Decak
pre 4 godine
Vidovitost, ako se tako moze nazvati, je prokletstvo. Jedino ako postoji neko ko ume to da kontrolise. Ne mogu sebe da nateram nesto da vidim, a vidim nesto sto ne zelim da vidim i to se pojavi iako iznenada, kad ne ovekujem. Ne vredi mi ni sto vidim smrt i sahranu, jer ne znam ni kad ni gde, ni kako ce se to dogoditi. A a je dar, ne bih video samo lose stvari. Nikad nisam video svadbu, veselje, smeh... uvek je to bila neka nesreca, tuga i plac. Plasim se da razmisljam kad to krene i uvek kad sam sam kazem "Pomozi Boze", a kad je neko pored mene, pomislim isto u sebi. Uzalud, ne vredi jer su misli brze kao munja i uvek me preduhitre. Od skora sam poceo da sumnjam da li zaista vidim ili svojim mislima to napravim. Ali kako kad nisam ni zeleo, ni razmisljao o tome? Ako bi saznao da to radim svojim mislima, verovatno bi se ubio.
29 Komentari
Sortiraj po: