Izvor: 24sedam.rs

Grimenc (Grimentz) – slikovito švajcarsko selo, smešteno je na oko dva i po sata vožnje od Ženeve ili Berna.

Omiljeno je među skijašima, ali i među svima koji traže mir, daleko od buke i betona gradskih ulica.

Tokom dugih i oštrih zima, meštani su preživljavali zahvaljujući siru koji su pravili od mleka krava s planinskih pašnjaka, bogatih aromatičnim biljem.

Od letnjeg mleka oblikovali bi velike, čvrste kolutove sira koji su mesecima sazrevali na hladnom alpskom vazduhu.

Ti kolutovi bi bili spremni za jelo tek kada stignu najniže temperature, a s vremenom su postajali sve ukusniji. Ovaj kalorični specijalitet bio je savršen uz ražani hleb i vatru koja greje promrzle ruke i kosti.

Osim netaknute prirode i čistog planinskog vazduha, visoki alpski vrhovi čuvaju i jedinstvenu tradiciju koja se prenosila generacijama. U potrazi za najstarijim sirom na svetu, agronomska stručnjakinja Moli Mekdonah stigla je upravo u Grimenc, gde je upoznala Žan-Žaka Zufereja – čoveka koji u svom podrumu čuva sireve starije od jednog veka.

On joj je otkrio neobičnu tradiciju poznatu kao "pogrebni sirevi". Svaki stanovnik bi za života dobio svoj kolut sira, napravljen posebno za njega. Taj sir bi se čuvao sve do njegove smrti i služio na sahrani, kao deo oproštajne gozbe.

Nakon sahrane, kravama pokojnika skidala su se zvona sa vratova, kao znak da i one tuguju, a porodica i prijatelji okupljali su se uz sir i vino, sećajući se preminulog.

Pogrebna tradicija se izgubila, a sirevi su ostali u podrumima

Početkom 20. veka ova neobična tradicija polako je nestala, ali u nekim starim podrumima i danas se mogu pronaći pažljivo složeni kolutovi koji su svedoci prošlih vremena. Tako je i Zuferejeva porodica gotovo zaboravila na taj običaj, sve dok njegova baka nije preminula 1944. godine. Tada je njegov otac u njenom podrumu pronašao dva sira sa urezanom 1870. godinom.

Umesto da ih pojedu, porodica je odlučila da ih sačuva i nastavi tradiciju. Danas u njihovoj kolekciji postoji sir star više od 150 godina. Zuferej priznaje da ga brine šta će se dogoditi s tim dragocenim kolutovima nakon njegove smrti, ali se nada da će do tada pronaći muzej ili posebno mesto gde će ova neobična tradicija nastaviti da živi, piše Punkufer.hr.

Podeli:

loader