Život

Četvrtak, 26.11.2009.

14:58

Kladionica

Nekom majka, nekom maćeha, nekom zli očuh što ga bije mokrim novinama – kladionica je tu da život učini zanimljivijim. Naš insajder obišao je nekoliko kladionica na širem području Beograda ne bi li utvrdio ko u stvari tamo zalazi. Ukoliko se u nekom od ovih profila prepoznaš, ne brini - i mi smo prepoznali sebe.

Tekst ustupio magazin "Maxim"

Izvor: B92

Default images

Mozgonja

Nećeš ga videti s laptopom u kladionici nikada. Sve forume i postove je obišao sinoć dok je normalan svet vodio ljubav sa svojom ženom. On zna sastave timova, vremensku prognozu, težinu igrača, fizičku spremnost, vazdušne struje, visinu trave, faktore uticaja navijača na konačni ishod. Analizirao je timove za poslednjih četrdeset kola, propustio je sve relevantne podatke kroz svoj softver. Prepoznaćeš ga po tome što krije svoj papirić od znatiželjnih pogleda. Kvota će mu uvek biti broj s najmanje šest decimala, a dobitak će se meriti s kvantnim korenom stepena okretanja lopte umanjenim za teoriju relativiteta a pomnoženim s faktorom sreće. Ovakvi nikad ne uzimaju novac, a ako ikad dobiju, novac su namenili za odlazak kod prostitutke na profesionalnu defloraciju.

Sujeverni kockar

To je naš smrknuti komšija koji pazi kome se javlja, gleda na crne mačke, redovno prati crkveni kalendar, kao i to da li će usput sresti neku osobu koja mu provereno maleriše tikete. Poznaje karmičku snagu svakog fudbalera i zna kome se šta dogodilo u protekloj nedelji. Redovno pali sveće u crkvi za tikete i ostavlja pozamašnu svotu na ikoni. Uvek se javlja majkama s decom, i prevodi starice preko ulice u nadi da će dobri bog kocke uvideti koliko je fini i rukom pravednika miropomazati njegove papiriće. Međutim, bog kocke nije frajer i trudi se da takvim likovima uvek zagorča život. Redovno ga prodaju favoriti i najmanje kvote. Jednoga dana kada mu uđe tiket, smaraće sve u kladionici kako zna znanje, što je možda i veći užitak od novčanica u džepu.

Veseli luzer

Nikad nije dobio ništa. On igra da bi pobedio sudbinu i da bi privlačio pažnju okoline, a ovaj vid zabave mu je pre svega prilika da se podseti kako mu ništa nikad ne polazi za rukom. Tiketi su mu sumanuti. Igra svakodnevno sve lige i po 30 utakmica na tiketu. Proda ga već prva u zaustavnom vremenu. Ali nema veze. U tom trenutku pogleda u nebo i popriča s bogom, pa se dogovore kako će sledeći put biti mnogo bolje. Jednoga dana kada mu uđe tiket, udariće ga šlog, te neće moći da digne maksimalni dobitak.

Prepisivač

Najgora vrsta kockara. Ne poznaje fudbal, štaviše mrzi ga. Ne zna ni pravila, ali pare voli, i to vaše pare. Najčešće stoji pored uplatnog pulta i gleda ljudima preko ramena. Da nesreća bude veća, njemu svaki tiket ulazi, a ume da mu se desi i da pogrešno prepiše tip s vašeg tiketa i tako pogodi iznenađenje. Sav novac trpa na račun u banci i ne troši ga ni na šta. Uživa da umaleriše prave ljubitelje. Ukoliko primetiš ovakvo lice, raskrinkaj ga trik pitanjem, tipa "Ovaj Zidan je igro sinoć kao zmaj". Onda ga prijavi obezbeđenju kladionice ili se sam postaraj za otklanjanje zle karme iz tvog svetilišta.

Hard core ovisnik

Sedi u ćošku od otvaranja do zatvaranja kladionice. Pošto su ga žena i deca ostavili, majka je izašla iz staračkog doma da mu donosi doručak, ručak i večeru u kladionicu. Sedi uvek u oblaku dima, oči mu gledaju u teletekst, a treptaji oka su usklađeni s promenama na ekranu. Niko ne zna da je živ dok ne pusti bolni krik ili veseli urlik na kraju meča. Urastao je u bradu, ne kupa se, ispred njega je najveći digitron koji se može naći na buvljoj pijaci. Već nekoliko godina doktori ne znaju kako živi sa čirom na svim organima. Kada dobije na kladionici platiće struju, telefon i infostan.

Na putu da postane hard core ovisnik

Trenirao je nekad fudbal. Voli fudbal i živi za njega. U igri ne vidi novac, nego pati za svakom propuštenom šansom koju je imao u svom fudbalerskom životu. I posao koji radi vezan je za fudbal. Sinovi mu već imaju slomljene noge od preforsiranih treninga u BSK iz Borče, a žena je na putu da zgreši s komšijom. Često uzima velike svote novca, vlada materijom i taktikama, poznaje igrače, a u stanju je i da namiriše namešten meč. Omiljen je među ekipom iz kladže. Često će vam dati dobar tip i uživa u tome. Dok gleda utakmice, zamišlja kakav mu je mogao biti život da je imao samo malo sreće ili nekog rođaka u DB-u da ga gurne u Zvezdu ili Partizan. Kada dobije na kladionici, dobitak će uložiti u nov listić.

Momak iz kraja

Znaju ga svi u kraju. Niko ne zna odakle mu novac. Neki misle da ga izdržava burazer džeparoš u Italiji, ali istina je da mu je ćale taksista u Beču, a keva sobarica. Sve konobarice su spavale s njim i čekaju da se oženi njima, kao što im je obećao. Budi se u podne, taman da stigne da odigra mečeve od 13 časova. Ceo dan je u frci, ali uglavnom sve stiže da završi preko mobilnog telefona dok čita listu. Onda oko 16 časova misteriozno nestane da obavi nešto (to je zapravo ručak kod kuće), nakon toga završava poslove do 20 časova (popodnevna dremka). Oko 20 h se vraća u kladionicu da naplati dobitak, ili da uplati još tiketa. Kad uštedi dovoljno, zameniće svoj šest meseci star Kawasaki za isti, samo u modernijoj boji.

Dokoni penzioner

Davno je prošlo vreme kada penzioneri šetaju po Kališu i komentarišu kakav bi bio ishod istorije da nismo rekli istorijsko ne u Jajcu. Ti penzioneri su okačili svoje šapke o krst ili petokraku na svom nadgrobnom spomeniku. Sada su njihova deca penzioneri. Pošto ne razumeju koncept moderne televizijske zabave, a mahom nemaju novca da starost provedu na opatijskoj rivijeri s kolegama iz Nemačke i Poljske, njima je kladionica jedini put ka groblju popločan zabavom. Često igraju igre koje normalan čovek nije u stanju da razume. Sede u toplom, a ljubazne konobarice im donose kafu. Njima je kladionica mesto gde će pročitati novine i doći u dodir s mladim i dinamičnim svetom. A kladioničari su inače fin i strpljiv svet, tako da će saslušati svačiju životnu priču dok čekaju da im počne češki kup ili ukrajinska druga liga. Naši stariji sugrađani svakodnevno dižu po 50 ili 100 dinara, zbog toga što nisu toliko halapljivi na novac kao mlađarija. Vremenom će sakupiti dovoljno para da babu odvedu u Vrnjačku banju, gde će takođe naići na kladionicu.

Japi

Rodom je iz Bijelog Polja. Došao je u Beograd sa 500 maraka, koje je ukrao dedi iz šteka za sahranu. Sada ima milione i biznis u velikom gradu. Njegovo odelo je videlo i Ronalda i Bekama i Totija i Del Pijera uživo u radnji, pre nego što ga je neki njegov rođak "kupio na popustu» pažnje prodavačice. U novčaniku još nosi kartu s finala Lige šampiona, gde je bio zbog veza u Fudbalskom savezu Srbije. Taktika: povremeno stavlja enormne svote na ziheraške utakmice i redovno diže novac. Pre uplate upali sva četiri migavca na svom japi terencu crne boje i uredno se javi policijskom inspektoru koji jede pljeskavicu listajući kvote. Kad dobije, kupiće švalerki još jedan set Pradinih cipela, a svojim zaposlenima i podređenima pokazivaće tiket na kome je iznos njihove godišnje plate kako bi im stavio do znanja da je njihov trud njemu u stvari jedna najobičnija zajebancija.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 9

Pogledaj komentare

9 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: