Četvrtak, 23.09.2010.

12:09

Dragin: Brinemo o bezbednosti hrane

Ove godine iz prodaje je povučeno više od 170 tona neispravnog mesa i mesnih prerađevina, kaže ministar poljoprivrede Saša Dragin.

Izvor: B92

Dragin: Brinemo o bezbednosti hrane IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

23 Komentari

Sortiraj po:

Aleksa

pre 15 godina

Primarni problem našeg agrara je što se danas u Srbiji na usitnjenim gazdinstvima odvija više od 70% domaće proizvodnje. To je apsolutno pogrešno i nikako ne sme biti cilj ministarstva poljoprivrede i Republike Srbije.Kao što vidimo takva agrarna politika nas je dovela u ovu opasnu zonu, gde je ugrožena i prehrambena i bezbednosna sigurnost nacije, izazvane nestašicom osnovinih životnih namirnica (brašno, mleko, meso, ulje, šećer...). Visoke cene pomenutih prizvoda su, prepreka za veliki broj građana Srbije. Od ukupnog broja poljoprivrednih gazdinstava u Srbiji čak 76,8% obrađuje manje od 5 ha. Srbija ima najusitnjeniji posed u Evropi. Prosečan posed u Srbiji je 3,92 ha. Međutim, ni Zakon o zakupu zemljišta nije doneo značajne promene. Osnovna slabost ovog zakona je što omogućava usitnjavanje velikih uređenih zemljišnih kompleksa u državnoj svojini! Po ovom zakonu maksimalno se može zakupiti 100 ha po jednom gazdinstvu, i taj maksimum treba povećati. Takođe, postavlja se pitanje zašto se državne oranice ne daju u zakup na 20 godina, što dozvoljava zakon, već najčešće na period od 1 do 3, a najviše 5 godina. Time se destimulišu oni koji bi u primarnu proizvodnju da investiraju značajna sredstva i na duži rok.Dalje, u srpskoj poljoprivredi dominira ekstenzivna proizvodnja, što znači da se, nažalost, ne ostvaruje izmena strukture proizvodnje u pravcu radno i profitno intenzivne proizvodnje. Dominira ekstenzivan način korišćenja zemljišta, sa ekstenzivnom setvenom strukturom. I dalje preovlađuju žitarice (77%), a nedovoljna je zastupljenost industrijskog bilja, povrća i krmnog bilja (23%). Osim toga, smanjuju se površine pod voćnjacima i vinogradima, a postojeći zasadi su zastareli, neujednačenog sortnog sastava, niskoprinosni, nekvalitetni i nedovoljno profitabilni, bez selekcioniranja i uvođenja novih sorti.Osnovni predlog za rešavanje problema u poljoprivredi je reafirmacija zadruga (kooperativa), koje bi trebalo jasno razlikovati od neefikasnih proizvodnih i poslovnih udruženja i zajednica. Zadruga bi vodila stručni nadzor nad procesom proizvodnje zajedničkog proizvoda kod svih pojedinačnih proizvođača, u smislu nabavke đubriva i zaštitnih sredstava, te potrebne mehanizacije po povoljnim uslovima, zadovoljenja svih standarda, kao i nad marketingom i izvozom datog proizvoda, i sl. Nažalost, zadružni pokret u Srbiji je u potpunosti zamro i ne postoji jedna harmonična i trajna veza između proizvođača osnovnih sirovina i prerađivača. U Sloveniji ukupno ¾ prometa u oblasti poljoprivrede ostvaruju zadruge.Takođe, potrebno je obezbediti pravilno funkcionisanje Robnih rezervi, osnovati regionalne (mini) berze, ponovo uvesti premije, povećati prelevmane za uvoz zamrznutog mesa, omogućiti izvoz junadi u EU, itd.I možda najvažnije: poljoprivreda, koja danas učestvuje sa 11% u stvaranju BDP-a, nikada nije dostigla to učešće u ukupnim investicijama Srbije, te u tom smislu treba izvršiti neophodne promene. Saglasno tome, treba povećati učešće agrarnog budžeta u budžetu Srbije, koje je 2009/10. palo na 2,7%.U svim zemljama u okruženju agrarni budžet učestvuje sa oko 6% u nacionalnim budžetima, a da bi se postigle neophodne promene u produktivnosti proizvodnje, procenjuje se da je potrebno da agrarni budžet učestvuje sa oko 17% u budžetu Srbije.

Dragan

pre 15 godina

Državne subvencije za poljoprivrednike u 2010. Godini; SRBIJA: Pšenica 134 evra po hektaru; Suncokret 134 evra po hektaru; Šećerna repa 134 evra po hektaru; Junad 115 evra po grlu;Mleko 0,14 centi po litru. HRVATSKA:Pšenica300 evra po hektaru; Suncokret 450 evra po hektaru; Šećerna repa 500 evra po hektaru; Junad 300 evra po grlu; Mleko 14 centi po litru.Država uništila poljoprivredu, samo država može da je oživi.Da je srpska agrarna politika neuspešna, dokazuje jedan sasvim jednostavan i jasan pokazatelj, a to je nivo prosečnih prinosa. Naši prinosi najvažnijih ratarskih kultura, koji su nekada bili u evropskom vrhu, poslednjih godina su zabeležili drastičan pad i sada su kod nekih kultura čak upola manji od roda koji postižu seljaci u EU. Godine 1990. prosečan rod pšenice je iznosio 4,38 t/ha, a 2009. 2,15 t/ha. Što se tiče šećerne repe, 1960. smo imali iste prinose kao Francuska, a danas gotovo upola manje. U poslednjih 10 godina broj goveda u Srbiji je smanjen za 50%, svinja za 20%, ovaca za 40% i živine za 42%. Prošle godine u Srbiji je proizvedeno gotovo upola manje mesa nego 1990. Ako poredimo našu produktivnost s evropskim proizvođačima, videćemo da proizvođač iz Nemačke proizvodi hranu za 46 stanovnika, Francuske za 35, a iz susedne Bugarske za 16 stanovnika. S druge strane, srpski seljak prosečno proizvodi hranu za 6 stanovnika. Glavni krivac za postojeću situaciju je država, čija je uloga definisana u Strategiji razvoja poljoprivrede iz 2005. godine. Pogrešna je osnovna postavka pomenute Strategije, da „poljoprivredni proizvođač postaje preduzetnik i da njemu kao preduzetniku profit ili gubitak zavise od mudrosti njegovih sopstvenih odluka“. Naime, srpski poljoprivrednici nisu osposobljeni da postanu robni proizvođači za tržište, a država nije iskoristila proteklo vreme da stvori neophodne preduslove za takav zaokret. Poljoprivreda se nigde u svetu (pa ni SAD, niti u zemljama EU) ne prepušta stihiji tržišta, kao što je to kod nas. U zemljama EU celokupna poljoprivreda je planska: usklađuje se obim proizvodnje sa obimom potrošnje. Subvencijama se štiti kupovna moć poljoprivrednika, jer je upravo potrošnja osnovni pokretač proizvodnje. Slobodnog tržišta u okviru EU nema! Svi viškovi hrane se plasiraju izvan EU, uz velike stimulacije izvoza. Često se ističe da domaća poljoprivreda treba da se uklopi u svetske cene, pa zato treba reći da su tržišne cene primarnih poljoprivrednih proizvoda u Evropi i SAD zapravo niže od proizvodnih troškova.

Luka

pre 15 godina

Poljoprivreda se nigde u svetu ne prepušta stihiji tržišta. U zemljama EU celokupna poljoprivreda je planska, usklađuje se obim proizvodnje sa obimom potrošnje. Subvencijama se štiti kupovna moć poljoprivrednika, jer je upravo potrošnja osnovni pokretač proizvodnje. Slobodnog tržišta u okviru EU nema! Svi viškovi hrane se plasiraju izvan EU, uz velike stimulacije izvoza. U 2009/10.godini agrarni budžet u Srbiji je bio samo 20,5 milijardi dinara, a posle rebalansa tragičnih 17,5 milijardi dinara. To iznosi samo 2,75 % ukupnog budžeta države, iako agrar u njega donosi više od trećine ukupnog prihoda i donosi četvertinu novca od izvoza zemlje. Pogrešna je teza vlasti da je on razvojni.Agrarni budžet ni da je nekoliko puta veći ,može biti samo podsticajni. Ministarstvo poljoprivrede, naime proizvodnju mleka i mesa, strateški važnu granu privrede, demagoški koristi za ujednačavanje, velikih komercijalnih proizvođača i malih nekomercijalnih proizvođača. To čini na najgori mogući način - pravljenjem "aparthejda" pri dodeli subvencija, premija, regresa. Malim nekomercijalnim proizvođačima plaćaju premije, a veliki su već veliki pa "mogu" da se sami snađu na tržištu. U ozbiljnom svetu i mali i veliki stočari nisu izloženi tržišnim rizicima. Intervencija države služi za to da se amortizuju nepovoljni uslovi na tržištu, kako ne bi bio smanjivan stočni fond.Problem u agraru je sistemski i dok ga tako ne budu doživeli svi građani u Srbiji, ali i u celoj Vladi neće biti poboljšanja.Odvajanje nedovoljnih 17,5 milijardi RSD iz budžeta za poljoprivredu Srbije za godinu dana ( to je najmanji agrarni budžet u Evropi i u našem okruženju), sa tim nedovoljnim novčanim sredstvima, ministar poljoprivrede optimistički obećava nekomercijalnim poljoprivrednim prizvođačima (paorima) podršku i ogomna ulaganja. Krupna komercijalna preduzeća u agro biznisu Srbije za ministra Dragina, ne postoje. Naravno sa nedovoljnim novčanim sredstvima i katasrofalnom produktivnošću Paora, dobijamo na jesen prinose svih poljoprivrednih kultura koji su blizu samodovoljnosti ili većinom ispod samodovoljnosti. Kad prizvedete nešto za samodovoljnost domaćih potreba to vam automacki znači da tog proizvoda nema dovoljno na tržištu i da će cene rasi. Pre same kampanje jesenjeg ubiranja primarnih poljoprivrednih prizvoda i procene količine istih, uz blagoslov ministara Dragina i Milosavljevića sledi izvoz prošlogodišnjeg roda. Tu nastaje vakum od 3 do 4 meseca veštački izazvane nestašice hrane i u tom periodu sledi blagoslov ministara, sad uvoznicima da ublaže nestašicu. To se ponavlja već godinama unazad. Bez odvajanja novca iz budžeta Srbije u agroindustriju u iznosu oko 17% ili 108,12 milijardi dinara stalno će mo se vrtiti u krug. Sa ovakvim ulaganjem bi vratili uloženo i ostvarili ogroman profit s obzirom na agropotencijal.

dobro je ,da nam je dobro

pre 15 godina

Dragine umesto sto pricas obezbedi realnu i strucnu inspekciju,besplatne i anonimne brojeve telefona za prijavu svih neregularnosti.
Bezpotrebno ke tvoje slikanje, nisi fotogenican kao tadic.
Interesantan je inspektor koji tvrdi da barcode moze da se lepi, prelepljuje, kao i nekavom tzv deklaracijom (slicicama menja rokovi i slicno)
Ovo treba zaista intenacionalizovati jer je ovo problem svih kompanija i hiper,mini marketa,a ne samo ideje.Inspektorima je sve to normalno jer su dobili instrukcije od svojih partija koje su ih zaposljavale.
Bedno je bilo kavo oglasavanje i tvoja prica o brigi, kad su hrvati odmah oglasili br.tel za sve prijave za ovakve slucajeve.
Sad je jasno sto mi nista nemozemo da izvezemo osim radio-aktivnog otpada i sto nam je cela privreda u "k".
Ali ko je gradio objekat i kako zajedno sa bivsim trudbenikom, dobro je daje samo godinu dana istekao rok,moglo je biti i vise

PoznavalacPrilika

pre 15 godina

Zanimljivo, zasto mi se onda suhomesnati proizvodi u mom frizideru pokvare za dan ili dva nakon kupovine a to se ne desava ni sa jednom drugom namirnicom niti sa suhomesnatim proizvodima kupljenim na proverenim mestima?

ugledaj se pre beketanja

pre 15 godina

Dragine pre nego sto pocnes da patetises, mogao bi bar novine uz tu jutarnju kafu da procitas.
Barem nesto.
Pa da kao i Hrvati posle skandala i prozivki da zastitis gradjanstvo, pokaznjavas inspektore i suspendujes i direktora.
Ti osim toga samo prosipas m za m, a od toga mi gradjani nemamo nista

Posmatrač

pre 15 godina

Pitam se da li je neko od proizvođača, a naročito od velikih prodavaca čuo nešto što se zove ZAKON O BEZBEDNOSTI HRANE (sa pripadajući Pravilnicima), pa o HACCP-u SRPS ISO 22000, IFS-u, GLOBALGAP, ...... i tako u nedogled. Sve su to "neki" zakoni i pravila ponašanja koja bi trebala štititi potrošače, a proizvođače naterati da proizvode zdravstveno ispravnu i bezbednu hranu. A šta je o ZAKONU O ZAŠTITI POTROŠAČA? Sve je to utopija u zemlji Srbiji.

iz amerike

pre 15 godina

U Americi takodje ima ovakvih stvari (trenutno je afera sa salmonelom u jajima) ali imaju jednu dobru praksu a to je da dan-dva pre nego sto mesu istekne rok spuste mu cenu upola i onda se to rasproda u roku, jer kupi i narod koji nema pare inace da ga kupi, a ne baci se ili se ne unistava sto je steta. Isto vazi i za banane, ili hleb. Hleb koji je star jedan dan je odmah upola jeftiniji.

Makaveli

pre 15 godina

Za to meso koje jede ministarka, Tadic, Dacic, Miskovic, tajkuni, mafijasi, "biznismeni"... za to meso se ne brinem da je od izuzetnog kvaliteta. A ono sta ostalih 99% gradjana Srbije jedu i piju, o tome necu ni da razmisljam - povracacu.
Kupio sam pre neki dan neki sok za svoje dete od 6 meseci (znaci na te decije stvari se u normalnim zemljama pazi najvise da su u redu itd.). Kad je moja supruga otvorila sok, pocelo sve da kipi, kao da se radi o muckanoj flasi coca cola-e a ne o prirodnom decijem vocnom soku?! Nema ko nije imao lose iskustvo sa namirnicama iz prodavnica u Srbiji (bez obzira da li supermarketi ili male privatne radnje).
Trujete nas svaki dan propagandom, glupostima preko TV ekrana, turbo-folkom i ostalim otrovima. Bar nam dajte hranu koja nije pokvarena.

abc

pre 15 godina

Ispravno meso u supermarketima, haha...haha...
I opet, haha...hahah...

Ljudi, super-hiper-mega-giga marketi, trgovinski lanci i ostala zgadija imaju samo jednu svrhu postojanja, da sto losiju robu prodaju po sto vecoj ceni ne bi li maksimizovali profit u to ce uradili ovako ili onako. Sto je jaci trgovinski lanac to je dalje od ruke zakona.

igorpl

pre 15 godina

I kada ministarka kaže ovo onda u onom snimku ima i više nego istine, samo šteta je da se tako bacaju kvalitetne izjave u etar kada i onako niko neće odgovarati. Neko je pomenuo da se hitno uvede propis da se ne sme ništa lepiti preko originalne deklaracije. FAla bogu dovoljno su artikli veliki da se može zalepiti bilo gde.
A osim toga onog inspektora pod hitno treba proveriti jer je rekao čistu glupost. Na pitanje da li sme da se lepi novi datum on kaže apsolutno da. Šta to znači da neko prikriva rok trajanja. Pa ko se upeca upeca. Mnogo puta je u ovoj zemlji bilo pravilo APP, ako prođe prođe, a prolazilo je u 90 od sto slučajeva. Setite se infostana... Ja bih strogo kaznio ovakve radnje i to zatvaranjem na jedno najmanje godinu dana pa da vidiš lako bi se društvo monopolista dovelo u red. Pitam se samo kako bi prošli da se nečije dete od ministara otrovalo pokvarenim mesom? Ova država je zrela za PROTEKTORAT

Centroprom

pre 15 godina

Ne vidim kako smo mi to rasli u sistemu koji nas je varao, pa sada podnosimo da nas varaju, npr. u hipermarketima. Ne radi se ovde o podnošenju ili nepodnošenju od strane kupaca, već o neefikasnosti i korupciji nadležnih inspekcija, tačnije konkretnih inspektora koji svojim nečinjenjem omogućavaju vlasnicima prodavnica (i njima podređenom rukovodećem osoblju) da varaju kupce u pogledu zakonski definisanog kvaliteta robe. U nekadašnjoj socijalističkoj državi jeste bilo ovakvih pojava, ali u znatno manjoj meri nego danas, zato što su kontrole bile znatno rigoroznije, podmićivanje inspektora bilo je veoma retko, a dobit ostvarenu prevarom prodavci nisu mogli tako lako da ostvare, osim da odnesu svojoj kući nešto namirnica.

M.

pre 15 godina

"Većina mesa koje jedemo je iz domaće proizvodnje." Naravno ;) Ja to zasigurno znam od prijatelja prevoznika koji mi je spominjao koliko se mesa na crno donosi iz inostranstvo.Ne parce sunke i 3 kobasice, nego velike kolicine.

Makaveli

pre 15 godina

Za to meso koje jede ministarka, Tadic, Dacic, Miskovic, tajkuni, mafijasi, "biznismeni"... za to meso se ne brinem da je od izuzetnog kvaliteta. A ono sta ostalih 99% gradjana Srbije jedu i piju, o tome necu ni da razmisljam - povracacu.
Kupio sam pre neki dan neki sok za svoje dete od 6 meseci (znaci na te decije stvari se u normalnim zemljama pazi najvise da su u redu itd.). Kad je moja supruga otvorila sok, pocelo sve da kipi, kao da se radi o muckanoj flasi coca cola-e a ne o prirodnom decijem vocnom soku?! Nema ko nije imao lose iskustvo sa namirnicama iz prodavnica u Srbiji (bez obzira da li supermarketi ili male privatne radnje).
Trujete nas svaki dan propagandom, glupostima preko TV ekrana, turbo-folkom i ostalim otrovima. Bar nam dajte hranu koja nije pokvarena.

M.

pre 15 godina

"Većina mesa koje jedemo je iz domaće proizvodnje." Naravno ;) Ja to zasigurno znam od prijatelja prevoznika koji mi je spominjao koliko se mesa na crno donosi iz inostranstvo.Ne parce sunke i 3 kobasice, nego velike kolicine.

igorpl

pre 15 godina

I kada ministarka kaže ovo onda u onom snimku ima i više nego istine, samo šteta je da se tako bacaju kvalitetne izjave u etar kada i onako niko neće odgovarati. Neko je pomenuo da se hitno uvede propis da se ne sme ništa lepiti preko originalne deklaracije. FAla bogu dovoljno su artikli veliki da se može zalepiti bilo gde.
A osim toga onog inspektora pod hitno treba proveriti jer je rekao čistu glupost. Na pitanje da li sme da se lepi novi datum on kaže apsolutno da. Šta to znači da neko prikriva rok trajanja. Pa ko se upeca upeca. Mnogo puta je u ovoj zemlji bilo pravilo APP, ako prođe prođe, a prolazilo je u 90 od sto slučajeva. Setite se infostana... Ja bih strogo kaznio ovakve radnje i to zatvaranjem na jedno najmanje godinu dana pa da vidiš lako bi se društvo monopolista dovelo u red. Pitam se samo kako bi prošli da se nečije dete od ministara otrovalo pokvarenim mesom? Ova država je zrela za PROTEKTORAT

abc

pre 15 godina

Ispravno meso u supermarketima, haha...haha...
I opet, haha...hahah...

Ljudi, super-hiper-mega-giga marketi, trgovinski lanci i ostala zgadija imaju samo jednu svrhu postojanja, da sto losiju robu prodaju po sto vecoj ceni ne bi li maksimizovali profit u to ce uradili ovako ili onako. Sto je jaci trgovinski lanac to je dalje od ruke zakona.

Centroprom

pre 15 godina

Ne vidim kako smo mi to rasli u sistemu koji nas je varao, pa sada podnosimo da nas varaju, npr. u hipermarketima. Ne radi se ovde o podnošenju ili nepodnošenju od strane kupaca, već o neefikasnosti i korupciji nadležnih inspekcija, tačnije konkretnih inspektora koji svojim nečinjenjem omogućavaju vlasnicima prodavnica (i njima podređenom rukovodećem osoblju) da varaju kupce u pogledu zakonski definisanog kvaliteta robe. U nekadašnjoj socijalističkoj državi jeste bilo ovakvih pojava, ali u znatno manjoj meri nego danas, zato što su kontrole bile znatno rigoroznije, podmićivanje inspektora bilo je veoma retko, a dobit ostvarenu prevarom prodavci nisu mogli tako lako da ostvare, osim da odnesu svojoj kući nešto namirnica.

iz amerike

pre 15 godina

U Americi takodje ima ovakvih stvari (trenutno je afera sa salmonelom u jajima) ali imaju jednu dobru praksu a to je da dan-dva pre nego sto mesu istekne rok spuste mu cenu upola i onda se to rasproda u roku, jer kupi i narod koji nema pare inace da ga kupi, a ne baci se ili se ne unistava sto je steta. Isto vazi i za banane, ili hleb. Hleb koji je star jedan dan je odmah upola jeftiniji.

PoznavalacPrilika

pre 15 godina

Zanimljivo, zasto mi se onda suhomesnati proizvodi u mom frizideru pokvare za dan ili dva nakon kupovine a to se ne desava ni sa jednom drugom namirnicom niti sa suhomesnatim proizvodima kupljenim na proverenim mestima?

ugledaj se pre beketanja

pre 15 godina

Dragine pre nego sto pocnes da patetises, mogao bi bar novine uz tu jutarnju kafu da procitas.
Barem nesto.
Pa da kao i Hrvati posle skandala i prozivki da zastitis gradjanstvo, pokaznjavas inspektore i suspendujes i direktora.
Ti osim toga samo prosipas m za m, a od toga mi gradjani nemamo nista

Posmatrač

pre 15 godina

Pitam se da li je neko od proizvođača, a naročito od velikih prodavaca čuo nešto što se zove ZAKON O BEZBEDNOSTI HRANE (sa pripadajući Pravilnicima), pa o HACCP-u SRPS ISO 22000, IFS-u, GLOBALGAP, ...... i tako u nedogled. Sve su to "neki" zakoni i pravila ponašanja koja bi trebala štititi potrošače, a proizvođače naterati da proizvode zdravstveno ispravnu i bezbednu hranu. A šta je o ZAKONU O ZAŠTITI POTROŠAČA? Sve je to utopija u zemlji Srbiji.

Luka

pre 15 godina

Poljoprivreda se nigde u svetu ne prepušta stihiji tržišta. U zemljama EU celokupna poljoprivreda je planska, usklađuje se obim proizvodnje sa obimom potrošnje. Subvencijama se štiti kupovna moć poljoprivrednika, jer je upravo potrošnja osnovni pokretač proizvodnje. Slobodnog tržišta u okviru EU nema! Svi viškovi hrane se plasiraju izvan EU, uz velike stimulacije izvoza. U 2009/10.godini agrarni budžet u Srbiji je bio samo 20,5 milijardi dinara, a posle rebalansa tragičnih 17,5 milijardi dinara. To iznosi samo 2,75 % ukupnog budžeta države, iako agrar u njega donosi više od trećine ukupnog prihoda i donosi četvertinu novca od izvoza zemlje. Pogrešna je teza vlasti da je on razvojni.Agrarni budžet ni da je nekoliko puta veći ,može biti samo podsticajni. Ministarstvo poljoprivrede, naime proizvodnju mleka i mesa, strateški važnu granu privrede, demagoški koristi za ujednačavanje, velikih komercijalnih proizvođača i malih nekomercijalnih proizvođača. To čini na najgori mogući način - pravljenjem "aparthejda" pri dodeli subvencija, premija, regresa. Malim nekomercijalnim proizvođačima plaćaju premije, a veliki su već veliki pa "mogu" da se sami snađu na tržištu. U ozbiljnom svetu i mali i veliki stočari nisu izloženi tržišnim rizicima. Intervencija države služi za to da se amortizuju nepovoljni uslovi na tržištu, kako ne bi bio smanjivan stočni fond.Problem u agraru je sistemski i dok ga tako ne budu doživeli svi građani u Srbiji, ali i u celoj Vladi neće biti poboljšanja.Odvajanje nedovoljnih 17,5 milijardi RSD iz budžeta za poljoprivredu Srbije za godinu dana ( to je najmanji agrarni budžet u Evropi i u našem okruženju), sa tim nedovoljnim novčanim sredstvima, ministar poljoprivrede optimistički obećava nekomercijalnim poljoprivrednim prizvođačima (paorima) podršku i ogomna ulaganja. Krupna komercijalna preduzeća u agro biznisu Srbije za ministra Dragina, ne postoje. Naravno sa nedovoljnim novčanim sredstvima i katasrofalnom produktivnošću Paora, dobijamo na jesen prinose svih poljoprivrednih kultura koji su blizu samodovoljnosti ili većinom ispod samodovoljnosti. Kad prizvedete nešto za samodovoljnost domaćih potreba to vam automacki znači da tog proizvoda nema dovoljno na tržištu i da će cene rasi. Pre same kampanje jesenjeg ubiranja primarnih poljoprivrednih prizvoda i procene količine istih, uz blagoslov ministara Dragina i Milosavljevića sledi izvoz prošlogodišnjeg roda. Tu nastaje vakum od 3 do 4 meseca veštački izazvane nestašice hrane i u tom periodu sledi blagoslov ministara, sad uvoznicima da ublaže nestašicu. To se ponavlja već godinama unazad. Bez odvajanja novca iz budžeta Srbije u agroindustriju u iznosu oko 17% ili 108,12 milijardi dinara stalno će mo se vrtiti u krug. Sa ovakvim ulaganjem bi vratili uloženo i ostvarili ogroman profit s obzirom na agropotencijal.

Aleksa

pre 15 godina

Primarni problem našeg agrara je što se danas u Srbiji na usitnjenim gazdinstvima odvija više od 70% domaće proizvodnje. To je apsolutno pogrešno i nikako ne sme biti cilj ministarstva poljoprivrede i Republike Srbije.Kao što vidimo takva agrarna politika nas je dovela u ovu opasnu zonu, gde je ugrožena i prehrambena i bezbednosna sigurnost nacije, izazvane nestašicom osnovinih životnih namirnica (brašno, mleko, meso, ulje, šećer...). Visoke cene pomenutih prizvoda su, prepreka za veliki broj građana Srbije. Od ukupnog broja poljoprivrednih gazdinstava u Srbiji čak 76,8% obrađuje manje od 5 ha. Srbija ima najusitnjeniji posed u Evropi. Prosečan posed u Srbiji je 3,92 ha. Međutim, ni Zakon o zakupu zemljišta nije doneo značajne promene. Osnovna slabost ovog zakona je što omogućava usitnjavanje velikih uređenih zemljišnih kompleksa u državnoj svojini! Po ovom zakonu maksimalno se može zakupiti 100 ha po jednom gazdinstvu, i taj maksimum treba povećati. Takođe, postavlja se pitanje zašto se državne oranice ne daju u zakup na 20 godina, što dozvoljava zakon, već najčešće na period od 1 do 3, a najviše 5 godina. Time se destimulišu oni koji bi u primarnu proizvodnju da investiraju značajna sredstva i na duži rok.Dalje, u srpskoj poljoprivredi dominira ekstenzivna proizvodnja, što znači da se, nažalost, ne ostvaruje izmena strukture proizvodnje u pravcu radno i profitno intenzivne proizvodnje. Dominira ekstenzivan način korišćenja zemljišta, sa ekstenzivnom setvenom strukturom. I dalje preovlađuju žitarice (77%), a nedovoljna je zastupljenost industrijskog bilja, povrća i krmnog bilja (23%). Osim toga, smanjuju se površine pod voćnjacima i vinogradima, a postojeći zasadi su zastareli, neujednačenog sortnog sastava, niskoprinosni, nekvalitetni i nedovoljno profitabilni, bez selekcioniranja i uvođenja novih sorti.Osnovni predlog za rešavanje problema u poljoprivredi je reafirmacija zadruga (kooperativa), koje bi trebalo jasno razlikovati od neefikasnih proizvodnih i poslovnih udruženja i zajednica. Zadruga bi vodila stručni nadzor nad procesom proizvodnje zajedničkog proizvoda kod svih pojedinačnih proizvođača, u smislu nabavke đubriva i zaštitnih sredstava, te potrebne mehanizacije po povoljnim uslovima, zadovoljenja svih standarda, kao i nad marketingom i izvozom datog proizvoda, i sl. Nažalost, zadružni pokret u Srbiji je u potpunosti zamro i ne postoji jedna harmonična i trajna veza između proizvođača osnovnih sirovina i prerađivača. U Sloveniji ukupno ¾ prometa u oblasti poljoprivrede ostvaruju zadruge.Takođe, potrebno je obezbediti pravilno funkcionisanje Robnih rezervi, osnovati regionalne (mini) berze, ponovo uvesti premije, povećati prelevmane za uvoz zamrznutog mesa, omogućiti izvoz junadi u EU, itd.I možda najvažnije: poljoprivreda, koja danas učestvuje sa 11% u stvaranju BDP-a, nikada nije dostigla to učešće u ukupnim investicijama Srbije, te u tom smislu treba izvršiti neophodne promene. Saglasno tome, treba povećati učešće agrarnog budžeta u budžetu Srbije, koje je 2009/10. palo na 2,7%.U svim zemljama u okruženju agrarni budžet učestvuje sa oko 6% u nacionalnim budžetima, a da bi se postigle neophodne promene u produktivnosti proizvodnje, procenjuje se da je potrebno da agrarni budžet učestvuje sa oko 17% u budžetu Srbije.

Dragan

pre 15 godina

Državne subvencije za poljoprivrednike u 2010. Godini; SRBIJA: Pšenica 134 evra po hektaru; Suncokret 134 evra po hektaru; Šećerna repa 134 evra po hektaru; Junad 115 evra po grlu;Mleko 0,14 centi po litru. HRVATSKA:Pšenica300 evra po hektaru; Suncokret 450 evra po hektaru; Šećerna repa 500 evra po hektaru; Junad 300 evra po grlu; Mleko 14 centi po litru.Država uništila poljoprivredu, samo država može da je oživi.Da je srpska agrarna politika neuspešna, dokazuje jedan sasvim jednostavan i jasan pokazatelj, a to je nivo prosečnih prinosa. Naši prinosi najvažnijih ratarskih kultura, koji su nekada bili u evropskom vrhu, poslednjih godina su zabeležili drastičan pad i sada su kod nekih kultura čak upola manji od roda koji postižu seljaci u EU. Godine 1990. prosečan rod pšenice je iznosio 4,38 t/ha, a 2009. 2,15 t/ha. Što se tiče šećerne repe, 1960. smo imali iste prinose kao Francuska, a danas gotovo upola manje. U poslednjih 10 godina broj goveda u Srbiji je smanjen za 50%, svinja za 20%, ovaca za 40% i živine za 42%. Prošle godine u Srbiji je proizvedeno gotovo upola manje mesa nego 1990. Ako poredimo našu produktivnost s evropskim proizvođačima, videćemo da proizvođač iz Nemačke proizvodi hranu za 46 stanovnika, Francuske za 35, a iz susedne Bugarske za 16 stanovnika. S druge strane, srpski seljak prosečno proizvodi hranu za 6 stanovnika. Glavni krivac za postojeću situaciju je država, čija je uloga definisana u Strategiji razvoja poljoprivrede iz 2005. godine. Pogrešna je osnovna postavka pomenute Strategije, da „poljoprivredni proizvođač postaje preduzetnik i da njemu kao preduzetniku profit ili gubitak zavise od mudrosti njegovih sopstvenih odluka“. Naime, srpski poljoprivrednici nisu osposobljeni da postanu robni proizvođači za tržište, a država nije iskoristila proteklo vreme da stvori neophodne preduslove za takav zaokret. Poljoprivreda se nigde u svetu (pa ni SAD, niti u zemljama EU) ne prepušta stihiji tržišta, kao što je to kod nas. U zemljama EU celokupna poljoprivreda je planska: usklađuje se obim proizvodnje sa obimom potrošnje. Subvencijama se štiti kupovna moć poljoprivrednika, jer je upravo potrošnja osnovni pokretač proizvodnje. Slobodnog tržišta u okviru EU nema! Svi viškovi hrane se plasiraju izvan EU, uz velike stimulacije izvoza. Često se ističe da domaća poljoprivreda treba da se uklopi u svetske cene, pa zato treba reći da su tržišne cene primarnih poljoprivrednih proizvoda u Evropi i SAD zapravo niže od proizvodnih troškova.

dobro je ,da nam je dobro

pre 15 godina

Dragine umesto sto pricas obezbedi realnu i strucnu inspekciju,besplatne i anonimne brojeve telefona za prijavu svih neregularnosti.
Bezpotrebno ke tvoje slikanje, nisi fotogenican kao tadic.
Interesantan je inspektor koji tvrdi da barcode moze da se lepi, prelepljuje, kao i nekavom tzv deklaracijom (slicicama menja rokovi i slicno)
Ovo treba zaista intenacionalizovati jer je ovo problem svih kompanija i hiper,mini marketa,a ne samo ideje.Inspektorima je sve to normalno jer su dobili instrukcije od svojih partija koje su ih zaposljavale.
Bedno je bilo kavo oglasavanje i tvoja prica o brigi, kad su hrvati odmah oglasili br.tel za sve prijave za ovakve slucajeve.
Sad je jasno sto mi nista nemozemo da izvezemo osim radio-aktivnog otpada i sto nam je cela privreda u "k".
Ali ko je gradio objekat i kako zajedno sa bivsim trudbenikom, dobro je daje samo godinu dana istekao rok,moglo je biti i vise

Makaveli

pre 15 godina

Za to meso koje jede ministarka, Tadic, Dacic, Miskovic, tajkuni, mafijasi, "biznismeni"... za to meso se ne brinem da je od izuzetnog kvaliteta. A ono sta ostalih 99% gradjana Srbije jedu i piju, o tome necu ni da razmisljam - povracacu.
Kupio sam pre neki dan neki sok za svoje dete od 6 meseci (znaci na te decije stvari se u normalnim zemljama pazi najvise da su u redu itd.). Kad je moja supruga otvorila sok, pocelo sve da kipi, kao da se radi o muckanoj flasi coca cola-e a ne o prirodnom decijem vocnom soku?! Nema ko nije imao lose iskustvo sa namirnicama iz prodavnica u Srbiji (bez obzira da li supermarketi ili male privatne radnje).
Trujete nas svaki dan propagandom, glupostima preko TV ekrana, turbo-folkom i ostalim otrovima. Bar nam dajte hranu koja nije pokvarena.

iz amerike

pre 15 godina

U Americi takodje ima ovakvih stvari (trenutno je afera sa salmonelom u jajima) ali imaju jednu dobru praksu a to je da dan-dva pre nego sto mesu istekne rok spuste mu cenu upola i onda se to rasproda u roku, jer kupi i narod koji nema pare inace da ga kupi, a ne baci se ili se ne unistava sto je steta. Isto vazi i za banane, ili hleb. Hleb koji je star jedan dan je odmah upola jeftiniji.

Aleksa

pre 15 godina

Primarni problem našeg agrara je što se danas u Srbiji na usitnjenim gazdinstvima odvija više od 70% domaće proizvodnje. To je apsolutno pogrešno i nikako ne sme biti cilj ministarstva poljoprivrede i Republike Srbije.Kao što vidimo takva agrarna politika nas je dovela u ovu opasnu zonu, gde je ugrožena i prehrambena i bezbednosna sigurnost nacije, izazvane nestašicom osnovinih životnih namirnica (brašno, mleko, meso, ulje, šećer...). Visoke cene pomenutih prizvoda su, prepreka za veliki broj građana Srbije. Od ukupnog broja poljoprivrednih gazdinstava u Srbiji čak 76,8% obrađuje manje od 5 ha. Srbija ima najusitnjeniji posed u Evropi. Prosečan posed u Srbiji je 3,92 ha. Međutim, ni Zakon o zakupu zemljišta nije doneo značajne promene. Osnovna slabost ovog zakona je što omogućava usitnjavanje velikih uređenih zemljišnih kompleksa u državnoj svojini! Po ovom zakonu maksimalno se može zakupiti 100 ha po jednom gazdinstvu, i taj maksimum treba povećati. Takođe, postavlja se pitanje zašto se državne oranice ne daju u zakup na 20 godina, što dozvoljava zakon, već najčešće na period od 1 do 3, a najviše 5 godina. Time se destimulišu oni koji bi u primarnu proizvodnju da investiraju značajna sredstva i na duži rok.Dalje, u srpskoj poljoprivredi dominira ekstenzivna proizvodnja, što znači da se, nažalost, ne ostvaruje izmena strukture proizvodnje u pravcu radno i profitno intenzivne proizvodnje. Dominira ekstenzivan način korišćenja zemljišta, sa ekstenzivnom setvenom strukturom. I dalje preovlađuju žitarice (77%), a nedovoljna je zastupljenost industrijskog bilja, povrća i krmnog bilja (23%). Osim toga, smanjuju se površine pod voćnjacima i vinogradima, a postojeći zasadi su zastareli, neujednačenog sortnog sastava, niskoprinosni, nekvalitetni i nedovoljno profitabilni, bez selekcioniranja i uvođenja novih sorti.Osnovni predlog za rešavanje problema u poljoprivredi je reafirmacija zadruga (kooperativa), koje bi trebalo jasno razlikovati od neefikasnih proizvodnih i poslovnih udruženja i zajednica. Zadruga bi vodila stručni nadzor nad procesom proizvodnje zajedničkog proizvoda kod svih pojedinačnih proizvođača, u smislu nabavke đubriva i zaštitnih sredstava, te potrebne mehanizacije po povoljnim uslovima, zadovoljenja svih standarda, kao i nad marketingom i izvozom datog proizvoda, i sl. Nažalost, zadružni pokret u Srbiji je u potpunosti zamro i ne postoji jedna harmonična i trajna veza između proizvođača osnovnih sirovina i prerađivača. U Sloveniji ukupno ¾ prometa u oblasti poljoprivrede ostvaruju zadruge.Takođe, potrebno je obezbediti pravilno funkcionisanje Robnih rezervi, osnovati regionalne (mini) berze, ponovo uvesti premije, povećati prelevmane za uvoz zamrznutog mesa, omogućiti izvoz junadi u EU, itd.I možda najvažnije: poljoprivreda, koja danas učestvuje sa 11% u stvaranju BDP-a, nikada nije dostigla to učešće u ukupnim investicijama Srbije, te u tom smislu treba izvršiti neophodne promene. Saglasno tome, treba povećati učešće agrarnog budžeta u budžetu Srbije, koje je 2009/10. palo na 2,7%.U svim zemljama u okruženju agrarni budžet učestvuje sa oko 6% u nacionalnim budžetima, a da bi se postigle neophodne promene u produktivnosti proizvodnje, procenjuje se da je potrebno da agrarni budžet učestvuje sa oko 17% u budžetu Srbije.

igorpl

pre 15 godina

I kada ministarka kaže ovo onda u onom snimku ima i više nego istine, samo šteta je da se tako bacaju kvalitetne izjave u etar kada i onako niko neće odgovarati. Neko je pomenuo da se hitno uvede propis da se ne sme ništa lepiti preko originalne deklaracije. FAla bogu dovoljno su artikli veliki da se može zalepiti bilo gde.
A osim toga onog inspektora pod hitno treba proveriti jer je rekao čistu glupost. Na pitanje da li sme da se lepi novi datum on kaže apsolutno da. Šta to znači da neko prikriva rok trajanja. Pa ko se upeca upeca. Mnogo puta je u ovoj zemlji bilo pravilo APP, ako prođe prođe, a prolazilo je u 90 od sto slučajeva. Setite se infostana... Ja bih strogo kaznio ovakve radnje i to zatvaranjem na jedno najmanje godinu dana pa da vidiš lako bi se društvo monopolista dovelo u red. Pitam se samo kako bi prošli da se nečije dete od ministara otrovalo pokvarenim mesom? Ova država je zrela za PROTEKTORAT

ugledaj se pre beketanja

pre 15 godina

Dragine pre nego sto pocnes da patetises, mogao bi bar novine uz tu jutarnju kafu da procitas.
Barem nesto.
Pa da kao i Hrvati posle skandala i prozivki da zastitis gradjanstvo, pokaznjavas inspektore i suspendujes i direktora.
Ti osim toga samo prosipas m za m, a od toga mi gradjani nemamo nista

PoznavalacPrilika

pre 15 godina

Zanimljivo, zasto mi se onda suhomesnati proizvodi u mom frizideru pokvare za dan ili dva nakon kupovine a to se ne desava ni sa jednom drugom namirnicom niti sa suhomesnatim proizvodima kupljenim na proverenim mestima?

dobro je ,da nam je dobro

pre 15 godina

Dragine umesto sto pricas obezbedi realnu i strucnu inspekciju,besplatne i anonimne brojeve telefona za prijavu svih neregularnosti.
Bezpotrebno ke tvoje slikanje, nisi fotogenican kao tadic.
Interesantan je inspektor koji tvrdi da barcode moze da se lepi, prelepljuje, kao i nekavom tzv deklaracijom (slicicama menja rokovi i slicno)
Ovo treba zaista intenacionalizovati jer je ovo problem svih kompanija i hiper,mini marketa,a ne samo ideje.Inspektorima je sve to normalno jer su dobili instrukcije od svojih partija koje su ih zaposljavale.
Bedno je bilo kavo oglasavanje i tvoja prica o brigi, kad su hrvati odmah oglasili br.tel za sve prijave za ovakve slucajeve.
Sad je jasno sto mi nista nemozemo da izvezemo osim radio-aktivnog otpada i sto nam je cela privreda u "k".
Ali ko je gradio objekat i kako zajedno sa bivsim trudbenikom, dobro je daje samo godinu dana istekao rok,moglo je biti i vise

M.

pre 15 godina

"Većina mesa koje jedemo je iz domaće proizvodnje." Naravno ;) Ja to zasigurno znam od prijatelja prevoznika koji mi je spominjao koliko se mesa na crno donosi iz inostranstvo.Ne parce sunke i 3 kobasice, nego velike kolicine.

Centroprom

pre 15 godina

Ne vidim kako smo mi to rasli u sistemu koji nas je varao, pa sada podnosimo da nas varaju, npr. u hipermarketima. Ne radi se ovde o podnošenju ili nepodnošenju od strane kupaca, već o neefikasnosti i korupciji nadležnih inspekcija, tačnije konkretnih inspektora koji svojim nečinjenjem omogućavaju vlasnicima prodavnica (i njima podređenom rukovodećem osoblju) da varaju kupce u pogledu zakonski definisanog kvaliteta robe. U nekadašnjoj socijalističkoj državi jeste bilo ovakvih pojava, ali u znatno manjoj meri nego danas, zato što su kontrole bile znatno rigoroznije, podmićivanje inspektora bilo je veoma retko, a dobit ostvarenu prevarom prodavci nisu mogli tako lako da ostvare, osim da odnesu svojoj kući nešto namirnica.

abc

pre 15 godina

Ispravno meso u supermarketima, haha...haha...
I opet, haha...hahah...

Ljudi, super-hiper-mega-giga marketi, trgovinski lanci i ostala zgadija imaju samo jednu svrhu postojanja, da sto losiju robu prodaju po sto vecoj ceni ne bi li maksimizovali profit u to ce uradili ovako ili onako. Sto je jaci trgovinski lanac to je dalje od ruke zakona.

Posmatrač

pre 15 godina

Pitam se da li je neko od proizvođača, a naročito od velikih prodavaca čuo nešto što se zove ZAKON O BEZBEDNOSTI HRANE (sa pripadajući Pravilnicima), pa o HACCP-u SRPS ISO 22000, IFS-u, GLOBALGAP, ...... i tako u nedogled. Sve su to "neki" zakoni i pravila ponašanja koja bi trebala štititi potrošače, a proizvođače naterati da proizvode zdravstveno ispravnu i bezbednu hranu. A šta je o ZAKONU O ZAŠTITI POTROŠAČA? Sve je to utopija u zemlji Srbiji.

