Bojan Stojkovic
pre 3 godine
rekla bih da nema mnogo veze sa materijalnom situacijom, već više sa otuđenošću ljudi. Možeš imati mnogo ljudi oko sebe, ali opet da se osećaš usamljeno. Nekada su se ljudi borili da imaju više, da žive bolje. Živeli su po starim kućama sa puno bubašvaba, radili su na poljima po ceo dan, ili su tražili neku sreću na Zapadu, ili se borili da steknu bolje obrazovanje, bolji posao. Dogod se čovek bori i ima neke ciljeve to ga drži živim. Plus naravno jedan iskren odnos sa drugima. Ja sam lično imala jaku depresivnu epizodu koja je trajala par godina praćenu velikom anksioznošću, rečeno mi je da je to bila reakcija na događaje iz mog života. Sledila sam savete psihoterapeuta šta sve da izbacim iz svog života, šta da dodam, kako bih krenula drugim putem. Put oporavka je naporan, traži strpljenje, ali i veliku iskrenost i hrabrost. Nema mesta sujeti. Dobila sam savet da pustim korenje medju ljudima, jer je teza bila da sam dosta usamljena. Potrebni su nam ljudi u životu sa kojima nema glume, kvalitetni ljudi koji te prihvataju takvog kakav si. Treba učiti decu od malena koje prijatelje da gaje. Na kraju, virtuelna stvarnost, internet, druženja na daljinu, sve to naš mozak negde percipira kao lažno. Rekla bih možda otrcano ali da ljubav, nada prema sebi, ljudima, životinjama, neko i prema Bogu, daje stabilnost.
(Masha, 24. maj 2020 08:04)
Jako lepo rečeno, svaka čast...
75 Komentari
Sortiraj po: