Duran Duran - Istina je negde između

Prošli smo razne torture znojavih i debelih zvezda osamdesetih u poslednje vreme. Neki su koncert u Beogradu proglasili za najbolji u karijeri, a neki su se mrtvi pijani nadovezivali na Ratka Mladića. Kako god, interesna grupa je bila srećna i presrećna.

Pišu: prvo Aleksandar S. Janković, posle njega Žana Poliakov i malo Wikipedia

Život

Izvor: B92

Ponedeljak, 16.10.2006.

00:35

Default images

Trgovina nostalgijom je postala opasna i letalna stvar u poslednjih nekoliko godina. Neki bendovi koji su se gistro pomirili zbog dece ili sviranja ili para su bar pošteni i samo sviraju koncerte. Mada postoji velika mogućnost da se DD osile i snime album posle dvajes' godina u staroj postavi. Ipak ono što bar meni bode oči i srce je sledeće - DD su navodno postali premet sprdnje ozbiljnih slušača muzike još negde oko singla "Is there sometning I Should Know", 1983, dok je sledeći album "Seven and the Ragged Tiger" a pogotovu singl "Wild Boys"  bio teška sprdnja kič popa ("Union of the Snake") koji im je omogućio da se pojave na Live Aidu i od silne slave se raspadnu da ne kažem implodiraju jer su već eksplodirali na eksperimentima poput Power Station i Arcadia. U moje vreme, ko je slušao DD posle 1985 i želeo da izgleda kao Sajmon ili Džon a muškarac je, imao je velikih problema sa identitetom što će rezultirati da je omašio deceniju, jer bi 15 godina kasnije bio glavni bi-trans-metro-homo baja u kraju. Posle su krenuli sa hitičima tipa "Skin trade" ili 'All She Wants Is" što je bilo patetično iako su ih u Americi i dalje obožavali. Tu negde oko Nirvaninog "Nevermind" snimaju oficijelno najgori album svih vremena "Thank You" sa obradama omiljenih pesama.  Kako god, ali Duran Duran su krajem osamdesetih i početkom devedesetih bili trećerazredna atrakcija sa jednim glavatim i debelim i sa onom dvojcom. Odjednom, eto nama porodice, dece, smiraja duše i opet mrvice aktuelnosti sa "Ordinary World", albumom i singlom. Opet ništa, i odjednom vest, evo nama stare postave, trojca dustanbanlija Tejlor, feminizirani Rouds i napuhani Sajmon. I, op, dolaze kod nas. Svi su u transu! Dolaze legende! Dolaze Bitlsi osamdesetih.
Gledao sam Duran Duran u Rimu za vreme Live 8 koncerta, ono je strašno. Ko da su tek ručali kod Ace Devetke, nabocali se mesišta i piva i ako već ne može da se zakunta daj da otpevamo najgore moguće "Save the Prayer", al da se trudim da ne pokažem da me zabole.

Onda, siguran sam da na DD ide i ekipa koja je bila i na Metallici i na R.E.M. i na Sister of Mercy i na Simple Minds i na Bjelom Dugmetu. Znam da će momci da dobro sviraju i da će da opiče samo po hitovima, ali iz iskustva znam da je momcima iz Depeche Mode i The Cure makar stalo. Ovima nije. Možda grešim dušu, ali opet će da pobedi ekipa koja voli zvuk a ne muziku. Oni što kažu "ej, kako sviraju, kako se čuje..." a ne oni koji bi rekli "plakala sam kad je Sajmon zapevao "Chaeffuer". Da parafraziram jednog velikog rok kritičara, na ovaj koncert treba da idu oni koji su nastavili da slušaju DD i posle albuma 'Rio'. Mi ostali čekamo da se Japan opet nađu.

Aleksandar S. Janković

Girls On Film

Čisto radi balansa nadovezaću se na ovu priču. Prosto da ne bi bilo da samo neki frustrirani-nikad-odrasli pubertetlija i muškarac napisao tekst iz besa sećajući se koliko strastvenih pogleda je njegova simpatija upućivala zalepljenoj sličici Sajmona ili Tejloru a nijedan njemu. E, da Saja ne bi ispao takav tip, osećam obavezu da napišem nešto i sa druge strane: ženske, neskriveno emotivne, nemuzički opterećene, romantične i pomalo trivijalne. Jeste, bile smo devojčice i sasvim normalno imale smo svoje idole i zaljubljivale se  u svakojake zvezde, čak i u George Michael-a. Čekale smo da izađe nemački Bravo magazin koji uopšte nismo razumele, ali su novine zato bile ful-kolor i prepune naših idola. Nisam jedina koje je u to vreme isprobavala i mini-val, čamac bluze, grejače i prve poljupce, glupe frizure i glupe dečake sve u jednom miksu, ali isto tako nisam jedina koja je skupljala Duran Duran u prirodnoj veličini. Znam da se sećate toga, ... Očajna sam bila kad mi se jedan broj Bravo magazina rasprodao i mojoj sreći nije bilo kraja kad mi ga je tetka iz Nemačke donela. U nekim trenucima nisam mogla ovo da pričam prijateljima ni kao šalu na sopstveni račun jer je to, zaboga, odjednom u društvu u kome sam se našla, postao veliki blam... Danas, nakon svega, valjda mogu da se pomirim sa sobom i da se smejem na sopstveni račun, da se sa setom i radošću sećam osnovne i srednje škole, tinejdžerskih dana i svih generacijskih gluposti koje smo pravili svi zajedno. I svi vi što čitate, znate to osećanje...Mladost ludost.
Iz istog tog osećanja, koje na trenutak vraća barem muzika, se radujem i koncertu grupe Duran Duran. Nema veze, matori su i debeli, pre bih se reklo naduveni od pogrešne ishrane i prevelikog konzumiranja jin hrane i uopšte nisu aktuelni, ali istraživanja vrlo često pokazuju da ljudi ne čitaju posle završene škole, da muškarci nose čitavog života onu frizuru koju su imali u godinama kada su postali samorealizovani kao muškarci-dečaci kao i to da muziku koju si slušao u mladosti vrlo često slušaš do kraja. Muzički ukus današnjih tridesetogodišnjaka i četrdesetogodišnjaka je itekao ostao u osamdesetim. Mada to jeste decenija loših frizura ali i odlične muzike, nemojmo zaboraviti šta se sve događalo u toj deceniji, koliko je raznovrsna muzička scena bila. Sa ove distance i sa ovoliko godina naučila sam da imam poštovanje prema roditeljima i onima koji su me odgajili i poštovanje prema nečijem stvaralaštvu. I onome što je bilo pre mene. Poštovanje prema različitosti još uvek učim, ali čovek se uči dok je živ.

Stoga, svima je jasno Duran Duran dolaze sa velikim zakašnjenjem, ali doći će i generacija pre i posle moje, jer mnogi nikad nisu izašli iz muzike osamdesetih. Neki drugi če imati možda ’high school reunion’, videće svoje stare prijatelje koje dugo nisu stigli da vide, jer posao, žena, deca, sastanci, prolaze godine samo tako...nisam sigurna da će doći današnji tinejdžeri osim ako ih ne dovuku pomahnitali roditelji da im prave društvo i da im pokažu kako su se oni nekad dobro zabavljali, a vi danas nemate pojma...ima i takvih...
Jedino što mogu sa sigurnošću da tvrdim je da muzika koju slušate u mladosti umnogome utiče na vaš budući razvoj a ne znam nijednu osobu koja je slušala Duran Duran a da je danas neuspešna u svom poslu. Šminkeri jesu bili i wannabe visoka klasa ali nije bilo lažne brige za čovečanstvo, pobuna radi bunta bez ideje šta dalje, preteranog cinizma, niti samo ostaću slobodan neću se vezati važno je samo dobro se zezati... njihova publika je umela da uživa u trenutku a bogami i da iskoristi trenutke. Hungry Like a Wolf. Nije istina da ovde nema emocija, ovo je sećanje na prošle dane...u sećanju oni uvek izgledaju i zvuče mnogo bolje nego u realnosti. Realnost ume da bude surova, znamo to svi. Jeste, oni albumi posle nisu nam doneli onu istu tinejdžersku histeriju, ali... nismo više ni bili tinejdžeri. Odraslo se. Doduše, kako ko. Muzika ne mora da bude aktuelna niti da bude na European Top 20 da bi bila dobra. Muzika nam ponekad omogućava da putujemo kroz vreme, tehnologija nam je dozvolila da to zabeležimo a istorija da sačuvamo. Da slušamo nečije stvaralaštvo i kad autori prestanu da drže koncerte, sviraju po klubovima, snimaju ploče i kad više ne budu sa nama.
Zašto ne bi jednom u životu uživali u onome što imamo i bili zadovoljni sretni u trenutku sada a ne čeznuli za nečim što je ili nedostižno ili nemoguće ili nas zaobilazi u velikom luku ili će doći ko zna kada. Duran Duran danas sviraju u Beogradu. Idemo da se zabavimo, pevamo, smejemo i pomalo prisećamo kakve smo Notorious Girls On Film ili kakvi Wild Boys i Rio bili...Novi Romantizam i Pop Trash. Ništa više i ništa manje. Danas, a ne sutra počinje vaš Život. Iskoristite to što možete.