Luka

pre 15 godina

Poljoprivreda se nigde u svetu ne prepušta stihiji tržišta. U zemljama EU celokupna poljoprivreda je planska, usklađuje se obim proizvodnje sa obimom potrošnje. Subvencijama se štiti kupovna moć poljoprivrednika, jer je upravo potrošnja osnovni pokretač proizvodnje. Slobodnog tržišta u okviru EU nema! Svi viškovi hrane se plasiraju izvan EU, uz velike stimulacije izvoza. U 2009/10.godini agrarni budžet u Srbiji je bio samo 20,5 milijardi dinara, a posle rebalansa tragičnih 17,5 milijardi dinara. To iznosi samo 2,75 % ukupnog budžeta države, iako agrar u njega donosi više od trećine ukupnog prihoda i donosi četvertinu novca od izvoza zemlje. Pogrešna je teza vlasti da je on razvojni.Agrarni budžet ni da je nekoliko puta veći ,može biti samo podsticajni. Ministarstvo poljoprivrede, naime proizvodnju mleka i mesa, strateški važnu granu privrede, demagoški koristi za ujednačavanje, velikih komercijalnih proizvođača i malih nekomercijalnih proizvođača. To čini na najgori mogući način - pravljenjem "aparthejda" pri dodeli subvencija, premija, regresa. Malim nekomercijalnim proizvođačima plaćaju premije, a veliki su već veliki pa "mogu" da se sami snađu na tržištu. U ozbiljnom svetu i mali i veliki stočari nisu izloženi tržišnim rizicima. Intervencija države služi za to da se amortizuju nepovoljni uslovi na tržištu, kako ne bi bio smanjivan stočni fond.Problem u agraru je sistemski i dok ga tako ne budu doživeli svi građani u Srbiji, ali i u celoj Vladi neće biti poboljšanja.Odvajanje nedovoljnih 17,5 milijardi RSD iz budžeta za poljoprivredu Srbije za godinu dana ( to je najmanji agrarni budžet u Evropi i u našem okruženju), sa tim nedovoljnim novčanim sredstvima, ministar poljoprivrede optimistički obećava nekomercijalnim poljoprivrednim prizvođačima (paorima) podršku i ogomna ulaganja. Krupna komercijalna preduzeća u agro biznisu Srbije za ministra Dragina, ne postoje. Naravno sa nedovoljnim novčanim sredstvima i katasrofalnom produktivnošću Paora, dobijamo na jesen prinose svih poljoprivrednih kultura koji su blizu samodovoljnosti ili većinom ispod samodovoljnosti. Kad prizvedete nešto za samodovoljnost domaćih potreba to vam automacki znači da tog proizvoda nema dovoljno na tržištu i da će cene rasi. Pre same kampanje jesenjeg ubiranja primarnih poljoprivrednih prizvoda i procene količine istih, uz blagoslov ministara Dragina i Milosavljevića sledi izvoz prošlogodišnjeg roda. Tu nastaje vakum od 3 do 4 meseca veštački izazvane nestašice hrane i u tom periodu sledi blagoslov ministara, sad uvoznicima da ublaže nestašicu. To se ponavlja već godinama unazad. Bez odvajanja novca iz budžeta Srbije u agroindustriju u iznosu oko 17% ili 108,12 milijardi dinara stalno će mo se vrtiti u krug. Sa ovakvim ulaganjem bi vratili uloženo i ostvarili ogroman profit s obzirom na agropotencijal.

Dragan

pre 15 godina

Državne subvencije za poljoprivrednike u 2010. Godini; SRBIJA: Pšenica 134 evra po hektaru; Suncokret 134 evra po hektaru; Šećerna repa 134 evra po hektaru; Junad 115 evra po grlu;Mleko 0,14 centi po litru. HRVATSKA:Pšenica300 evra po hektaru; Suncokret 450 evra po hektaru; Šećerna repa 500 evra po hektaru; Junad 300 evra po grlu; Mleko 14 centi po litru.Država uništila poljoprivredu, samo država može da je oživi.Da je srpska agrarna politika neuspešna, dokazuje jedan sasvim jednostavan i jasan pokazatelj, a to je nivo prosečnih prinosa. Naši prinosi najvažnijih ratarskih kultura, koji su nekada bili u evropskom vrhu, poslednjih godina su zabeležili drastičan pad i sada su kod nekih kultura čak upola manji od roda koji postižu seljaci u EU. Godine 1990. prosečan rod pšenice je iznosio 4,38 t/ha, a 2009. 2,15 t/ha. Što se tiče šećerne repe, 1960. smo imali iste prinose kao Francuska, a danas gotovo upola manje. U poslednjih 10 godina broj goveda u Srbiji je smanjen za 50%, svinja za 20%, ovaca za 40% i živine za 42%. Prošle godine u Srbiji je proizvedeno gotovo upola manje mesa nego 1990. Ako poredimo našu produktivnost s evropskim proizvođačima, videćemo da proizvođač iz Nemačke proizvodi hranu za 46 stanovnika, Francuske za 35, a iz susedne Bugarske za 16 stanovnika. S druge strane, srpski seljak prosečno proizvodi hranu za 6 stanovnika. Glavni krivac za postojeću situaciju je država, čija je uloga definisana u Strategiji razvoja poljoprivrede iz 2005. godine. Pogrešna je osnovna postavka pomenute Strategije, da „poljoprivredni proizvođač postaje preduzetnik i da njemu kao preduzetniku profit ili gubitak zavise od mudrosti njegovih sopstvenih odluka“. Naime, srpski poljoprivrednici nisu osposobljeni da postanu robni proizvođači za tržište, a država nije iskoristila proteklo vreme da stvori neophodne preduslove za takav zaokret. Poljoprivreda se nigde u svetu (pa ni SAD, niti u zemljama EU) ne prepušta stihiji tržišta, kao što je to kod nas. U zemljama EU celokupna poljoprivreda je planska: usklađuje se obim proizvodnje sa obimom potrošnje. Subvencijama se štiti kupovna moć poljoprivrednika, jer je upravo potrošnja osnovni pokretač proizvodnje. Slobodnog tržišta u okviru EU nema! Svi viškovi hrane se plasiraju izvan EU, uz velike stimulacije izvoza. Često se ističe da domaća poljoprivreda treba da se uklopi u svetske cene, pa zato treba reći da su tržišne cene primarnih poljoprivrednih proizvoda u Evropi i SAD zapravo niže od proizvodnih troškova.