Smešten u dolini reke In, između tri planinska lanca koja se dižu značajno preko 2000 metara, Insbruk je idealno mesto za zimski sport i zimski turizam. Daleko najveći grad Tirola sa 120 hiljada stanovnika (gotovo 200 hiljada sa okolnim mestima) Insbruk se nalazi na putu koji spaja Nemačku i Italiju, preko prevoja Brener.
Reka In seče Alpe po sredini po celoj dužini Tirola, ali je i njena dolina na tolikoj nadmorskoj visini, da se kvalifikuje za planinu (najniža tačka Insbruka je 565 metara iznad nivoa mora). Dodajte na to i podatak da planine sa južne strane bloiraju dolazak toplog vazduha sa Mediterana, i logično je da klima u Tirolu više podseća na onu u srednjoj Švedskoj, nego na recimo Mađarsku, koja je na istoj geografskoj širini.
Činjenica da je smešten direktno severno od Brenera, na ušću reke Zil u In, učinila je Insbruk atraktivnom lokacijom za život od najstarijih vremena, pa su u neposrednoj blizini nađeni tragovi naselja iz neolita, a konstatno je naseljen već tri hiljade godina. Rimljani su u trećem veku napravili utvrđene Veldidena, koje je štitilo put od Verone ka Bavarskoj. Danas se na mestu te tvrđave nalazi Vilten, južni kraj Insbruka, čija najpoznatija znamenitost je skakaonica, mesto na kojem se održava treće od četiri takmičenja Novogodišnje turneje.
Dvanaesti vek bio je ključno doba za razvoj Insbruka. Tada je najpre uspostavljena skela, a zatim izgrađen i prvi most na Inu, po kojem će grad dobiti ime. Kako je to bio daleko najkraći put iz Italije u Nemačku, grad je mogao lepo da živi i izgrađuje se od mostarine. Uskoro će postati glavni grad Tirola, a u kratkom periodu krajem petnaestog veka Maksimilijan I ga je koristio kao carsku prestonicu. Centar grada prepun je istorijskih zdanja, neretko starijih i od 500 godina, koja podsećaju na to doba.
Insbruk je konstantno bio u posedu Habzburgovaca i kasnije austrijske države, osim u dva kratka perioda – tokom Napoleonovih ratova, kada je pripojen Bavarskoj i neposredno posle Prvog svetskog rata, kada su ga pod okupacijom držali Italijani.
Danas je Insbruk podjednako bitno mesto za komunikaciju severa i juga, kao i ranije. Izgradnja autoputa preko Brenera značajno je ubrzala i olakšala put, a most Evropa, otvoren pre 45 godina na južnom izlasku iz grada, smatran je remek-delom u to doba. Međutim, preko njega godišnje pređe skoro dva miliona kamiona, što uzrokuje enormno zagađenje, pa se od pretprošle godine gradi nova železnička pruga, na kojoj će biti 56km dugačak tunel ispod prevoja. Njen severni ulaz biće smešten na brdu Bergizel, na koje je smeštena insbručka skakaonica.
Insbruk je izuzetno bitan sportski grad, sa nizom atraktivnih alpskih centara u okolini i pomenutom skakaonicom. To mu je omogućilo da dva puta u relativno kratkom razmaku (1964. i 1976. godine) bude domaćin Zimskih olimpijskih igara. Uz to dva puta je organizovao je Paraolimpijske zimske igre (1984. i 1988. godine), a bio je i domaćin Zimske Univerzijade i Svetskog prvenstva u hokeju na ledu.