Društvo 1

03.09.2026.

12:31

"Lamborgini" među kokoškama: U Subotici žive retke rase živine iz celog sveta, evo i kod koga

U dvorištu Petra Bošnjaka u Subotici žive retke rase kokošaka iz različitih krajeva sveta, među kojima su indonežanska Ayam Cemani i švajcarska Appenzeller Spitzhauben.

Izvor: Subotica.com

"Lamborgini" među kokoškama: U Subotici žive retke rase živine iz celog sveta, evo i kod koga
Shutterstock/Amal T Joseph

Podeli:

"Lamborgini" među kokoškama, "turski pevači", odnosno petlovi koji pevaju dok ne ostanu bez daha, i švajcarske lepotice sa neobičnim frizurama. Zvuči kao da govorimo o nekom svetu daleko od Subotice, a sve ovo živi iza kapije Petra Bošnjaka.

Njegove kokoške stižu iz različitih krajeva sveta, retko se mogu videti u vojvođanskim dvorištima, a najbolji primerci sa izložbi se vraćaju sa šampionskim peharima. Petar ih ne razlikuje samo po rasama – zna ih po glasu, izgledu i karakteru.

Ayam Cemani je crna lepotica iz Indonezije. Kod ove kokoške nije crno samo perje, već i koža, kljun, noge, kresta i oči, a prema Petrovim rečima, čak i unutrašnji organi. Reč je o jednoj od najskupljih rasa živine na svetu, a najbolji primerci mogu da dostignu cenu i do dve i po hiljade evra. Zbog toga je dobila nadimak koji više priliči luksuznom automobilu nego stanovniku kokošinjca – "lamborgini kokoška".

"To je najskuplja kokoška, a u Indoneziji se njeno meso služi samo u bogatijim kućama i to za posebne prilike, poput rođenja deteta ili venčanja. Dakle, stvar je prestiža. Sve joj je crno osim jaja", objašnjava Subotičanin Petar Bošnjak, koji u svom dvorištu uzgaja kokoške šampione.

Lamborgini među kokoškama: U Subotici žive retke rase živine iz celog sveta, evo i kod koga
Shutterstock/Weekend Homesteader

Ako se čini da je crna indonežanska kokoška najneobičniji stanovnik ovog dvorišta, Petar ima još nekoliko aduta. Neke ptice privlače izgledom, neke građom, a neke glasom.

"Na primer, veoma su zanimljivi 'turski pevači'. Njihovo kukurikanje nije kratko oglašavanje koje označava početak dana. Kod njih se pesma razvlači, traje i traje, kao da petao pokušava da nadmaši samog sebe, sve dok ne ostane bez daha. Mogu da padnu u nesvest koliko dugo kukuriču. Da čovek ne poveruje", priča ovaj uzgajivač rasne živine.

Ako je kod "turskih pevača" glavna stvar glas, kod rase Appenzeller Spitzhauben teško je odlučiti šta prvo pogledati.

"To je divlja kokoška iz Švajcarske. Postoji u tri varijante – srebrnoj, zlatnoj i limun boji. Imam ih sve u kokošinjcu", kaže Petar.

Lamborgini među kokoškama: U Subotici žive retke rase živine iz celog sveta, evo i kod koga
Shutterstock/tuzla

U njegovom dvorištu ima i belgijskih kokošaka, prepoznatljivih po bradi i "zulufima".

"Kada dođe vreme parenja, perje oko glave toliko se razvije da ptica dobije gotovo komičan izgled. Baš to je prepoznatljiva karakteristika rase koju treba sačuvati. Imam jednu belgijsku kokošku koja je toliko pripitomljena da se igra sa mojim četvorogodišnjim unukom. Vijaju se – prvo on nju, a potom ona njega. Milina ih je gledati", priča Petar.

On svoje ptice ne doživljava samo kao primerke koje treba pokazati na izložbama. Sa mnogima je proveo toliko vremena da zna njihove navike, način oglašavanja, pa čak i glas.

Ovog meseca počinje sezona izložbi, a Petar i njegove kokoške odlaze širom zemlje da se predstave stručnjacima, ali i znatiželjnim posetiocima.

"Ponosan sam što imam dvadesetsedmostrukog državnog šampiona", kaže Petar dok pokazuje pehare koji više ne staju samo na police, već ih čuva i u kutijama.

Kako objašnjava, sudije na izložbama ne gledaju samo boju perja i opšti utisak.

"Posmatraju se stav, građa, kresta, kljun, noge, nokti, prsten i identifikacija uzgajivača. Praktično svaki detalj koji određuje da li ptica zaista odgovara standardima svoje rase", navodi Bošnjak.

Lamborgini među kokoškama: U Subotici žive retke rase živine iz celog sveta, evo i kod koga
Shutterstock/Alexander Ruszczynski

A kada je toliko puta gledao svoje ptice na pobedničkom postolju, nameće se pitanje kako bi prošle pred sudijama van Srbije. Petar veruje da bi njegovi primerci mogli ravnopravno da se nose sa evropskom konkurencijom.

"Za odlazak na velike evropske izložbe potrebno je proći kroz procedure koje za jednog uzgajivača mogu biti mnogo komplikovanije od samog uzgoja. Životinja koja je pažljivo odgajana mesecima ne može samo da se spakuje u kombi i pređe granicu. Papiri, kontrole, uslovi transporta i sve ono što stoji između uzgajivača i izložbenog prostora učinili su da uglavnom ostanem na domaćim izložbama. Imao sam priliku da vidim nagrađene primerke jedne gospođe iz Nemačke. Siguran sam da bismo ih sve porazili", kroz smeh kaže Petar Bošnjak, član Udruženja uzgajivača sitnih životinja.

1 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: