I posle 7 godina i 26 ročišta, porodica Barbalić bez svoga stana

Da, ovaj slucaj treba rascistiti do kraja. Zakon se mora jasno odrediti prema ovom i ostalim slicnim slucajevima, ukoliko ih jos ima, u Srbiji.
A mozda bi mogli, takodje, malo i da saznamo koja su iskustva Hrvatske po tom pitanju. Iako tamo slucajeva otimanja imovine i izbacivanja ljudi iz njihovih domova ima na desetine hiljada pa mozda objavljivanje imena svih ostecenih, sa detaljnim opisivanjem okolnosti, ne bi bas bilo prakticno.
A, uostalom, kog jos zanima sta se u nekoj "stranoj zemlji" desava?

Jako mi je zao ovog jadnog coveka i potpuno razumem njegovu muku. Neka se stidi svaki sudija u Srbiji bas kao i svi oni koji su glasali radikale. Coveka, Zemunca, gradjanina Srbije proterati iz sopstvenog stana i drzati ga u takvoj situaciji toliko godina. Jos povrh toga i dete mu nazvati malim ustasom kome mesta nema u gradskoj skoli!?! Tragedija porodice Barbalic me podseca na slucaj velikih ljudi iz Pristine, inace mojih prijatelja, kojima su ti isti radikali pokusali da oduzmu stan i imovinu. Njihov je jedini greh bio taj sto su stupili u nacionalno mesovit brak i izrodili dva prelepa i inteligenta deteta, uzor i ponos svake drzave. Za razliku od Barbalica, ova pristinska porodica je imala mnogo vise srece jer su ljudi i prijatelji stali u njihovu odbranu i sprecili otimacinu. Osvesti se Srbijo, dosta je bilo mangupisanja.

Sramota, nemam rijeci. Ovo je samo jos jedan pokazatelj demokratskog duha SRS-a, i kako bi bilo da oni preuzmu vlast. Gradjani Zemuna znaju najbolje kako su radikali vladali.
A sto se tice kriminala, samo neka se krene od Seskovih gorila, kao Petra Panica Pane, koji je prebio advokata Nikolu Barovica u TV studiju. Bilo je tu nekih pucnjava, reketarenja i slicno. Jadna li si Srbijo kada ti radikali dobise najvise glasova. Tamna je noc...

Porodici Barbalic bi mozda najbolje bilo da dignu ruke od stana i od trazenja pravde tamo gde ona ne postoji. Naravno da im je ucinjena nepravda, to svaki normalan covek moze da zakljuci. Medjutim, zar je vredno potucati se po sudovima 7 godina, ziveti u stalnoj neizvesnosti i nadi, kada je porodica verovatno u isto vreme zapocela novi zivot u Hrvatskoj medju svojima. Taj Zemun vise nije onaj Zemun u kome je ovaj gospodin rodjen i to nikada vise nece ni biti. Najbolje je dici ruke od zemlje od koje je i Bog digao ruke do sada. Od koga ocekivati pravdu kada je trecina Srbije glasa za te iste koji su oduzeli stan?
Covek jednostavno treba da stavi stvari u perspektivu i produzi dalje ne osvrcuci se unazad. Sto god coveka ne ubije, pravi ga jacim, sto bi rekli.
I meni i milionima mladih na prostoru bivse Jugoslavije su oduzeli ne samo stan, nego citavu buducnost, ali ziveti se mora...

Sramota. Ali ne slazem se sa prestankom borbe. Ne sme se dozvoliti banditima da spavaju mirno.

Za to ne treba kriviti radikalnu stranku. U pitanju je neazuran pravosudni sistem. Meni je trebalo 12 godina da iselim bespravno useljene stanare iz stana koji je moje vlasnistvo. Da sam kojim slucajem Hrvat, od toga sam mogao da napravim politicki problem. Cudi me samo kako se niko ne brine za vlasnike kojima je u Srbiji oduzeta imovina posle Drugog svetskog rata. Ono sto su komunisti i Tito oduzeli to je postalo normalno, a ako se nesto oduzme pripadniku nacionalne manjine onda je to nacionalizam. Zbog toga sto imamo dvostruke standarde, zato smo tu gde jesmo.

Naprije, nikako ne podrzavam ovaj ludi cin... a razlog mog komentara je slijedeci: "Rodjena sam licanka,od majke licanke i oca licanina. Jos tko zna ko od mojih predaka bivstvovase na hrvatsko-lickom tlu. Imali smo i svoj stan na ime mog oca. Zivjeli smo u njemu oko 10-tak godina. A onda dodje 1991.god. Iz razloga pripadnosti srpskoj naciji(u to vrijeme"srbo-cetnickoj")moja majka, s 22 godine radnog staza, primorna dati otkaz, otac primoran odlaskom u penziju. Najzesce granatiranje Otocca ljeta, jeseni i zime te 1991.provodimo u svom stanu,u ulici B.Kasica.Prva ja(s nepune 22.godine)apsolvent Pedagoskog fakulteta u Rijeci prisilno napustam moj grad,moju Liku,moju Rijeku,moju Hrvatsku...Uslijed neimastine i golog opstanka prva majka 1992.odlazi na rad u Njemacku(Bocholt),pa zatim proljeca te iste godine i otac joj se pridruzuje.Nedugo zatim nas stan biva provaljen i useljava se tadasnji Redarstvenik inace bivsi narkoman(hrvat po nacionalnosti).Moja majka dolazi u svoj stan,sklapa neki dokument o koristenju stana po potrebi i misleci da je dogovor validan odlazi ponovno "trbuhom za kruhom"u Bocholt.1994.dobiva informaciju da je stan promjenio vlasnika.Podnosi uredno tada potrebne papire Sudu u Otoccu,zatim u Gospicu...REZIME:Do dana danasnjeg niti jedno rociste nije odrzano.Vec su se 3-4 advokata promjenila.Vlast,drzavotvornosti,predsjednici,redarstvenici itd.mjenjali su svoje udobne fotelje samo se ovaj sudski postupak vuce bez kraja.U medjuvremenu otac umire 1999.a Sud Otocac na ostavinskoj raspravi uredno mojoj majci izdaje rijesenje o tom istom stanu na njeno ime.Vrzino kolo bez kraja!PITANjE:Kako i da li je moguce da jedan isti stan,dvosoban,ima uredno dokumentovano dva potpuno razlicita vlasnika?Ne odustaje niti jedna interesna strana...a ja obecavam,u koliko niti moja majka ne dozivi kraj ovog fantomsko-maratonskog spora,kao jedini naslijednik nastavit cu do kraja svog zivota...I sto sad?!?Samo o nama,hrvatskim srbima,nitko ne pise,nikog ne zanimaju nasi dokumenti,nasa imovina!Na papiru postojimo dok nas u stvarnosti nema!Zivot nam se pretvorio u najnestvarniju "bajku".Vise nalikujuci hororu i paklu.Neka mi netko pruzi neku rijec nade ka necem boljem,mozda realnijem...Ili kao u Danteovom "Paklu":"Izgubite svu nadu,vi koji unutra ulazite!" Predlog porodici Barbalic:"Ustupam useljen dvosoban stan u strogom centru Otocca,za vas u Zemunu.Cak i (po vidjenju oba stana)moguca nadoplata!".Hvala!

Da, ovaj slucaj treba rascistiti do kraja. Zakon se mora jasno odrediti prema ovom i ostalim slicnim slucajevima, ukoliko ih jos ima, u Srbiji.
A mozda bi mogli, takodje, malo i da saznamo koja su iskustva Hrvatske po tom pitanju. Iako tamo slucajeva otimanja imovine i izbacivanja ljudi iz njihovih domova ima na desetine hiljada pa mozda objavljivanje imena svih ostecenih, sa detaljnim opisivanjem okolnosti, ne bi bas bilo prakticno.
A, uostalom, kog jos zanima sta se u nekoj "stranoj zemlji" desava?

Jako mi je zao ovog jadnog coveka i potpuno razumem njegovu muku. Neka se stidi svaki sudija u Srbiji bas kao i svi oni koji su glasali radikale. Coveka, Zemunca, gradjanina Srbije proterati iz sopstvenog stana i drzati ga u takvoj situaciji toliko godina. Jos povrh toga i dete mu nazvati malim ustasom kome mesta nema u gradskoj skoli!?! Tragedija porodice Barbalic me podseca na slucaj velikih ljudi iz Pristine, inace mojih prijatelja, kojima su ti isti radikali pokusali da oduzmu stan i imovinu. Njihov je jedini greh bio taj sto su stupili u nacionalno mesovit brak i izrodili dva prelepa i inteligenta deteta, uzor i ponos svake drzave. Za razliku od Barbalica, ova pristinska porodica je imala mnogo vise srece jer su ljudi i prijatelji stali u njihovu odbranu i sprecili otimacinu. Osvesti se Srbijo, dosta je bilo mangupisanja.

Sramota, nemam rijeci. Ovo je samo jos jedan pokazatelj demokratskog duha SRS-a, i kako bi bilo da oni preuzmu vlast. Gradjani Zemuna znaju najbolje kako su radikali vladali.
A sto se tice kriminala, samo neka se krene od Seskovih gorila, kao Petra Panica Pane, koji je prebio advokata Nikolu Barovica u TV studiju. Bilo je tu nekih pucnjava, reketarenja i slicno. Jadna li si Srbijo kada ti radikali dobise najvise glasova. Tamna je noc...

Porodici Barbalic bi mozda najbolje bilo da dignu ruke od stana i od trazenja pravde tamo gde ona ne postoji. Naravno da im je ucinjena nepravda, to svaki normalan covek moze da zakljuci. Medjutim, zar je vredno potucati se po sudovima 7 godina, ziveti u stalnoj neizvesnosti i nadi, kada je porodica verovatno u isto vreme zapocela novi zivot u Hrvatskoj medju svojima. Taj Zemun vise nije onaj Zemun u kome je ovaj gospodin rodjen i to nikada vise nece ni biti. Najbolje je dici ruke od zemlje od koje je i Bog digao ruke do sada. Od koga ocekivati pravdu kada je trecina Srbije glasa za te iste koji su oduzeli stan?
Covek jednostavno treba da stavi stvari u perspektivu i produzi dalje ne osvrcuci se unazad. Sto god coveka ne ubije, pravi ga jacim, sto bi rekli.
I meni i milionima mladih na prostoru bivse Jugoslavije su oduzeli ne samo stan, nego citavu buducnost, ali ziveti se mora...

Sramota. Ali ne slazem se sa prestankom borbe. Ne sme se dozvoliti banditima da spavaju mirno.

Za to ne treba kriviti radikalnu stranku. U pitanju je neazuran pravosudni sistem. Meni je trebalo 12 godina da iselim bespravno useljene stanare iz stana koji je moje vlasnistvo. Da sam kojim slucajem Hrvat, od toga sam mogao da napravim politicki problem. Cudi me samo kako se niko ne brine za vlasnike kojima je u Srbiji oduzeta imovina posle Drugog svetskog rata. Ono sto su komunisti i Tito oduzeli to je postalo normalno, a ako se nesto oduzme pripadniku nacionalne manjine onda je to nacionalizam. Zbog toga sto imamo dvostruke standarde, zato smo tu gde jesmo.

Naprije, nikako ne podrzavam ovaj ludi cin... a razlog mog komentara je slijedeci: "Rodjena sam licanka,od majke licanke i oca licanina. Jos tko zna ko od mojih predaka bivstvovase na hrvatsko-lickom tlu. Imali smo i svoj stan na ime mog oca. Zivjeli smo u njemu oko 10-tak godina. A onda dodje 1991.god. Iz razloga pripadnosti srpskoj naciji(u to vrijeme"srbo-cetnickoj")moja majka, s 22 godine radnog staza, primorna dati otkaz, otac primoran odlaskom u penziju. Najzesce granatiranje Otocca ljeta, jeseni i zime te 1991.provodimo u svom stanu,u ulici B.Kasica.Prva ja(s nepune 22.godine)apsolvent Pedagoskog fakulteta u Rijeci prisilno napustam moj grad,moju Liku,moju Rijeku,moju Hrvatsku...Uslijed neimastine i golog opstanka prva majka 1992.odlazi na rad u Njemacku(Bocholt),pa zatim proljeca te iste godine i otac joj se pridruzuje.Nedugo zatim nas stan biva provaljen i useljava se tadasnji Redarstvenik inace bivsi narkoman(hrvat po nacionalnosti).Moja majka dolazi u svoj stan,sklapa neki dokument o koristenju stana po potrebi i misleci da je dogovor validan odlazi ponovno "trbuhom za kruhom"u Bocholt.1994.dobiva informaciju da je stan promjenio vlasnika.Podnosi uredno tada potrebne papire Sudu u Otoccu,zatim u Gospicu...REZIME:Do dana danasnjeg niti jedno rociste nije odrzano.Vec su se 3-4 advokata promjenila.Vlast,drzavotvornosti,predsjednici,redarstvenici itd.mjenjali su svoje udobne fotelje samo se ovaj sudski postupak vuce bez kraja.U medjuvremenu otac umire 1999.a Sud Otocac na ostavinskoj raspravi uredno mojoj majci izdaje rijesenje o tom istom stanu na njeno ime.Vrzino kolo bez kraja!PITANjE:Kako i da li je moguce da jedan isti stan,dvosoban,ima uredno dokumentovano dva potpuno razlicita vlasnika?Ne odustaje niti jedna interesna strana...a ja obecavam,u koliko niti moja majka ne dozivi kraj ovog fantomsko-maratonskog spora,kao jedini naslijednik nastavit cu do kraja svog zivota...I sto sad?!?Samo o nama,hrvatskim srbima,nitko ne pise,nikog ne zanimaju nasi dokumenti,nasa imovina!Na papiru postojimo dok nas u stvarnosti nema!Zivot nam se pretvorio u najnestvarniju "bajku".Vise nalikujuci hororu i paklu.Neka mi netko pruzi neku rijec nade ka necem boljem,mozda realnijem...Ili kao u Danteovom "Paklu":"Izgubite svu nadu,vi koji unutra ulazite!" Predlog porodici Barbalic:"Ustupam useljen dvosoban stan u strogom centru Otocca,za vas u Zemunu.Cak i (po vidjenju oba stana)moguca nadoplata!".Hvala!