Aktuelno

Četvrtak, 12.05.2011.

19:11

Putina obožava ženska sekta?

Izvor: Tanjug

Putina obožava ženska sekta? IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

3 Komentari

Sortiraj po:

george wordy

pre 15 godina

"Bluberi hil" : " I don't want to live in Russia because I have not any chances here, it is hardly possible to explain from first time but I want you to know my plans..." ... Ovu su uobičajene reči devojaka širom Rusije koje ne gube nadu da će se dokopati preko internet sajtova jedne od Evropskih država, SAD, Kanade ili Australije. One ne žele samo da rade već i da osnuju porodicu i da se ne vraćaju u Rusiju. Žele slobodu, posao, ljubav. Ne žele u nikakve omladinske pokrete u odbrani Putinove „Suverene demokratije“ , što je uslov da dobiju posao niti da postanu članice bilo kakve sekte , posebno ne one ženske čije članice po komitetskoj dužnosti veličaju lik i delo vodje Ruske resorske čeku kamarile koja je pobila sve vidjenije i napredno u Rusiji, uništila svoju carsku dinastiju , Lenjinovo naređenje Sverdlovu (Gauhmanu) da likvidira carsku porodicu, za koju se sveštenstvo sa narodom moli na Svetoj liturgiji tokom velike jektenije, izvršeno je u noći 17. jula 1918. u Jekaterinburgu na Uralu. od Oktobarske revolucije do „perestrojke” , Ruska pravoslavna crkva tretirana je kao glavni neprijatelj sovjetske vlasti. a u isto vreme se poziva na svoju tradiciju kao potemkinova sela . Godine 1990. istoričar O. A. Platonov, stručnjak za statistiku, piše: „Broj žrtava masovnih represija, organizovane gladi, terora i građanskog rata od 1918 . do 1955. godine iznosi preko 87 miliona. Žrtve su bile najbolji deo ruskog naroda. Ako se sabere broj belih emigranata, ubijenih i dece koja su mogla biti rođena, demografski gubitak Rusije u ovom periodu je sto pedeset šest miliona ljudi” (О. А. Платонов: Воспоминанија о народном хазјајстве, M, 1990, str. 97). Od 1917. godine do početka „perestrojke” , u vreme gonjenja i mučeništva RPC, boljševička vlast je prvo likvidirala većinu arhijereja , na čelu sa patrijarhom Tihonom. Sovjetska vlast proklamovala je cilj revolucije: likvidacija Crkve, rušenje pravoslavnih hramova, manastira, svetih moštiju, te konfiskacija celokupnog vlasništva. Lenjin je proglasio prvu petoletku sovjetskog bezbožništva sa pozivom na likvidaciju monaštva i sveštenstva, bez suda i odbrane. Od 1942. godine progon Crkve je privremeno zaustavljen. Reč je o manevru izazvanom činjenicom da je Hitler na okupiranim ruskim teritorijama otvorio pravoslavne crkve i dao narodu slobodu veroispovedanja. Posle rata verski progoni se obnavljaju, naročito u vreme Hruščova. U vreme „perestrojke” država polako počinje da vraća Moskovskoj patrijaršiji hramove koji su u sovjetsko vreme pretvarani u stanove, magacine, komunističke klubove, te da pušta iz psihijatrijskih konclogora vernike na kojima su godinama ispitivani novi lekovi...Rusija i postkomunističke države idu ne putem koji se redje ide , već putem kojim niko pre njih nije išao, putem koji je nazvan tranzicijom u nedostatku adekvatnog pojma. Taj Put Putina je put neizvesnosti za sve, a sa nadom povratka i obnove nečega što je izgubljeno.Da li još neko veruje u Bajke, čoveka kome je pedigre deda kuvar kod Lenjina i Staljina? Potomci onih kloji su pobili aristokratsku i gradjansku klasu Rusije , sebe promovišu u boljševističku buržoaziju , bez skrupula u grabeži, i pohlepi, preko noći izrastaju u magnate , sa vilama i jahtama, što je porodicama gradjanskih društava bilo potrebno vekovima., naravno sve to na uštrb države u ruskog društva. Stekli su bogatstva ali nikada neće steći kulturu, jer su se njihovi preci odavno otudjili od svog tradicionalnog kulturološkog identiteta , možda zato i pored svega što je Rusija uložila u borbi protiv narkomanije i alkoholizma , broj alkoholičara i narkomana je u stalnom porastu.

george wordy

pre 15 godina

"Bluberi hil" : " I don't want to live in Russia because I have not any chances here, it is hardly possible to explain from first time but I want you to know my plans..." ... Ovu su uobičajene reči devojaka širom Rusije koje ne gube nadu da će se dokopati preko internet sajtova jedne od Evropskih država, SAD, Kanade ili Australije. One ne žele samo da rade već i da osnuju porodicu i da se ne vraćaju u Rusiju. Žele slobodu, posao, ljubav. Ne žele u nikakve omladinske pokrete u odbrani Putinove „Suverene demokratije“ , što je uslov da dobiju posao niti da postanu članice bilo kakve sekte , posebno ne one ženske čije članice po komitetskoj dužnosti veličaju lik i delo vodje Ruske resorske čeku kamarile koja je pobila sve vidjenije i napredno u Rusiji, uništila svoju carsku dinastiju , Lenjinovo naređenje Sverdlovu (Gauhmanu) da likvidira carsku porodicu, za koju se sveštenstvo sa narodom moli na Svetoj liturgiji tokom velike jektenije, izvršeno je u noći 17. jula 1918. u Jekaterinburgu na Uralu. od Oktobarske revolucije do „perestrojke” , Ruska pravoslavna crkva tretirana je kao glavni neprijatelj sovjetske vlasti. a u isto vreme se poziva na svoju tradiciju kao potemkinova sela . Godine 1990. istoričar O. A. Platonov, stručnjak za statistiku, piše: „Broj žrtava masovnih represija, organizovane gladi, terora i građanskog rata od 1918 . do 1955. godine iznosi preko 87 miliona. Žrtve su bile najbolji deo ruskog naroda. Ako se sabere broj belih emigranata, ubijenih i dece koja su mogla biti rođena, demografski gubitak Rusije u ovom periodu je sto pedeset šest miliona ljudi” (О. А. Платонов: Воспоминанија о народном хазјајстве, M, 1990, str. 97). Od 1917. godine do početka „perestrojke” , u vreme gonjenja i mučeništva RPC, boljševička vlast je prvo likvidirala većinu arhijereja , na čelu sa patrijarhom Tihonom. Sovjetska vlast proklamovala je cilj revolucije: likvidacija Crkve, rušenje pravoslavnih hramova, manastira, svetih moštiju, te konfiskacija celokupnog vlasništva. Lenjin je proglasio prvu petoletku sovjetskog bezbožništva sa pozivom na likvidaciju monaštva i sveštenstva, bez suda i odbrane. Od 1942. godine progon Crkve je privremeno zaustavljen. Reč je o manevru izazvanom činjenicom da je Hitler na okupiranim ruskim teritorijama otvorio pravoslavne crkve i dao narodu slobodu veroispovedanja. Posle rata verski progoni se obnavljaju, naročito u vreme Hruščova. U vreme „perestrojke” država polako počinje da vraća Moskovskoj patrijaršiji hramove koji su u sovjetsko vreme pretvarani u stanove, magacine, komunističke klubove, te da pušta iz psihijatrijskih konclogora vernike na kojima su godinama ispitivani novi lekovi...Rusija i postkomunističke države idu ne putem koji se redje ide , već putem kojim niko pre njih nije išao, putem koji je nazvan tranzicijom u nedostatku adekvatnog pojma. Taj Put Putina je put neizvesnosti za sve, a sa nadom povratka i obnove nečega što je izgubljeno.Da li još neko veruje u Bajke, čoveka kome je pedigre deda kuvar kod Lenjina i Staljina? Potomci onih kloji su pobili aristokratsku i gradjansku klasu Rusije , sebe promovišu u boljševističku buržoaziju , bez skrupula u grabeži, i pohlepi, preko noći izrastaju u magnate , sa vilama i jahtama, što je porodicama gradjanskih društava bilo potrebno vekovima., naravno sve to na uštrb države u ruskog društva. Stekli su bogatstva ali nikada neće steći kulturu, jer su se njihovi preci odavno otudjili od svog tradicionalnog kulturološkog identiteta , možda zato i pored svega što je Rusija uložila u borbi protiv narkomanije i alkoholizma , broj alkoholičara i narkomana je u stalnom porastu.

george wordy

pre 15 godina

"Bluberi hil" : " I don't want to live in Russia because I have not any chances here, it is hardly possible to explain from first time but I want you to know my plans..." ... Ovu su uobičajene reči devojaka širom Rusije koje ne gube nadu da će se dokopati preko internet sajtova jedne od Evropskih država, SAD, Kanade ili Australije. One ne žele samo da rade već i da osnuju porodicu i da se ne vraćaju u Rusiju. Žele slobodu, posao, ljubav. Ne žele u nikakve omladinske pokrete u odbrani Putinove „Suverene demokratije“ , što je uslov da dobiju posao niti da postanu članice bilo kakve sekte , posebno ne one ženske čije članice po komitetskoj dužnosti veličaju lik i delo vodje Ruske resorske čeku kamarile koja je pobila sve vidjenije i napredno u Rusiji, uništila svoju carsku dinastiju , Lenjinovo naređenje Sverdlovu (Gauhmanu) da likvidira carsku porodicu, za koju se sveštenstvo sa narodom moli na Svetoj liturgiji tokom velike jektenije, izvršeno je u noći 17. jula 1918. u Jekaterinburgu na Uralu. od Oktobarske revolucije do „perestrojke” , Ruska pravoslavna crkva tretirana je kao glavni neprijatelj sovjetske vlasti. a u isto vreme se poziva na svoju tradiciju kao potemkinova sela . Godine 1990. istoričar O. A. Platonov, stručnjak za statistiku, piše: „Broj žrtava masovnih represija, organizovane gladi, terora i građanskog rata od 1918 . do 1955. godine iznosi preko 87 miliona. Žrtve su bile najbolji deo ruskog naroda. Ako se sabere broj belih emigranata, ubijenih i dece koja su mogla biti rođena, demografski gubitak Rusije u ovom periodu je sto pedeset šest miliona ljudi” (О. А. Платонов: Воспоминанија о народном хазјајстве, M, 1990, str. 97). Od 1917. godine do početka „perestrojke” , u vreme gonjenja i mučeništva RPC, boljševička vlast je prvo likvidirala većinu arhijereja , na čelu sa patrijarhom Tihonom. Sovjetska vlast proklamovala je cilj revolucije: likvidacija Crkve, rušenje pravoslavnih hramova, manastira, svetih moštiju, te konfiskacija celokupnog vlasništva. Lenjin je proglasio prvu petoletku sovjetskog bezbožništva sa pozivom na likvidaciju monaštva i sveštenstva, bez suda i odbrane. Od 1942. godine progon Crkve je privremeno zaustavljen. Reč je o manevru izazvanom činjenicom da je Hitler na okupiranim ruskim teritorijama otvorio pravoslavne crkve i dao narodu slobodu veroispovedanja. Posle rata verski progoni se obnavljaju, naročito u vreme Hruščova. U vreme „perestrojke” država polako počinje da vraća Moskovskoj patrijaršiji hramove koji su u sovjetsko vreme pretvarani u stanove, magacine, komunističke klubove, te da pušta iz psihijatrijskih konclogora vernike na kojima su godinama ispitivani novi lekovi...Rusija i postkomunističke države idu ne putem koji se redje ide , već putem kojim niko pre njih nije išao, putem koji je nazvan tranzicijom u nedostatku adekvatnog pojma. Taj Put Putina je put neizvesnosti za sve, a sa nadom povratka i obnove nečega što je izgubljeno.Da li još neko veruje u Bajke, čoveka kome je pedigre deda kuvar kod Lenjina i Staljina? Potomci onih kloji su pobili aristokratsku i gradjansku klasu Rusije , sebe promovišu u boljševističku buržoaziju , bez skrupula u grabeži, i pohlepi, preko noći izrastaju u magnate , sa vilama i jahtama, što je porodicama gradjanskih društava bilo potrebno vekovima., naravno sve to na uštrb države u ruskog društva. Stekli su bogatstva ali nikada neće steći kulturu, jer su se njihovi preci odavno otudjili od svog tradicionalnog kulturološkog identiteta , možda zato i pored svega što je Rusija uložila u borbi protiv narkomanije i alkoholizma , broj alkoholičara i narkomana je u stalnom porastu.