fleka koje tako na kraju dobije nazove "slika".

Ni komponovanje, ni pisanje, ni slikanje, ni bilo koji drugi vid umetnosti nije i ne može biti nasumičan proces koji autor pokreće bez ikakve početne ideje ni kontrole nad tim kako će se razvijati i kuda će ga odvesti.