Žana Poliakov, urednica Života B92
Does it have to be serious? Iz poštovanja prema liku i delu Aleksandra S. Jankovića i prema posetiocima sajta Život dopisala sam ovaj deo, nismo planirali da napravimo ovakav tet-a-tetdouble pleasure’. Ali sad makar imate koliko toliko potpunu objektivnu sliku. Istina leži negde između. Zavisi od ugla gledanja i oka posmatrača. Lep i uspešan dan Vam želim.

DURAN DURAN – Influence // Njihov uticaj

Beck
Wikipedia ima odličnu biografiju, pregled nastanka i razvoja karijere, uticaja i njihov istorijski značaj. Prenosimo deo koji govori koliko su Duran Duran uticali na svoje savremenike, današnje velike zvezde i aktuelne umetnike muzičare.

Iako su započeli svoju karijeru kao grupa nastala iz umetničke škole, eksperimentalna, post-punk rokeri, bend je čudesno brzo postao neverovatno popularan, o njihovom besprekorno uglancanom izgledu mislili su drugi, tinejdžerska štampa ih je prihvatila i proslavljala iz broja u broj. Sve to u paketu im je zagarantovalo neprihvatanje i svojevrsno gađenje ozbiljnih muzičkih kritičara. Posebno su bili nemilosrdni britanski muzički kritičari. Tokom osamdesetih, Duran Duran su smatrani za do detalja osmišljenu i isfabrikovanu pop atrakciju koja se nimalo ne razlikuje od drugih boys bendova koje su kreirali i njima upravljali menadžeri iz svojih studija, poput New Kids On The Block ili *NSYNC. No, za razliku od njih, Duran Duran su sami pisali i izvodili svoju muziku mnogo pre nego što su se menadžeri i izdavačke kuće pojavili oko njih, pritom su bili driven by their own ambition.  Muzičar i producent Moby je o njima pisao na svom sajtu 2003-e godine: … to je takozvano bee gees prokletstvo, pišeš neverovatne pesme, prodaješ milione priča i zbog toga si kažnjen momentalnim izopštenjem kod rokom opsednutog kritičarskog establišmenta, koji van svoje opsesije nije hteo ni da gleda ni da čuje i bio potpuno slep čitavu deceniju za šire shvatanje pop kulture a posebno za Pop i Disco, so-called trivijalna, trash i neozbiljna zabava za devojčice i seksualno zbunjene dečake.

Tokom godina, njihovi savremenici (The Bangles, Elton John, Kylie Minogue, Paul Young, Smashing Pumpkins) su otkrili svoje težnje ka čistom, uplifting popu koji se pobunio protiv cinizma panka i depresivne Thatcher-ere Britanije. Le Bon je opisao grupu kao "the band to dance to when the bomb drops".

Uspešna muzička imena poput Beck, Jonathan Davis (grupa Korn), the Deftones, Garbage, Gwen Stefani i No Doubt, Gavin Rossdale i Bush, Wyclef Jean, Marilyn Manson, Fred Durst iz Limp Bizkit, The Orb, OutKast, Coldplay i  Pink  svi do jednog su naveli grupu Duran Duran kao ključni bend koji je formirao njihov muzički ukus. Veliki broj bendova se nadovezivao na njihovu muziku. Mark McGrath iz grupe Sugar Ray  je sebe nazvao njihovim najvećim fanom, i da je zapravo oduvek želeo da bude John Taylor. Sugar Ray spotovi su često parodija Duran Duran video spotova. Britney Spears i Justin Timberlake su takodjer odali počast bendu i priznali njihov uticaj.
Franz Ferdinad
Najnovije muzičke zvezde, trenutno vrlo aktuelne navode jasno i glasno Duran Duran kao bend čija je muzika direktno uticala na njihovo stvaralaštvo. Dido, Franz Ferdinand, Panic! at the Disco, Lostprophets (njihovo ime je sa Duran Duran bootleg trake), Goldfrapp, The Killers ("Nick Rhodes je moj apsolutni heroj – njihove ploče i dalje zvuče tako sveže u odnosu na sve druge koji su pravili muziku sa sintisajzerom u to vreme.- Brandon Flowers), the Scissor Sisters kažu  da su oni "the reason we got into music") i The Strokes.

Njihovu muziku koristili su i neki hip hop muzičari, najevidentnije Notorious B.I.G. koji je koristio i semplovani hit iz 1986-te - "Notorious". Nick Rhodes je producirao albume dva benda, verovali ili ne -  Kajagoogoo (White Feathers) i  The Dandy Warhols (Welcome to the Monkey House).

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

102 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: