Obi
pre 18 godina
@ Madhva:
E sad izvini i ti ako ja preterah, ali moram da se nadovezem na tvoj(e) komentar(e).
Kao prvo (posto stalno pominjes klanje i neznanje o poreklu hamburgera) da ti kazem da sam do svoje 10-e godine zivela na selu, pravom seoskom gazdinstvu, gde su se gajile kokoske, patke, svinje...kao i kukuruz, paradajz, krastavac, jagode i lubenice (i sigurno jos po nesto), tako da mi nimalo nije nepoznat plac zivotinja. Nikada se zbog toga nisam traumirala jer sam znala da se od toga zivi- nije prijatan prizor videti zaklanu zivotinju,ali nema mesta sazaljenju i laznoj dobroti kada znas da od toga zivis.
Kao drugo, sto se tice biljaka, sto rekoh za njihov bol to rekoh, a ti onda pomenu seme- e a meni kao biohemicaru i zdravorazumskoj osobi ne moze da promakne analogija izmedju semena biljke u kojoj je "skriven" zivot i iz koga ce zivot nici, o oplodjene jajne celije coveka, jedne jedine celije iz koje ce se razviti covek (i koja i jeste covek iako je samo jedna celija). Pa sad, pojesti seme biljke i ubiti jednu jajnu celiju dodje mu na isto, jer zivot je zivot a ubistvo je ubistvo, zar ne?
Cime dolazim do logike "dok jednom ne smrkne drugom ne moze da svane" sto je u potpunosti tacno- i zato i kazem da cenim i postujem svaku zivotinju koju sam pojela (a sad dodajem da cenim i svaku biljku i pecurku) jer sve one su dale zivot meni.
Svaki zivot je vredan, jedinstven i neponovljiv (ovo je i naucno dokazano iz skoro bezbroj varijanti kombinacija u genomu) ali postojanje i odrzavanje jednog zivota neminovno iziskuje nestajanje drugih zivota. Da, svako ima prava na zivot, zato se toliko i borimo da zivot sacuvamo.
Jedino sto, kao sto rece Marija, postoje ljudi koji u svemu preteruju ali takvi ce veruj mi sopstvenim bahatim ponasanjem sami sebi presuditi (umrece zbog debljine, preteranog holesrerola, infarka i tsl). Tu su jos i ljudi koji bez razloga ubijaju zivoinje ali sada vec govorimo o psihopatama pa cu ih zaobici.
A moj pas, pa nju sam pre godinu dana nasla bacenu, zbunjenu, buvljivu, krpeljivu i skroz bolesnu na autobuskoj stanici. Mozes da zamislis kolisna je bila kad je imala samo 4 kg. Sada je to jedan veseo mali zajebant od 11 kg i srecna sam sto joj pruzam lep zivot. Da, strahujem ja da joj se nesto ne desi- da je ne zgaze kola, da ne proguta onaj grozni kreozan- ali onda shvati da svi mi imamo neku svoju sudbinu i da cemo jednog dana umreti, a ono sto je bitno to je kvalitet nasih zivota (koliko god on trajao) i ljubav koju mozemo da pruzimo.
Izvini na opsirnosti.
17 Komentari
Sortiraj po: