Nikola
pre 6 godina
@Blok23
Razumem kako se osećaš, iako te ne poznajem. Želim ti poručiti da što pre devojka i ti negde odete u inostranstvo. Kontaktirajte sa rodbinom ako je imate u inostranstvu, povežite se sa nekim prijateljima ili poznanicima u inostranstvu. Bežite dok ne bude kasno, meni je trebalo 38 godina života da shvatim i prihvatim kao neminovnost činjenicu da za mene nema života u Srbiji. Sa 15,5 godina staža, diplomom iz prirodnih nauka i zdravim radnim navikama bio sam u zabludi (do pre 6 meseci) da mogu biti od pomoći našem društvu. Na odlazak u inostranstvo je većina nas nevoljnika prinuđena, to je iznuđeno rešenje, a ne hir pojedinaca. U Srbiji, kao i u većini njoj sličnih zemalja u tranziciji, gde je na snazi partokratija, za mnoge od nas nema budućnosti, čast izuzecima koji su se na ovaj ili onaj način snašli. Bolji životni standard njenih građana nije prioritet Srbije u ovom trenutku. Sa tim ide i cela ova nakaradna priča o natalitetu, u kojoj se država bavi posledicama, a ne upušta se u rešavanje uzroka.
Zato, put pod noge, u početku je teško bilo gde da se ode, ali se osećate cenjenije, kako na privatnom tako i na poslovnom planu. Šta god da radite, ceni se činjenica da radite i za to vam se isplaćuje adekvatna zarada od koje možete da pristojno živite i pravite planove. A ne da životarite kao u našoj rodnoj Srbiji. Jedina mana je nostalgija za vremenima koje smo provodili sa našim najmilijima. Ali, u životu se moraju odrediti prioriteti. Srećno!
192 Komentari
Sortiraj po: