Goran
pre 11 godina
Ja sam bio u vojsci nekoliko meseci baš u toj maloj stražarskoj ispostavi na Skočiđevojci, u leto 1989. Tamo se išlo po kazni, jer nema ničega okolo i režim je stražarski, ali za one koji i inače ne vole gužvu i formalnosti kasarne, kao meni, to je bilo idealno. Divlja priroda, šuma i kamenita hrid ka moru, ista ona s koje se, po predanju, bacila nesrećna devojka. Na samoj ivici nalazila se mala, drvena stražara, gde smo na smenu išli iz objekta u kome smo spavali i jeli, a koji je bio udaljen oko 1-2 km odatle, na jadranskog magistrali. Tu si satima sam sa svojim mislima, jer smo imali smo nepisan međusobni dogovor da se stražari duže nego propisano kako bismo duže i spavali posle, a oficir je retko dolazio iz Budve, koja se u daljini vidi sa stražarskog mesta. Teoretski, zadatak je bio da gledamo da li se neprijatelj približava obali i zalihama municije i oruđa koje smo čuvali, ali jedino su povremeno prolazile jahte sa golim nemicama. Kada sam, paleći cigaretu, slučajno zapalio i stražaru, požar je krenuo da se širi i već je bilo zahvaćeno jedno drvo dok su ostali vojnici došli iz objekta i uspeli da spreče da celo brdo postane golet. Oficir, koji je video dim čak iz Budve, uspaničeno se pojavio ubrzo i morao je sve da zataška jer bi i sam odgovarao što nije bio tu. Tako sam izbegao zatvor, ali zato sam vraćen u kasarnu i moje divlje 'letovanje' se završilo.
4 Komentari
Sortiraj po: