Sukob je upravo izmakao kontroli i ulog je porastao; Trešće se ceo svet

Napad na ključni saudijski naftovod Istok-Zapad, ističe Vebster, znatno podiže uloge na Bliskom istoku.

Glavni rizik leži u tome, kako dalje objašnjava, što bi se dosadašnjem pritisku na pomorski izvoz kroz Crveno more mogao pridružiti i pritisak na energetsku infrastrukturu u Persijskom zalivu, zbog čega Rijad više neće moći da igra svoju istorijsku ulogu stabilizatora globalnog naftnog tržišta.

"Huti su sad u znatno boljoj poziciji"

Upitan označavaju li zadnji udari Huta na saudijske baze tek prolaznu eskalaciju ili početak potpuno novog poglavlja, Vebster tvrdi da nema sumnje da je reč o novoj fazi. 

"Huti su preoteli znatnu teritoriju saudijskim snagama i danas su u znatno boljoj poziciji za prekidanje plovidbe kroz moreuz Bab el-Mandeb. Napad na saudijski naftovod Istok-Zapad sužava ponudu na tržištu nafte i stvara snažan pritisak i na Saudijsku Arabiju i na Sjedinjene Države", naglašava ovaj stručnjak.

Uloga Rijada kao dežurnog osigurača naftnog tržišta sada je direktno dovedena u pitanje. 

Vebster objašnjava kako u ovom trenutku vlada potpuna neizvesnost oko toga koliko brzo Saudijska Arabija može ponovno da pokrene proizvodnju, a posebno sam izvoz sirove nafte.

"Napadi na infrastrukturu prekinuli su izvoz verovatno na nekoliko sedmica. Ključno je pitanje hoće li se ti napadi nastaviti, jer ako bude tako, otvoriće se vrlo ozbiljne sumnje u ukupnu sposobnost Saudijaca da uopšte izvoze naftu", upozorava Vebster.

Kako bi zaobišli zatvoreni naftovod, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati počeli su da povećavaju  transporte kroz Ormuski moreuz, ali Vebster upozorava da to nije nikakvo trajno rešenje. 

"Postoji neizvesnost oko tačnih količina koje prolaze kroz Ormuz, ali one su svakako porasle od početka sukoba. Ali, problem je u sledećem: ako Iran i Huti mogu da pogode naftovod Istok-Zapad, moramo se zapitati može li Iran pogoditi i saudijska izvozna postrojenja u samom Persijskom zalivu. Odgovor je: verovatno može", tvrdi analitičar.

Šta gube SAD, a šta Kina?

Na pitanje ko u ovoj situaciji ima više da izgubi – SAD koje su danas neto izvoznik nafte ili Kina koja je najveći svetski uvoznik, Vebster ističe da obe velesile rizikuju jako puno, iako na različite načine.

Iako Vašngtonu na papiru odgovara položaj velikog izvoznika kada energenti poskupe, SAD su istovremeno i veliki potrošač, a većina američkih građana direktno trpi kada gorivo poskupi. 

"SAD zavise od globalnog trgovinskog sistema, a Bliski istok je ključan za energetsku sigurnost američkih saveznika i partnera, ponajpre u Evropi, ali i u Aziji. Zbog toga su Sjedinjene Države itekako indirektno izložene događajima na Bliskom istoku", napominje Vebster.

S druge strane, kineska izloženost je potpuno direktna. Peking se kao najveći svetski uvoznik energije godinama pripremao za poremećaje na Bliskom istoku gomilajući strateške zalihe. 

Ali, što sukob bude duže trajao, Kina će brže trošiti te rezerve, a troškovi će rasti. 

Ipak, Vebster zaključuje kako u Pekingu postoji jasna geopolitička računica: iako Kina ne želi skupu energiju, kinesko vođstvo nimalo ne žali ako ovaj sukob oslabi ili osramoti Sjedinjene Države.