Sreda, 03.05.2023.

14:13

Prve reakcije na masakr na Vračaru: "Ovo se u Srbiji nikada nije desilo"; "Dobili smo šamar"

U osnovnoj školi na Vračaru "Vladislav Ribnikar", dogodila se teška tragedija kada je dečak od 14 godina ubio osmoro učenika, ali i radnika u obezbeđenju.

Izvor: Tanjug

Prve reakcije na masakr na Vraèaru: "Ovo se u Srbiji nikada nije desilo"; "Dobili smo šamar" IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

48 Komentari

Sortiraj po:

Tomislav Orsag

pre 2 godine

Prije svega izražavam duboku sućut obiteljima svih žrtava kao i brigu za one teško stradale s nadom u njihov brzi oporavak.Nemam nikakvu namjeru na ovome mjestu kreirati sociološke zaključke bilo koje vrste,ali u Hrvatskoj radim kao odgojitelj djeci s poteškoćama u ponašanju te kao pomoćnik u nastavi pri jednoj osnovnoj školi. Svakodnevno sam svjedok potpuno iskrivljenog sustava vrijednosti gdje se inaugurira umjetno stvoreni elitizam preko ocjena gdje sve ispod vrlo dobar i odličan motivira roditelje na slanje bijesnih, potpuno destruktivnih mailova prema predmetnim nastavnicima. Istovremeno se djeci ne dozvoljava da ostanu djeca jer ih se doživljava kroz prizmu numeričkog uspjeha i ako nisi natprosječan onda je tvoj identitet nevažan. Stvara se začarani krug u kojem roditelji svoju vrijednost tumače kroz uspjeh ili neuspjeh svoje djece,među nastavnicima se razvija anksioznost jer svaka objektivna ocjena izaziva revolt i potpuno iracionalne postupke ponekad djeteta, češće njegova okruženja, a kod djece stvara ogromne traume kao posljedice pritiska i nerealnih očekivanja njihove okoline.Uz sve opisano ponestane energije,snage i vremena da se primarno radi na pravilnom emocionalnom i psihološkom razvoju djece, da se među njima razvija empatija i solidarnost. U takvoj atmosferi njih odgajaju i formiraju gadgeti, internet. Svima je najlakše kada je 'neprijatelj'vidljiv s imenom i prezimenom dok nam primarno kao društvu u cjelini nedostaje onaj dubinski pogled u sebe.

Marko

pre 2 godine

Treba poduzeti ozbiljne mere za ovako nesto. Velika tragedija za Srbiju, svaka rec je suvisna za ovakvu tugu. Iskreno saucesce porodicama.

Jana

pre 2 godine

Današnjom tragedijom u Beogradu dobili smo veoma jak i bolan šamar realnosti. Kao društvo moramo se menjati i više pažnje posvetiti deci.

Ana

pre 2 godine

Sve je manje roditelja koji su posveceni svojoj deci, nazalost nasilje je svuda oko nas. Izgleda je ovo za decaka bio jedini nacin da se izbori sa svojim problemima...

Srbija

pre 2 godine

Kazete d ste dobili samar? Hahahhaha pa sta treba da se desi da shvatite i kao narod i kao drustvo da ste dobili kolac u srce, a ne samar? Srbija generalno je srozana kao drustvo. Ne zelim da zalazim u detalje ili sirinu. Govorim samo iz aspekta gde su danasnje vrednosti same Srbije! Zamislite sta treba da se desi sve u decijoj glavi, koja vrsta pucanja na psiholoskom nivou i na emotivnom niovu da jedno krhko dete ovako nesto uradi? A sa druge strane, koliko su roditelji danas prisutni sa decom? Samo fizicki. Ne sudim im, tempo zivota je takav. A ja upravo to i osudjujem. Sistem obrazovanja je nesto sto je ostalo isto kao pre sto godina. Ako se tehnologija unapredila, medicina, nauka i svi ostali aspekti, mora i sistem obrazovanja kao i citav sistem koji ga prati. Roditelji ne mogu danas da rade osam ili vise sati dnevno! Deca nisu kadra da ostaju po ceo dan u skoli jer im roditelji rade po ceo dan da bi imali za osnove samog zivota! Domaci zadak treba da bude adaptiran, da se vise uce stvari koje su nam zaista potrebne, a ne koje su ostale kao pre tih sto godina. Neka se napravi selekcija dece, ko je zasta zaista talentovan. A ne sve u jedan dzak!

drug sa fakulteta

pre 2 godine

.... psiholozi i oedagozi u školi samo orimaju plate.... njihov efektivni učinak i rad je nula....
roditelj sam koji to pouzdano zna....

Srbija

pre 2 godine

Kazete d ste dobili samar? Hahahhaha pa sta treba da se desi da shvatite i kao narod i kao drustvo da ste dobili kolac u srce, a ne samar? Srbija generalno je srozana kao drustvo. Ne zelim da zalazim u detalje ili sirinu. Govorim samo iz aspekta gde su danasnje vrednosti same Srbije! Zamislite sta treba da se desi sve u decijoj glavi, koja vrsta pucanja na psiholoskom nivou i na emotivnom niovu da jedno krhko dete ovako nesto uradi? A sa druge strane, koliko su roditelji danas prisutni sa decom? Samo fizicki. Ne sudim im, tempo zivota je takav. A ja upravo to i osudjujem. Sistem obrazovanja je nesto sto je ostalo isto kao pre sto godina. Ako se tehnologija unapredila, medicina, nauka i svi ostali aspekti, mora i sistem obrazovanja kao i citav sistem koji ga prati. Roditelji ne mogu danas da rade osam ili vise sati dnevno! Deca nisu kadra da ostaju po ceo dan u skoli jer im roditelji rade po ceo dan da bi imali za osnove samog zivota! Domaci zadak treba da bude adaptiran, da se vise uce stvari koje su nam zaista potrebne, a ne koje su ostale kao pre tih sto godina. Neka se napravi selekcija dece, ko je zasta zaista talentovan. A ne sve u jedan dzak!

Tomislav Orsag

pre 2 godine

Prije svega izražavam duboku sućut obiteljima svih žrtava kao i brigu za one teško stradale s nadom u njihov brzi oporavak.Nemam nikakvu namjeru na ovome mjestu kreirati sociološke zaključke bilo koje vrste,ali u Hrvatskoj radim kao odgojitelj djeci s poteškoćama u ponašanju te kao pomoćnik u nastavi pri jednoj osnovnoj školi. Svakodnevno sam svjedok potpuno iskrivljenog sustava vrijednosti gdje se inaugurira umjetno stvoreni elitizam preko ocjena gdje sve ispod vrlo dobar i odličan motivira roditelje na slanje bijesnih, potpuno destruktivnih mailova prema predmetnim nastavnicima. Istovremeno se djeci ne dozvoljava da ostanu djeca jer ih se doživljava kroz prizmu numeričkog uspjeha i ako nisi natprosječan onda je tvoj identitet nevažan. Stvara se začarani krug u kojem roditelji svoju vrijednost tumače kroz uspjeh ili neuspjeh svoje djece,među nastavnicima se razvija anksioznost jer svaka objektivna ocjena izaziva revolt i potpuno iracionalne postupke ponekad djeteta, češće njegova okruženja, a kod djece stvara ogromne traume kao posljedice pritiska i nerealnih očekivanja njihove okoline.Uz sve opisano ponestane energije,snage i vremena da se primarno radi na pravilnom emocionalnom i psihološkom razvoju djece, da se među njima razvija empatija i solidarnost. U takvoj atmosferi njih odgajaju i formiraju gadgeti, internet. Svima je najlakše kada je 'neprijatelj'vidljiv s imenom i prezimenom dok nam primarno kao društvu u cjelini nedostaje onaj dubinski pogled u sebe.

Marko

pre 2 godine

Treba poduzeti ozbiljne mere za ovako nesto. Velika tragedija za Srbiju, svaka rec je suvisna za ovakvu tugu. Iskreno saucesce porodicama.

drug sa fakulteta

pre 2 godine

.... psiholozi i oedagozi u školi samo orimaju plate.... njihov efektivni učinak i rad je nula....
roditelj sam koji to pouzdano zna....

Ana

pre 2 godine

Sve je manje roditelja koji su posveceni svojoj deci, nazalost nasilje je svuda oko nas. Izgleda je ovo za decaka bio jedini nacin da se izbori sa svojim problemima...

Jana

pre 2 godine

Današnjom tragedijom u Beogradu dobili smo veoma jak i bolan šamar realnosti. Kao društvo moramo se menjati i više pažnje posvetiti deci.

Srbija

pre 2 godine

Kazete d ste dobili samar? Hahahhaha pa sta treba da se desi da shvatite i kao narod i kao drustvo da ste dobili kolac u srce, a ne samar? Srbija generalno je srozana kao drustvo. Ne zelim da zalazim u detalje ili sirinu. Govorim samo iz aspekta gde su danasnje vrednosti same Srbije! Zamislite sta treba da se desi sve u decijoj glavi, koja vrsta pucanja na psiholoskom nivou i na emotivnom niovu da jedno krhko dete ovako nesto uradi? A sa druge strane, koliko su roditelji danas prisutni sa decom? Samo fizicki. Ne sudim im, tempo zivota je takav. A ja upravo to i osudjujem. Sistem obrazovanja je nesto sto je ostalo isto kao pre sto godina. Ako se tehnologija unapredila, medicina, nauka i svi ostali aspekti, mora i sistem obrazovanja kao i citav sistem koji ga prati. Roditelji ne mogu danas da rade osam ili vise sati dnevno! Deca nisu kadra da ostaju po ceo dan u skoli jer im roditelji rade po ceo dan da bi imali za osnove samog zivota! Domaci zadak treba da bude adaptiran, da se vise uce stvari koje su nam zaista potrebne, a ne koje su ostale kao pre tih sto godina. Neka se napravi selekcija dece, ko je zasta zaista talentovan. A ne sve u jedan dzak!

drug sa fakulteta

pre 2 godine

.... psiholozi i oedagozi u školi samo orimaju plate.... njihov efektivni učinak i rad je nula....
roditelj sam koji to pouzdano zna....

Ana

pre 2 godine

Sve je manje roditelja koji su posveceni svojoj deci, nazalost nasilje je svuda oko nas. Izgleda je ovo za decaka bio jedini nacin da se izbori sa svojim problemima...

Jana

pre 2 godine

Današnjom tragedijom u Beogradu dobili smo veoma jak i bolan šamar realnosti. Kao društvo moramo se menjati i više pažnje posvetiti deci.

Marko

pre 2 godine

Treba poduzeti ozbiljne mere za ovako nesto. Velika tragedija za Srbiju, svaka rec je suvisna za ovakvu tugu. Iskreno saucesce porodicama.

Tomislav Orsag

pre 2 godine

Prije svega izražavam duboku sućut obiteljima svih žrtava kao i brigu za one teško stradale s nadom u njihov brzi oporavak.Nemam nikakvu namjeru na ovome mjestu kreirati sociološke zaključke bilo koje vrste,ali u Hrvatskoj radim kao odgojitelj djeci s poteškoćama u ponašanju te kao pomoćnik u nastavi pri jednoj osnovnoj školi. Svakodnevno sam svjedok potpuno iskrivljenog sustava vrijednosti gdje se inaugurira umjetno stvoreni elitizam preko ocjena gdje sve ispod vrlo dobar i odličan motivira roditelje na slanje bijesnih, potpuno destruktivnih mailova prema predmetnim nastavnicima. Istovremeno se djeci ne dozvoljava da ostanu djeca jer ih se doživljava kroz prizmu numeričkog uspjeha i ako nisi natprosječan onda je tvoj identitet nevažan. Stvara se začarani krug u kojem roditelji svoju vrijednost tumače kroz uspjeh ili neuspjeh svoje djece,među nastavnicima se razvija anksioznost jer svaka objektivna ocjena izaziva revolt i potpuno iracionalne postupke ponekad djeteta, češće njegova okruženja, a kod djece stvara ogromne traume kao posljedice pritiska i nerealnih očekivanja njihove okoline.Uz sve opisano ponestane energije,snage i vremena da se primarno radi na pravilnom emocionalnom i psihološkom razvoju djece, da se među njima razvija empatija i solidarnost. U takvoj atmosferi njih odgajaju i formiraju gadgeti, internet. Svima je najlakše kada je 'neprijatelj'vidljiv s imenom i prezimenom dok nam primarno kao društvu u cjelini nedostaje onaj dubinski pogled u sebe.