Maja K.
pre 17 godina
Prolazim pre nekoliko meseci Tasmajdanskim parkom kad tamo, sam, na klupi sedi Borislav Jovic. Niko ga ne gleda, niko ne obraca paznju na njega, a ja hocu da puknem! Sve mi se vratilo, i tenkovi na ulicama Beograda i demonstracije i vojna policija koja juri moju bracu da ih vodi u Vukovar i ranjeni i mrtvi i spaljeni... Covek koji je krivac ili sukrivac za sve najvaznije odluke s pocetka devedesetih, za ratove, za krvavi razlaz republika, za neshvatanje politickih prilika koje je promenilo tok istorije i od jedne zemlje koja je bila prvi kandidat za EZ napravio trusno, ratno podrucje dvadeset godina - tog coveka, na toj klupi, niko ne pimecuje, to vise nikome nije vazno, za pravdu je prekasno, na klupi sedi jedan deda koji cak i u meni koja mislim sve nagore o njemu izaziva dozu postovanja prema godinama, pogubni Pavlovljev refleks koji nam je u detinjstvu svima usadjen. I prodjem.
10 Komentari
Sortiraj po: