Sarajevski mediji stavili tačku na laži Margetića; Falsifikati razotkriveni, hajka na Vučića pala u vodu FOTO

Tekst sa portala Istraga.ba prenosimo u celosti...

"Slavko Aleksić nekim svojim saborcima ostavio je deo arhive Novosarajevskog četničkog odreda, s uputima da se ta arhiva upotrebi u slučaju da se njemu nešto desi. Njegovi saborci predali su mi veliki broj različitih dokumenata koji ozbiljno inkriminišu Aleksandra Vučića" – ovo je 25. januara ove godine objavio hrvatski novinar Domagoj Margetić, tvrdeći da poseduje originalnu dokumentaciju iz ratnog perioda koja dokazuje da je srpski predsednik Vučić direktno učestvovao u organizaciji takozvanog "Sarajevo safarija", kao "vodič i pratitelj stranim gostima koji su dolazili na ljudske safarije".

Margetić je do sada objavio nekoliko dokumenata za koje kaže da potiču iz arhive nedavno umrlog četničkog vojvode Slavka Aleksića, bivšeg komandanta Novosarajevskog četničkog odreda (NČO), koji je sa svojim saborcima sa položaja na Jevrejskom groblju godinama terorisao građane opkoljenog Sarajeva. Istraga je detaljno analizirala dokumente koje je objavio Margetić – uporedili smo ih sa dokazano autentičnim dokumentima Novosarajevskog četničkog odreda koji su korišćeni u predmetima na Međunarodnom tribunalu u Hagu i koje je potpisao Slavko Aleksić, kao i sa dokumentima iz drugih izvora koji su ranije javno objavljivani. Analiza nas je nedvosmisleno dovela do zaključka da su dokumenti koje je proteklih dana objavljivao Domagoj Margetić – lažni. U nastavku teksta ćemo to i argumentovati.

A gde je pečat?

Slavko Aleksić je sve naredbe, odluke, zahteve upućivane prema komandi itd., kao komandant NČO pisao i potpisivao isključivo ćirilicom. Ispod je dokument koji je Aleksić uputio komandi Trećeg pešadijskog bataljona Prve sarajevske motorizirane brigade VRS-a (komandantu Blagoju Kovačeviću) 16. decembra 1993, u kojem traži da se za potrebe jedinice na Jevrejskom groblju osigura municija. Ovaj dokument je korišten na suđenjima Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću u Hagu i na njemu je vidljiv žig Haškog tribunala.

U drugom dokumentu, datiranom 28.09.1993. godine, Aleksić u ime komande NČO piše zahvalnicu Zlatku Novkoviću, "srpskom dobrovoljcu iz Njujorka", i dodeljuje mu čin četničkog kapetana. I ovaj dokument je takođe napisan ćirilićnim pismom, kao i svi drugi koje je Aleksić potpisivao.

Za razliku od ovih provereno autentičnih dokumenata, svi navodni dokumenti Slavka Aleksića koje je objavio Margetić napisani su latinicom. Jedino je Aleksićev potpis na dnu dokumenta ćirilićni.

Ovo je dokument koji je juče objavio Domagoj Margetić, u kojem Aleksić navodno traži od logistike odreda da Aleksandar Vučić zaduži pušku "papovku".

Pored toga što su "dokumenti" koje objavljuje Margetić pisani latinicom, lako je uočiti još jednu veoma bitnu razliku – na svim izvornim dokumentima koje je potpisivao Slavko Aleksić nalazi se pečat četničkog odreda. Na Margetićevim dokumentima – nema nikakvog pečata.

Dodatne sumnje u verodostojnost dokumenata koje je u javnost plasirao hrvatski novinar budi i sam potpis (hemijskom olovkom) Slavka Aleksića. Naime, iako je sličan onome sa autentičnih dokumenata, Aleksićev potpis sa Margetićevih papira je neobično izražajan i upečatljiv ako uzmemo u obzir da je reč o dokumentima koji su navodno nastali pre više od tri decenije.

Mesec dana pre smrti, četnički vojvoda Aleksić je u intervjuu za crnogorsku Borbu demantovao navode Domagoja Margetića o Vučićevom učešću u "Sarajevo safariju".

"Nije tačno to što navodi ustaški novinar Domagoj Margetić. Optužuju Vučića da je bio dobrovoljac kod mene u jedinici, to apsolutno nije tačno. Odgovorno tvrdim da nema ništa od toga, tu nema ni kap istine. Nikakvi snajperisti, nikakvi strani plaćenici, jer su kod mene u jedinici bili Rusi, Grci, Bugari, pa čak i neki Makedonci, ali to su pravoslavci dobrovoljci. Ali da se neko bavio snajperisanjem, ubijanjem, to je van pameti", tvrdio je Aleksić.

Aleksić je naveo i kako "pouzdano zna" da su ljudski safariji ipak organizovani, ali ne u Sarajevu, već u Mostaru.

"U taj deo podeljenog Mostara koji su držali Hrvati dolazili su ti lovci, to se zna, koji su tukli muslimanske civile, i decu i ostale, u drugom kraju Mostara", ispričao je Aleksić.

Bez obzira na to jesu li njegove tvrdnje istinite ili ne, nejasno je zašto bi Slavko Aleksić svoju zaostavštinu poverio upravo Domagoju Margetiću, kojeg je nazivao "ustaškim novinarom" i protiv njega najavljivao tužbe zbog klevete.

Ko je Domagoj Margaretić?

Početkom juna 2023. godine Domagoj Margetić je objavio da ga je srpska policija uhapsila na graničnom prelazu Batrovci.

"Policija Srbije me je zadržala i uhapsila i ovde čekam razgovor sa nekim ko treba da dođe", naveo je Margetić u video-zapisu koji je objavio na mreži Iks.

Dodao je da je priveden jer je dan ranije na društvenim mrežama najavio kako će na promociji svoje knjige u Beogradu održati i "prezentaciju dokumentacije dobijene od Vladimira Cvijana".

Cvijan je bio nekadašnji visoki funkcioner SNS-a i savetnik predsednika Srbije Aleksandra Vučića. Umro je 2014. godine, a javnost je za njegovu smrt saznala skoro četiri godine kasnije kada je Više javno tužilaštvo u Beogradu objavilo da je njegovo telo pronađeno u Dunavu i da je navodno počinio samoubistvo. Slično kao u slučaju Slavka Aleksića, novinar Domagoj Margetić je pre nekoliko godina tvrdio da mu je Cvijan u februaru 2014. u Beogradu dao USB i  sačuvane 8.342 stranice dokumentacije i tajnih spisa koje je nameravao da objavi. Međutim, iako je Margetić mesecima bombastično najavljivao da će objaviti stotine stranica iz registratora koje mu je navodno predao Cvijan, a koje, prema njegovim rečima, dokazuju da je Cvijan ubijen jer je nameravao da razotkrije duboke kriminalne veze, "mafijaške klanove" i tajne dogovore na relaciji Beograd-Zagreb, do danas nije potvrđeno da Margetić zaista poseduje takvu dokumentaciju.

Margetićeva novinarska karijera obeležena je brojnim kontroverzama. U javnosti se prvi put pojavio početkom 90-ih godina kao mladi HDZ-ov jurišnik i predsednik "Hrvatske mladeži Republike Hrvatske". Za sebe je tvrdio da je bio svojevrsni "hrvatski Schindler", član tajne specijalne službe koja je spašavala Srbe iz neokupiranih delova Hrvatske, te da je svojevremeno radio na sklanjanju dokumentacije Ivana Krajačića Steve, jednog od najmoćnijih ljudi jugoslovenskog obaveštajnog aparata. Sa HDZ-om se formalno razišao 1997. godine i od tada se počeo predstavljati kao nezavisni istraživački novinar, s tim što se u više navrata bezuspešno pokušavao vratiti u politiku.

U februaru 2007. Haški tribunal ga je osudio na tri meseca zatvora i novčanu kaznu od 10.000 evra zbog nepoštovanja suda jer je otkrio identitet zaštićenih svedoka u procesu protiv Tihomira Blaškića. Margetić je i autor knjige "Islamistički terorizam na jugu Europe" u kojoj je pisao o delovanju islamističkih terorističkih organizacija u Bosni i Hercegovini. Knjigu je posvetio Hrvatima u BiH i ratnom zločincu Dariju Kordiću.

Domagoj Margetić je više puta bio fizički napadnut. U napadu u Zagrebu 2014. godine nepoznati napadač ga je udario betonskim blokom u glavu i zadao mu teže telesne povrede. U jesen 2018. započeo je štrajk glađu koji je trajao 44 dana, zahtevajući da mu se omogući uvid "u sve dosijee koje o njemu poseduje država" i tvrdeći kako policija nije reagovala na njegove prijave da prima pretnje smrću, te da ga je supruga napustila zbog "laži iz paraobaveštajnog podzemlja". Nakon razgovora sa premijerom Andrejem Plenkovićem prekinuo je štrajk glađu.

U junu 2023. Margetić, koji se ranije izjašnjavao kao Jevrej, ponovo je privukao pažnju javnosti kada je objavio da je u manastiru Tavna kod Bijeljine primio pravoslavnu veru.

Za građane Sarajeva koji su preživeli opsadu dugu 1.425 dana, sama informacija da je Tužilaštvo u Milanu nedavno otvorilo istragu o takozvanim "vikend-snajperistima" otvorila je brojne traume i duboko potisnuta sećanja. Priča koja je otvorena mora se i zatvoriti, a svi oni koji su učestvovali u svakodnevnom snajperskom teroriziranju civila u glavnom gradu BiH za to bi, ako ima pravde, morali konačno i odgovarati. Ali, objavljivanje dokumenata krajnje upitne autentičnosti u medijima i poklanjanje poverenja osobama sumnjivog kredibiliteta kakva je Domagoj Margetić ne predstavlja doprinos rasvetljavanju zločina, naprotiv. Ono kompromituje žrtve, relativizuje odgovornost počinilaca i daje dodatnu municiju onima koji godinama sistemski rade na poricanju i reviziji istorijskih činjenica o opsadi Sarajeva i agresiji na Bosnu i Hercegovinu.