DEDA CVETKO
pre 15 godina
Postovani Gospodine Antonije:
Tokom vise od hiljadu godina nase surove istorije na ovim prostorima, Srpska Pravoslavna Crkva delila je dobro i zlo, trijumf i agoniju srpskog naroda. U vreme terora, bezakonja i krvoprolica, SPC bila je jedini cuvar i zastitnik, srpskog nacionalnog duha i srpskog bica i identiteta. Spisak monaha i monahinja koji su se kroz istoriju zrtvovali za opstanak srpskog naroda verovatno je duzi od Novog i Starog Zaveta i sva cetiri Jevandjelja ZAJEDNO. Za ovo, srpski narod duguje vecnu zahvalnost svojoj crkvi i iskrenim i postenim ljudima od Boga.
Problem u odnosima svetovnog i duhovnog dela srpskog drustva pocinje da nastaje krajem '70-tih godina kad nasa crkva prestaje da biva u stanju, prestaje da ima volje i sposobnosti da predvodi nas narod u 21. vek. Vec pocetkom 1980-tih godina primetan je zamor, duhovna iznurenost, vulgarni materijalizam, pohlepa i sveopste napustanje humane duhovnosti kakvu su, recimo, ovaplocivali Vladika Nikolaj i Sveti Sava. Srpska Pravoslavna Crkva tada prestaje da se prilagodjava, prestaje da evoluira, prestaje da se adaptira i pocinje opasno da atrofira.
U potrazi za nekim metafizickim liturgijskim i doktrinarnim cistunstvom i puritanstvom - kakvo ni najsvetiji ljudi crkve verovatno NIKADA nisu propovedali - i u zelji da ocuva stecenu poziciju u srpskom drustvu i drzavi, nasa uvazena Crkva tada pocine da cini neke vrlo neprimerene i nedostojne, stavise RUZNE, stvari. Paradoks, dragi Oce Antonije, je da je nasa crkva bila iskrenija i cistija u Titovo ateisticko doba, nego sto je to danas, u vreme Bogougodne (?) demokratije.
Priroda ovog komentara i njegova duzina ne dozvoljavaju mi da detaljno navedem sta je sve to sto je SPC cinila u poslednjih 30 godina sto nije trebalo da cini. Verujem u Vasu inteligenciju, verujem u umnost nase Crkve, verujem da ste i sami svesni sta se sve zbivalo izmedju zidina nasih crkava i manastira sto nikad nije smelo da se desi. A toga, Bogami, ima podosta.
Vladika Artemije, nazalost, olicenje je svega onoga sto nije dobro u nasoj crkvi. Licno i personalno bio sam prisutan skupu u jednoj nasoj crkvi u Severnoj Americi u kojoj je Artemije vise puta gostovao, kada je Vladika grubo i osorno -- cak bih rekao: divljacki - ucutkao stariju zenu ciji je JEDINI greh bio sto se javila za rec. Jasno i glasno, i da svi mogu da cuju, u kuci Bozijoj, Vladika Artemije izjavio je da ga APSOLUTNO ne zanima tudje misljenje (pa jos i, da te Bog sacuva, ZENSKO misljenje!).
Uz duzno postovanje prema nasoj Crkvi - apsolutno mi NE PADA NA PAMET da zivim u Teokratskoj Republici Srbiji, u kojoj ljudi ne mogu niti smeju da se jave za rec, u kojoj se baca anatema na svakog ko misli drugacije, u kojoj svestenici diktiraju svetovnoj vlasti kakvu ce fiskalnu i medjunarodnu politiku da vodi, i u kojoj je jedino moguce povratiti Kosovo kroz korupciju, zaostalost i ratobornost. Takva nakaradna tvorevina ne bi bila ama-bas nista bolja nego turska petovekovna okupacija. U svakom slucaju, takva tvorevina bila bi osudjena na brzu propast.
Ne zaboravite da je Vladika Artemije optuzen za golema krsenja OVOZEMALJSKIH, svetovnih zakona. Njemu se na teret stavlja kolosalna pronevera. Niko ne sumnja niti dovodi u pitanje cvrstinu negove vere ili odanost Pravoslavlju ili svom narodu; ali, veliko je pitanje da li su ljudi koji tako zestoko posegnu za ovozemaljskim blagom zaista zreli i podobni da budu pastiri Boziji i duhovne vodje svog naroda.
40 Komentari
Sortiraj po: