Dan pobede šačice Srba i Karađorđa nad Turcima za koju mu je čak i Napoleon odao priznanje

Nakon uspeha Srba i širenja ustanka van granica Smederevskog pašaluka, Turci odlučuju da kazne nepokorne Srbe. U Bosni podižu vojsku od 40.000 vojnika sa Sulejman-pašom na čelu, i prelaze Drinu uputivši se ka Šapcu. Bitka koja će odlučiti sudbinu Prvog srpskog ustanka odigraće se 13. maja 1806. godine na Mišarskom polju, gde će Karađorđe predvoditi oko 9.000 vojnika u najveću pobedu nakon bitke na Kosovu.

Život

Izvor: B92

Četvrtak, 13.08.2020.

15:37

Default images

Karaðorðe Petroviæ, by Vladimir Borovikovsky, 1816.jpg
Аутор: <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/en:Vladimir_Borovikovsky" class="extiw" title="w:en:Vladimir Borovikovsky">Vladimir Borovikovsky</a> - <span lang="sr">Непознат</span>, Јавно власништво, Веза

Ustanički vođa Karađorđe dočekao je Turke, koji su do tada čekali u Šapcu da se skupi vojska, na uzvišenju kod sela Mišar nedaleko od tog grada. To uzvišenje je dalo stratešku prednost Srbima, jer se odatle mogla uočiti svaka turska akcija.

Svoju poziciju Karađorđe je dodatno učvrstio podigavši šanac u kome je Karađorđe rasporedio svoje najbolje strelce u dva reda. Iza njih postavio je borce u dva reda koji će zamenjivati prve dok pune puške.

Prešavši rečicu Dumaču, turska konjica je lagano je pošla prema Mišarskom brdu. Za njom je išla pešadija, a tobdžije su otvorile vatru na šanac. Kad je turska konjica natrčala ispred šanca, konji su počeli da se preturaju i da padaju zapleteni u prepreke od divlje loze.

Tada su srpski strelci iz šanca otvorili vatru. Dok se oslabljena turska konjica pripremala za drugi juriš, pristigla je i pešadija. Turske starešine su podelile svoje čete i naredile juriš na šanac, ali su mnogi vojnici popadali na zemlju i nabili se na oštro kolje. Kada su se približili šancu, konjica je ubrzala, a pešadija potrčala. Međutim, ustanici su odbili i ovaj napad.

Karađorđe je potom dao znak srpskoj konjici da krene u napad. Nakon što su uklonili tursku artiljeriju, ustanici sa protom Matejom na čelu su jurišali prema Turcima, ali su im se isprečili konjanici iz vezirove pratnje. Ustanička konjica pod komandom Luke Lazarevića je rasterala tursku pešadiju oko šanca i krenula je da je goni.

Karađorđe je potom naredio da se otvore vrata šanca i da srpska pešadija krene u napad.

Bitka je završena u predvečerje oko 6 sati velikom srpskom pobedom. Napadu neuporedivo brojnijih Turaka Srbi su uspešno su odolevali, da bi usledio napad srpske konjice, pod vođstvom Pop-Luke Lazarevića i prote Mateje Nenadovića, s desnog boka. Ostaci poraženih Turaka su se posle velikih gubitaka povukli nazad u Bosnu.

Na turskoj strani među artiljercima bilo je i Napoleonovih vojnika, a sam Napoleon je odao priznanje Karađorđu za hrabrost i strateški talenat.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

160 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: