Raika
pre 17 godina
Nikada nisam bila u Ljubljani, videla sam je samo iz voza koji je isao za Pariz, kad sam putovala za Ajdovscinu(Vipavu) svome bratu u posetu dok je sluzio vojni rok. Moj deda je bio deset godina vojno lice na Pohorju u Sloveniji i posle toga smo ugoscavali njegove prijatelje kad se "Voz bratstva i jedinstva", odnosno "vlak bratstva in enotnosti" zadrzavao u Srbiji. Isli su i moji tamo, a kad sam ja trebala otici, prekide se prijateljstvo nase. Tad sam imala 14 godina. Kad su ove dve brojke zamenile mesta, ja u 41-oj dozivim da mi neko davno drag cestita Novu godinu. Pozivaju me da dodjem kod njih, i hocu ... Hocu da oprostim godine cekanja u neizvesnosti, godine koje gorcinom su mi srce ispunile (z bridkostjo so srce mi napolnile).
Pazljivo sam procitala tekst, saznala dovoljno, da ne ispadne posle kako o Ljubljani ne znam nista. Ipak, s nekom rezervom cu otici tamo - cvrstog sam uverenja da te ljude necu moci da prepoznam, ne u fizickom smislu vec u duhovnom.
51 Komentari
Sortiraj po: