Puh
pre 2 godine
Što neko reče, videti kako čovek dođživljava srčani udar i umire pred tvojim očima a ti ne možeš da uradiš bukvalno ništa da bi mu pomogao, to ostavlja trajne posledice. A sad zamislite kako je igračima. Vidiš tako nešto, a znaš da se taj čovek bavio profesionalno košarkom pre samo 10-ak godina. I sad ti treba da izađeš na teren i zapneš punom snagom - kako? Svaki put kad čuješ srce kako ti lupa, setiš se te scene i kolena ti se oduzmu. Mislim, neko je mentalno jači, neko mentalno stabilniji, ali sve u svemu, trebaće vremena igračima koji su ovo videli da dođu sebi.
Što se tiče Dekija, šta reći. Ne znam da li je bilo moguće ne voleti ovog čoveka. Taj njegov osmeh, utisak dobrote koji je ostavljao samom svojom pojavom, uvek odmeren, uvek gospodin. Ma veličina. Ovo je stvarno tužan dan. Mi smo nevažni. Košarka je nevažna. Sve je to cirkus. Važna je njegova porodica. Važna su njegova deca. Izgubila su velikog čoveka. I taj gubitak će napraviti prazninu koju nikad neće moći niko da im popuni. :(
9 Komentari
Sortiraj po: