"Recimo, Kablar je stenovit sa jedne strane, od klisure, gde je isposnica Svetog Save, a sa druge strane je skroz pitom, skroz drugačija priča. Dve strane iste planine kao nebo i zemlja. Ljudi idu, ja gledam u patikama, idu u šortsevima i majicama sa kratkim rukavima, a kao prvo Kablar je poznat po tome da ima mnogo zmija, sa ove stenovite strane pogotovo", rekao je Džodan za Tanjug. Dodao je da čovek u patikama po stenama lako iskrivi nogu, napominjući da mu se dogodilo u oktobru prošle godine, kada su se peli na najviši vrh Srbije na Šar-planini, da je zaboravio čizme u kolima i da je u patikama iskidao stopala."To Gorskoj službi stvara strašne probleme. Kad čovek zaluta, oni ga relativno lako nađu, organizuju se, ali kad je čovek povređen, ljudi ne shvataju koja je muka čoveka povređenog skinuti sa planine", rekao je Džodan.Govoreći o dvoje ljudi koji su se izgubili na planini Kablar, Džodan je rekao da ta planina ima jedan smer koji "nije naivan", navodeći da je reč o maloj planini, ali da ljudi neretko dozvole sebi da skreću sa staza i idu nekim improvizovanim putevima."Ljudi dozvole sebi da ne isplaniraju put. To je veliki problem u planini. Znači, mora put da se isplanira, da se zna otprilike. Uvek sam tu da propagiram to planinarenje i da se ide u prirodu, ali mora da se razmišlja. Znači, ako ne znate planinu i niste sigurni, nemojte ići bez nekoga ko je vodič ili nekog ko zna, ko je već prošao", rekao je. Prema njegovim rečima, ljudi imaju "trekove" koji se učitaju i tu "ne može da pogreši nikako" jer oni satelitski navode čak i kada nema signala. "Ne može da pogreši, jednostavno ide za tim tragom na telefonu. A ako nemate to, znači idite sa nekim ko je vodič, da li je to sertifikovani vodič, postoje ti sertifikovani vodiči, ili je neko ko je tu sa planine, ili je neko ko je već prolazio tu planinu, sve ostalo je luksus. Znači, skretanje sa staze je veliki luksus", navodi Džodan. Ispričao je da su on i ćerka prilikom jednog planinarenja videli medveda na desetak metara od njih. "Propeo se medved, počeo da gunđa, da mlati glavom. Srećom po nas, on je bio iznenađen isto koliko i mi. Krenuli smo polako, nema bežanja tu. Ljudi moraju da znaju. Kad sretnete medveda, bežanja nema, odmah ste žrtva, tu je kraj, odmah mu se rađa taj predatorski instinkt i on vas juri. Mi smo podigli te naše štapove, ona je odmah stala iza mene. Nema bežanja, nema ničega, nije bilo panike, hvala bogu, krenuli smo nazad, počeli smo da se deremo, pravili smo što veće siluete da i mi izgledamo njemu veliki. I ja sam u jednom trenutku čak počeo i da lajem. Da je neko snimao, bilo bi za špice neke", naveo je Džodan.
5 Komentari
Sortiraj po: