Petak, 14.06.2019.

20:43

Akademija povodom 20 godina od bitke na Košarama

U Sava centru u Beogradu priređena je svečana akademija povodom obeležavanja 20. godišnjice bitke na Košarama.

Izvor: B92

Akademija povodom 20 godina od bitke na Košarama IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

15 Komentari

Sortiraj po:

Džoni

pre 6 godina

Moj drugar je bio graničar na karauli Košare, došao je na karaulu u zimu '98 i tamo bio do kraja rata kada su se povukli u Brus. Hvala Bogu, preživeo je i nije bio ni ranjen. Pričao mi je da je bukvalno samo njihova granična jedinica od 120 vojnika bila na toj prvoj liniji a da su u patrole i zasede išli sa po desetak vojnika? Ovo što pominju specijalce, dobrovoljce, motorizovanu brigadu i sl to je bilo tek kasnije i oni su se na tim položajima smenjivali dok su graničari bili prvi na udaru i oni su jedini koji su tada prihvatili borbu jer nikoga drugog nije ni bilo? Oko šezdesetak momaka im je poginilo i niko nije došao da ih smeni do kraja rata. Meni samo nije jasno kako niko da upita naše cenjene generale kako je moguće da u jeku rata našu granicu u tom delu prema Albaniji gde su i u miru bili granični incidenti čuva samo 120 vojnika na redovnom odsluženju vojnog roka? Pravili su mobilizaciju po Srbiji, rezerva se opijala po kafanama a tamo gde je bila potrebna najveća koncentracija sile, uz granicu sa Makedonijom oni su ostavili samo graničare koji su tamo bili u faktički mirnodopskom formacijskom broju? Ako se i očekivao upad na našu teritoriju očekivao se iz Albanije ili iz Makedonije? Zar nije bilo logično tamo hermetički zatvoriti granicu i postaviti znatno jaču vojnu silu? Niko to za sve ove godine nikoga da upita? Nije taj rat počeo baš tako odjednom da bi nas baš tako iznenadili? Delove uniforme, čizme i ostalo pozajmljivali su od vojnika koji su dolazili tu na položaj, ali su se posle nedelju, dve oni smenjivali dok ove momke nije imao ko da smeni? Sve ove jedinice su odlikovane ordenom narodnog heroja, ali u suštini pravi heroji su baš ovih 120 momaka a o njima se i najmanje priča. Mislim da je žrtvovanje tih mladića velika sramota tadašnjeg vojnog vrha?

Narod će pozlatiti

pre 6 godina

Izginuli ni za šta, preživeli žive sa psihozama ni za šta. Sad će "razgraničenjem" da se potvrdi nezavisnost Kosova a Košare ostaju daleko od granica Srbije. Hvala Vučiću na tome.

MD

pre 6 godina

Meni je OK ovo pominjanje boraca na svakih par dana. OK mi je cak i taj spomenik, koji pomunju, pa i pesme, skupovi, TV emisije, hvalospevi itd., ALI, zasto NIKO ne pomene da bi drzava mogla da izdvoji neku vrstu pomoci za prezivele? Recimo u vidu subvencija za saposljavanje prezivelih sa Kosara (kao i Maja Glave, Skoze, Morine, kote C4...) Da me ne shvatite pogresno, ne mislim na poklanjanje novca, nego npr da nadje posao nekom? Da obezbedi neko iole pristojno radno mesto?
Ja sam kao redovan vojnik pisao zahtev za sluzenje vojnog roka u pristinskom korpusu, otisao na Kosovo 2. Marta i bio na Kosarama do povlacenja. Posle povlacenja bili smesteni u Trsteniku u fabrici Prva Petoletka. Do dana danasnjeg me niko nije ni pozvao, ni kontaktirao u bilo kom smislu, tako da nemam ideju kako "borci sa Kosara" dospevaju na TV uopste. Ali ok, moguce da postoje neki podobniji od nas ostalih.
Svako dobro.

aleksandar

pre 6 godina

Čitam i ne vjerujem.Moj brat je među 108 poginulih i nikad niko za ovih 20 godina od lokalnih,opštinskih,pokrajinskih i državnih funkcionera nije obišao njegov grob.Koga folirate sram da vas bude.

Biba

pre 6 godina

Cemu takva patetika i kuknjava, Jugoslavija je pobedila u ovoj bici. To sto nas je zapad fakticki naterao na kapitulaciju (pod pretnjon da sravni celi drzavu sa zemljom) je nesto drugo. Hvala vojnicima.

некле

pre 6 godina

Као ултра патриота могу да кажем да су ова обележавања задњих година тако дегутантна да немам речи.

Стално нека плакања , стално неке жалопојке, тугаљке неке, плакање...

Ови начини обележавања су срамота за војнике који су дали живот.
Уместо да се јуначки помену и да ова обележавања буду јуначка са мушким ратничким песмама, и на мушки ратнички начин, ми имамо патологију на делу, плакање, цмиздрење, изигравање жртве и слично.
Цео свет нам се смеје, а војници за које су ови овакви помени се преврћу у гробу.

aleksandar

pre 6 godina

Čitam i ne vjerujem.Moj brat je među 108 poginulih i nikad niko za ovih 20 godina od lokalnih,opštinskih,pokrajinskih i državnih funkcionera nije obišao njegov grob.Koga folirate sram da vas bude.

некле

pre 6 godina

Као ултра патриота могу да кажем да су ова обележавања задњих година тако дегутантна да немам речи.

Стално нека плакања , стално неке жалопојке, тугаљке неке, плакање...

Ови начини обележавања су срамота за војнике који су дали живот.
Уместо да се јуначки помену и да ова обележавања буду јуначка са мушким ратничким песмама, и на мушки ратнички начин, ми имамо патологију на делу, плакање, цмиздрење, изигравање жртве и слично.
Цео свет нам се смеје, а војници за које су ови овакви помени се преврћу у гробу.

Narod će pozlatiti

pre 6 godina

Izginuli ni za šta, preživeli žive sa psihozama ni za šta. Sad će "razgraničenjem" da se potvrdi nezavisnost Kosova a Košare ostaju daleko od granica Srbije. Hvala Vučiću na tome.

MD

pre 6 godina

Meni je OK ovo pominjanje boraca na svakih par dana. OK mi je cak i taj spomenik, koji pomunju, pa i pesme, skupovi, TV emisije, hvalospevi itd., ALI, zasto NIKO ne pomene da bi drzava mogla da izdvoji neku vrstu pomoci za prezivele? Recimo u vidu subvencija za saposljavanje prezivelih sa Kosara (kao i Maja Glave, Skoze, Morine, kote C4...) Da me ne shvatite pogresno, ne mislim na poklanjanje novca, nego npr da nadje posao nekom? Da obezbedi neko iole pristojno radno mesto?
Ja sam kao redovan vojnik pisao zahtev za sluzenje vojnog roka u pristinskom korpusu, otisao na Kosovo 2. Marta i bio na Kosarama do povlacenja. Posle povlacenja bili smesteni u Trsteniku u fabrici Prva Petoletka. Do dana danasnjeg me niko nije ni pozvao, ni kontaktirao u bilo kom smislu, tako da nemam ideju kako "borci sa Kosara" dospevaju na TV uopste. Ali ok, moguce da postoje neki podobniji od nas ostalih.
Svako dobro.

Biba

pre 6 godina

Cemu takva patetika i kuknjava, Jugoslavija je pobedila u ovoj bici. To sto nas je zapad fakticki naterao na kapitulaciju (pod pretnjon da sravni celi drzavu sa zemljom) je nesto drugo. Hvala vojnicima.

Džoni

pre 6 godina

Moj drugar je bio graničar na karauli Košare, došao je na karaulu u zimu '98 i tamo bio do kraja rata kada su se povukli u Brus. Hvala Bogu, preživeo je i nije bio ni ranjen. Pričao mi je da je bukvalno samo njihova granična jedinica od 120 vojnika bila na toj prvoj liniji a da su u patrole i zasede išli sa po desetak vojnika? Ovo što pominju specijalce, dobrovoljce, motorizovanu brigadu i sl to je bilo tek kasnije i oni su se na tim položajima smenjivali dok su graničari bili prvi na udaru i oni su jedini koji su tada prihvatili borbu jer nikoga drugog nije ni bilo? Oko šezdesetak momaka im je poginilo i niko nije došao da ih smeni do kraja rata. Meni samo nije jasno kako niko da upita naše cenjene generale kako je moguće da u jeku rata našu granicu u tom delu prema Albaniji gde su i u miru bili granični incidenti čuva samo 120 vojnika na redovnom odsluženju vojnog roka? Pravili su mobilizaciju po Srbiji, rezerva se opijala po kafanama a tamo gde je bila potrebna najveća koncentracija sile, uz granicu sa Makedonijom oni su ostavili samo graničare koji su tamo bili u faktički mirnodopskom formacijskom broju? Ako se i očekivao upad na našu teritoriju očekivao se iz Albanije ili iz Makedonije? Zar nije bilo logično tamo hermetički zatvoriti granicu i postaviti znatno jaču vojnu silu? Niko to za sve ove godine nikoga da upita? Nije taj rat počeo baš tako odjednom da bi nas baš tako iznenadili? Delove uniforme, čizme i ostalo pozajmljivali su od vojnika koji su dolazili tu na položaj, ali su se posle nedelju, dve oni smenjivali dok ove momke nije imao ko da smeni? Sve ove jedinice su odlikovane ordenom narodnog heroja, ali u suštini pravi heroji su baš ovih 120 momaka a o njima se i najmanje priča. Mislim da je žrtvovanje tih mladića velika sramota tadašnjeg vojnog vrha?

aleksandar

pre 6 godina

Čitam i ne vjerujem.Moj brat je među 108 poginulih i nikad niko za ovih 20 godina od lokalnih,opštinskih,pokrajinskih i državnih funkcionera nije obišao njegov grob.Koga folirate sram da vas bude.

некле

pre 6 godina

Као ултра патриота могу да кажем да су ова обележавања задњих година тако дегутантна да немам речи.

Стално нека плакања , стално неке жалопојке, тугаљке неке, плакање...

Ови начини обележавања су срамота за војнике који су дали живот.
Уместо да се јуначки помену и да ова обележавања буду јуначка са мушким ратничким песмама, и на мушки ратнички начин, ми имамо патологију на делу, плакање, цмиздрење, изигравање жртве и слично.
Цео свет нам се смеје, а војници за које су ови овакви помени се преврћу у гробу.

MD

pre 6 godina

Meni je OK ovo pominjanje boraca na svakih par dana. OK mi je cak i taj spomenik, koji pomunju, pa i pesme, skupovi, TV emisije, hvalospevi itd., ALI, zasto NIKO ne pomene da bi drzava mogla da izdvoji neku vrstu pomoci za prezivele? Recimo u vidu subvencija za saposljavanje prezivelih sa Kosara (kao i Maja Glave, Skoze, Morine, kote C4...) Da me ne shvatite pogresno, ne mislim na poklanjanje novca, nego npr da nadje posao nekom? Da obezbedi neko iole pristojno radno mesto?
Ja sam kao redovan vojnik pisao zahtev za sluzenje vojnog roka u pristinskom korpusu, otisao na Kosovo 2. Marta i bio na Kosarama do povlacenja. Posle povlacenja bili smesteni u Trsteniku u fabrici Prva Petoletka. Do dana danasnjeg me niko nije ni pozvao, ni kontaktirao u bilo kom smislu, tako da nemam ideju kako "borci sa Kosara" dospevaju na TV uopste. Ali ok, moguce da postoje neki podobniji od nas ostalih.
Svako dobro.

Narod će pozlatiti

pre 6 godina

Izginuli ni za šta, preživeli žive sa psihozama ni za šta. Sad će "razgraničenjem" da se potvrdi nezavisnost Kosova a Košare ostaju daleko od granica Srbije. Hvala Vučiću na tome.

Džoni

pre 6 godina

Moj drugar je bio graničar na karauli Košare, došao je na karaulu u zimu '98 i tamo bio do kraja rata kada su se povukli u Brus. Hvala Bogu, preživeo je i nije bio ni ranjen. Pričao mi je da je bukvalno samo njihova granična jedinica od 120 vojnika bila na toj prvoj liniji a da su u patrole i zasede išli sa po desetak vojnika? Ovo što pominju specijalce, dobrovoljce, motorizovanu brigadu i sl to je bilo tek kasnije i oni su se na tim položajima smenjivali dok su graničari bili prvi na udaru i oni su jedini koji su tada prihvatili borbu jer nikoga drugog nije ni bilo? Oko šezdesetak momaka im je poginilo i niko nije došao da ih smeni do kraja rata. Meni samo nije jasno kako niko da upita naše cenjene generale kako je moguće da u jeku rata našu granicu u tom delu prema Albaniji gde su i u miru bili granični incidenti čuva samo 120 vojnika na redovnom odsluženju vojnog roka? Pravili su mobilizaciju po Srbiji, rezerva se opijala po kafanama a tamo gde je bila potrebna najveća koncentracija sile, uz granicu sa Makedonijom oni su ostavili samo graničare koji su tamo bili u faktički mirnodopskom formacijskom broju? Ako se i očekivao upad na našu teritoriju očekivao se iz Albanije ili iz Makedonije? Zar nije bilo logično tamo hermetički zatvoriti granicu i postaviti znatno jaču vojnu silu? Niko to za sve ove godine nikoga da upita? Nije taj rat počeo baš tako odjednom da bi nas baš tako iznenadili? Delove uniforme, čizme i ostalo pozajmljivali su od vojnika koji su dolazili tu na položaj, ali su se posle nedelju, dve oni smenjivali dok ove momke nije imao ko da smeni? Sve ove jedinice su odlikovane ordenom narodnog heroja, ali u suštini pravi heroji su baš ovih 120 momaka a o njima se i najmanje priča. Mislim da je žrtvovanje tih mladića velika sramota tadašnjeg vojnog vrha?

Biba

pre 6 godina

Cemu takva patetika i kuknjava, Jugoslavija je pobedila u ovoj bici. To sto nas je zapad fakticki naterao na kapitulaciju (pod pretnjon da sravni celi drzavu sa zemljom) je nesto drugo. Hvala vojnicima.