Sve češće se ovih dana može čuti da neko od mladih srpskih košarkaša odlazi u NCAA i da će igrati koledž košarku, pa se veliki broj ljudi pita zbog čega je to postalo toliko popularno.
Ukratko rečeno, zbog novca. Niko u Evropi neće mladom košarkašu dati toliku količinu novca, odgovornosti i prostora za igru koliko će imati u NCAA.
Ni tamo nije baš sve "med i mleko", ali otkako se pojavio NIL, košarka, kao sport, se prilično promenila.
Veliki broj srpskih igrača je na koledžu, imamo ljude poput Stefana Todorovića na Peperdinu, Filipa Skobalja na Ilinois-Čikagu, Miloša Ilića na Lojoli, Matiju Belića na Vajomingu, Viktora Mikića u šampionskoj Floridi, Savu Drezgića na Džordžiji, Filipa Borovićanina na Nju Meksiku, Lazara Stefanovića na UCLA... Spisak je dugačak.
I od naredne sezone će ih biti još više: Aleksa Dimitrijević (Partizan) ide na Krejton kako stvari stoje, a tamo će mu saigrač biti i Fedor Žugić (Budućnost).
Ilinois će imati "Ex-Yu" imperiju dogodine. Tomislavu i Zvonimiru Ivišiću će se pridružiti David Mirković i Mihailo Petrović, a čini se da bi i Andrej Stojaković mogao tamo.
Timotej Malovec će otići na Univerzitet Majami, dok je Andrija Jelavić odabrao Kentaki, dok se čini da je Andrej Kostić (Crvena zvezda) odabrao Kanzas Stejt za narednu destinaciju.
ABA/SC derbi/Filip Roganović
"Para vrti gde burgija neće" – šta je to NIL?
Pitanje koje se jako često sreće je šta to zapravo znači "NIL".
"NIL" je skraćenica za "name, image and likeness", odnosno ime, lik i imidž. Ovaj pojam se odnosi na zakonsko pravo pojedinca da kontroliše kako se koristi njegov identitet – posebno u komercijalne svrhe.
Dugo su američki univerzitetski sportisti bili zabranjeni da zarađuju na svojoj popularnosti potpisivanjem za univerzitetske timove i automatski su se odricali svojih NIL prava.
Međutim, pre tri godine došlo je do velikih promena: kombinacija novih pravila NCAA i zakona u više saveznih država omogućila je studentima sportistima da povrate ta prava.
Od tada, oni mogu potpisivati sponzorske ugovore, reklamirati proizvode, pojavljivati se u promotivnim kampanjama i zarađivati na društvenim mrežama – sve zahvaljujući svojim NIL pravima.
BlueSkyImage/Shutterstock
Ko nadgleda NIL ugovore?
Nadgledanje NIL ugovora je kombinacija školskih pravila i državnih zakona. U državama koje nemaju konkretne propise, NCAA prepušta univerzitetima da sami definišu pravila za svoje sportiste.
Uobičajeni zahtevi koje škole postavljaju uključuju:
- Da sportisti moraju da dobiju poslovnu obuku ili savet pre nego što sklope ugovor
- Zabranu promovisanja određenih proizvoda (npr. alkohola, duvana, kladionica)
Cilj državnih zakona uglavnom je da spreče korišćenje NIL ugovora kao mamca za regrutaciju novih igrača.
Škole ne smeju direktno plaćati sportistima, ali pravna siva zona se javlja kada se u priču umešaju donatorski klubovi (booster clubs).
U nekim državama je nejasno koliko daleko ti klubovi smeju da idu u podršci igračima, što otvara prostor za potencijalne zloupotrebe.
Šta je, sad, pa, "booster club"?
Ne brinite, sve ćemo objasniti.
Booster klubovi (ili donatorski klubovi) su organizacije povezane sa univerzitetima, koje okupljaju bogate pojedince, bivše studente i druge sponzore koji finansijski pomažu sportske programe škole.
Zvanično, booster (donatorski) klubovi doniraju novac univerzitetu ili atletskom odeljenju – za opremu, infrastrukturu, stipendije itd.
U praksi, naročito sada u eri NIL-a, mnogi booster klubovi formiraju tzv. "collectives" – nezvanične organizacije koje prikupljaju novac i sklapaju NIL ugovore direktno sa sportistima, za promociju, reklame, nastupe na događajima i slično.
Iako škole ne smeju direktno plaćati sportistima, neki booster klubovi u suštini to rade "umesto škole".
U državama sa slabim regulacijama, collectives postaju alat za regrutaciju – obećavaju NIL ugovore već tokom procesa dovođenja igrača, što je u suprotnosti sa osnovnom idejom NIL-a.
Ukratko: Donatorski klubovi su posrednici između novca i sportista i u teoriji rade za podršku školama, ali u praksi često guraju granice legalnog i etičkog u college sportu.
phanurak rubpol/Shutterstock
Evo primera kako funkcioniše jedan NIL "collective" – koristićemo primer sa Misisipija i čuvenog "Ole Miss" univerziteta.
The Grove Collective je zvanični NIL collective Univerziteta Mississippi (poznatog kao Ole Miss), koji podržava sve atletske timove, ali je posebno fokusiran na američki fudbal i košarku.
"Ako hoćemo da osvojimo SEC diviziju, prvo moramo da osvojimo NIL", rekao je izvršni direktor Ol Mis,Voker Džons.
The Grove Collective, NIL kolektiv Univerziteta Mississippi (poznatog kao Ole Miss), osnovan je 2022. godine.
Iako funkcioniše kao nezavisna kompanija, kolektiv blisko sarađuje sa sportskim odeljenjem univerziteta. U prvoj godini rada uspeo je da prikupi više od deset miliona dolara kroz donacije navijača i korporativne ugovore.
Poznat je po atraktivnim NIL paketima, a pojedini fudbaleri su potpisali individualne ugovore vredne i preko 100.000 dolara godišnje. Model rada The Grove Collective-a zasniva se na podršci donatora i sponzora, uglavnom bivših studenata i vatrenih navijača, koji svojom finansijskom pomoći dobijaju razne privilegije, kao što su ekskluzivni događaji, direktan pristup sportistima i VIP pogodnosti.
Sportisti zauzvrat potpisuju ugovore sa kolektivom i koriste se u marketinške svrhe, od promocija i prisustva na događajima, do nastupa na društvenim mrežama i u reklamnim kampanjama.
Iako formalno ne učestvuju u procesu regrutacije, The Grove Collective otvoreno poručuje da vrhunski talenti koji izaberu Ole Miss mogu da računaju na značajne NIL pogodnosti.
Shutterstock/gopixa
Otkako su studenti-sportisti u SAD-u dobili pravo da zarađuju na osnovu svog imena, slike i lika (NIL – Name, Image, Likeness), otvorena je potpuno nova era u univerzitetskom sportu. Danas sportisti sklapaju raznovrsne ugovore – od lokalnih biznisa do globalnih brendova.
Sve to čeka i srpske sportiste. Setimo se samo da je Savo Drezgić dobio 500.000 dolara da ode na Džordžiju, da je UCLA prvi istupio i platio 1.000.000 dolara španskom super-talentu Adaju Mari.
Andrija Jelavić u Kentakiju ima milionski ugovor, a trener Dejvid Sisk je objavio spisak svih primanja u Kentakiju i Jelavić će biti osmi na listi najplaćenijih.
Dvojica ispred njega će imati čak 3.500.000 dolara, a jedan će imati pola miliona manje. Kentaki Vajldketsi će naredne sezone imati najveći budžet u istoriji koledž košarke sa ukupnim platama od 20.600.000 dolara.
Andreja Kostića na Kanzas Stejtu čeka čak 2,5 miliona dolara prema nekim izvorima.
Srđan Stevanović/Starsport
Šta to znači za srpsku košarku?
To, trenutno, niko ne zna. Ono što se sa sigurnošću može reći je da niko neće mladom igraču dati 500,600, 700.000 dolara i više, pa je kristalno jasno zbog čega se koledž bira.
Nekada je jedina motivacija odlaska u NCAA bila fakultetska diploma sa svetski priznatih univerziteta, mogućnost studiranja i rada u Americi kao i šansa da kroz sport mladi ljudi obezbede bolju budućnost, ako ne i ugovor u nekom velikom klubu.
Sada su finansije glavna stavka i to više niko ne krije.
Iako su to mladi ljudi i oni gledaju da finansijski obezbede sebe, svoju porodicu i bliske ljude i samim tim je logično da će odabrati ovakav put.
Kada pogledamo stanje u srpskoj košarci, treba biti surovo iskren pa reći da stvari nikako nisu dobre. Mlađe kategorije su nekada i potpuno zapostavljene i ne vodi se računa o tome kako bi trebalo.
Mega je nekako prihvatila taj francuski sistem, privukli su pažnju raznih NBA skauta, ali toj deci nije lakše da ostave dublji trag samo su češće na radaru i nekako zafali taj iskorak.
Francuzi, za razliku od Srbije, imaju mnogo širu bazu talentovanih igrača i realnije je da se neko talentovan tamo pojavi i iskoči iz mora ostale dece nego u situaciji u kojoj je Srbija.
Španci imaju sličan problem, čak su odlučili i da naturalizuju Lorenza Brauna kako bi igrao za reprezentaciju Španije iako nema nikakvih dodirnih tačaka sa Španijom.
Litvanci, poput Srbije, odolevaju ovom trendu naturalizacije i bore se koliko mogu sa onim što imaju. Klupska košarka je drugačija, nije kao reprezentacija, tu je manje-više isto da li ste doveli domaćeg ili inostranog košarkaša ukoliko nije ponikao u vašoj školi košarke.
Izraelci su u mlađim kategorijama znali da naprave rezultat, viđali smo ih i na juniorskim turnirima Evrolige i na kampovima u Trevizu, ali retko kada u seniorskoj košarci naprave iskorak.
Sve je ređe i ređe da neko ponikne u jednom klubu i da se kroz godine i selekcije izbori za prvi tim. Godinama je Huan Nunjes važio za najvećeg španskog talenta, bio dominantan na šampionatima Evrope i Sveta, a prve seniorske korake nije napravio u Realu već u nemačkom Ulmu.
Vatroslav Hladny/Starsport
Videli smo ga i ove sezone u Barseloni i koliko je šansi dobijao, a isto je i sa mladim igračima Real Madrida poput Huga Gonzalesa koga čeka odlazak u NBA ovog leta.
Ako mladi i talentovani igrači koji su projektovani za prvu rundu NBA drafta ne dobijaju šansu, ko će je dobiti?
Da se vratimo na Srbiju. KLS je, recimo, krovna košarkaška liga naše zemlje i uz svo dužno poštovanje ne liči na nešto ozbiljno.
Sada je već javna tajna da igrači "slušaju kladionice" i da neki od toga i žive znajući da finansijska situacija u klubu nije dobra, videli smo i kako je tužilaštvo reagovalo i koliko je igrača uhvaćeno i suspendovano i to nikako nije dobro.
ABA liga je trenutno najbolja košarkaška sredina u regionu. Ni Srbija ni niko drugi ne bi mogao da oformi kvalitetno i kompetitivno košarkaško takmičenje u ovom trenutku jer jednostavno nema s čim.
Kako sam gore i naveo, talentovani košarkaš nije kruška da se može ubrati sa drveta. Domaćih igrača je na tržištu sve manje i konkurencija u Evroligi ih je prirodnom selekcijom odstranila.
Peđa Milosavljević/Starsport
Prosek godina ekipa u svim ligama redovno skače, a pogledajmo samo da je Olimpijakos najstarija ekipa Evrolige sa prosekom 30,13 godina, da je prosek godina u Crvenoj zvezdi 30,6 godina i da je Partizan treća najmlađa ekipa Evrolige sa prosekom 26,7 godina gde najstariji igrač ima 33 godine i zove se Brendon Dejvis.
Videli smo koliku su šansu dobili Mitar Bošnjaković, Aleksa Dimitrijević i ostali, ali kako sam već naveo ni u drugim sredinama situacija nije drugačija jer su ovi momci isuviše neiskusni za zahteve Evrolige, a sistem nije postavljen tako da je prijateljski nastrojen prema njima.
Onaj koji dobije šansu da se progura do NBA može se smatrati srećnikom, pa se zbog toga mahom prihvata odlazak u NCAA.
Glavna stavka, definitivno, jeste novac. Ipak, ima tu i do stanja stvari da je mladim momcima važno da igraju, a da im tamo uglavnom obećavaju glavne uloge i dosta minuta.
Imamo tu i drugu stranu medalje i situaciju koja je zadesila Filipa Borovićanina. Trenutno je na Nju Meksiku, ali, kada je otišao u Ameriku bio je član Arizone.
Za gotovo nekoliko meseci je Borovićanin prešao put od najtalentovanijeg srpskog igrača i momka kome predviđaju veliku karijeru do samo još jednog istrošenog talenta koji sedi na tribinama i čeka transfer portal da promeni sredinu.
Nick Cammett / Getty images / Profimedia
I nije tu samo do igrača. Videli smo da je Džon Kalipari posle decenijskog staža u Kentakiju brzo napustio Vajldketse po dolasku NIL pravilnika, da je živa legenda Toni Benet otišao u penziju i da nije jedini koji tako razmišlja.
Transfer portal i NIL imaju dosta pozitivnih, ali i negativnih strana. Timovi se menjaju na godinu dana, niko ne zadržava sredinu i rad sa velikim brojem trenera i saigrača može lako biti mač sa dve oštrice.
Svima je samo uspeh na umu. Gleda se da se zaradi što je pre moguće i da se onda iz drugog ugla posmatra razvoj situacije, pa se igrač i ne krivi jer je stavljen u takav položaj. Nateran je da bude sebičan.
Ući u finansijski rat sa NCAA je glupo i neodrživo. Niko u Evropi ne bi mogao da plati to što bi neko od Amerikanaca mogao da plati, tako da se ta opcija ni ne uzima u obzir.
Dolazak NBA u Evropu bi dodatno pogoršao stvari. Čini se da je njima potrebna nova razvojna liga jer od G lige ne mogu da dobiju ono što traže, a ekspanzija evropskih igrača na najjačoj sceni otvorila im je horizonte.
Veliki broj ovdašnjih igrača već godinama ide u NCAA, ali to su uglavnom oni koji nisu mogli da pronađu mesto u nekom timu ili oni koji su veoma talentovani pa žele da budu bliži NBA.
NIL i transfer portal će ih dodatno približiti jer se očekuje da s godinama koje dolaze sve više igrača ode u Ameriku. Ma kako vam zvučalo, evropski igrači su jeftiniji od Amerikanaca.
Produkcija bilo kog spomenutog mladog igrača u ovom tekstu će prevazići dobijeni novac i američka deca u istom košu dobiće znatno veće sume novca od univeriteta.
I to je problem koji je prisutan u društvu – efekat jeftinije radne snage. Svako želi više sa manje novca i tu nema ništa čudno ni ništa novo.
Paunović će morati da pronađe drugo rešenje u napadačkoj liniji, a među igračima na koje može da računa nalaze se Luka Jović, Mihajlo Cvetković i Jovan Milošević
Vaterpolisti Novog Beograda savladali su Partizan rezultatom 11:8 na početku nove sezone Regionalne lige, ali su do trijumfa stigli znatno teže nego što se očekivalo.
Andre Agasi veruje da Karlos Alkaras može da pobedi praktično svakoga, ali ističe da postoje igrači koji imaju način da naprave probleme Špancu ukoliko se u potpunosti posvete svojoj igri.
Pred reprezentativni prozor u septembru i oktobru dogodio se veliki broj promena sportskog državljanstva u svetskom fudbalu, a posebno su zanimljivi igrači koji će ubuduće nastupati za selekcije sa Balkana.
Predsednik UEFA Aleksander Čeferin poručio je da Infantino nije povratio poverenje fudbalskih lidera širom sveta koje je uživao do skandaloznog plana da proda udeo Mundijala.
Košarkaši Crvene zvezde pobedili su Aris 91:87 u novoj prijateljskoj utakmici dva tima i revanširali se Solunjanima za nedavni ubedljiv poraz u Grčkoj.
Potpredsednik Košarkaškog saveza Srbije za finansije i marketing i direktor muške reprezentacije Filip Sunturlić je bio gost nove epizode B92.sport podkasta "expertIVA" i tom prilikom odgovorio na sva najvažnija pitanja o predstojećem Kupu Radivoja Koraća.
Andre Agasi veruje da Karlos Alkaras može da pobedi praktično svakoga, ali ističe da postoje igrači koji imaju način da naprave probleme Špancu ukoliko se u potpunosti posvete svojoj igri.
Pred reprezentativni prozor u septembru i oktobru dogodio se veliki broj promena sportskog državljanstva u svetskom fudbalu, a posebno su zanimljivi igrači koji će ubuduće nastupati za selekcije sa Balkana.
Džordan Nvora je u razgovoru za B92.sport govorio o formi u kojoj dočekuje novu sezonu, promenama koje je doneo trener Ibon Navarro, velikom broju novih igrača, ambicijama Crvene zvezde.
Dejvis kup nije samo tenisko takmičenje, to odavno znamo. Dejvis kup je nešto mnogo više od nekoliko teniskih mečeva za vikend, a to smo imali prilike da vidimo prethodna dva dana u Nišu.
Za sada ostaje slika dva dana u Telekom Centru – puna hala, pesma sa tribina, Željko Obradović ponovo u zelenom, Partizan koji se vraća posle poraza, PAOK koji ne odustaje do poslednjeg poseda i Panatinaikos šampion.
Nissan vraća Pixo, ali ovog puta kao električni gradski automobil sa 82 KS, dometom od 259 kilometara i očekivanom cenom ispod 20.000 evra. Proizvodiće se u Sloveniji zajedno sa modelima Renault Twingo i Dacia Spring.
Električni automobili su 2025. dostigli rekordni udeo od 17,3 odsto u prodaji novih vozila u EU. Ipak, razlike među državama su velike – od 1,9 odsto u Hrvatskoj do 67,8 odsto u Danskoj.
McLaren je predstavio novi logo inspirisan servisnom stanicom roditelja Brusa Meklarena na Novom Zelandu. Promena vizuelnog identiteta prati najavu novih modela, druge fabrike i proizvodnje motora u sopstvenoj režiji.
Novi dron velikog dometa, sa rasponom krila od 22 metra i sposobnošću da preleti do 16.600 kilometara bez potrebe za dopunjavanjem goriva, uskoro bi trebalo da bude spreman za prvi let.
Komentari 13
Pogledaj komentare Pošalji komentar