Autor: Izvor: Ivana Majstorović, B92

Jedna od najpoznatijih ulica u Srbiji, čuvena Skadarlija, nalazi se na svim turističkim mapama. Skoro nijedan turista ne zaboravi da je poseti tokom boravka u Beogradu, pa ipak, mi koji svakoga dana prolazimo pored nje - kao da smo je zaboravili.

Mit o Skadarliji, jednoj od najlepših beogradskih ulica, preti da ostane samo lepa uspomena. U ovoj ulici napisana je možda najlepša poezija, a o njenom boemskom duhu pisali su Momo Kapor, Branislav Nušić... U knjigu utisaka skadarlijskih kafana upisani su Tito, Huan Karlos i mnogi drugi državnici.

Mnogo godina kasnije - danas, njena lepota preti da ostane samo na razglednici.

Glumac Aljoša Vučković, seća se Skadarlije još iz šezdesetih godina kada je, kako kaže, nešto od mediteranskog ambijenta bilo u toj ulici.

"Umesto da sada šetaju ovde turisti, da ovo bude zaštićena zona, sa puno zelenila, kao što ima cveća, da se ovo drveće što je tu ne uništava nego da se obnavlja, da uđeš u jednu zonu tišine i mira, da se eventualno čuju ovi rashladni uređaji, a i to smeta... Ne, ovde prolazi kombi, kamioni... Čovek je stao kolima dole. Zašto", priča Vučković

Kaldrma je oštećena, fasade su oronule, a sama ulica nije renovinara još od 1969 godine. Pre nekoliko dana ukradena je i jedna bandera, koju su nadležni obložili plastičnom kesom, i na taj način je zaštitili.

Možda fasade na prvi pogled izgledju kao čuvanje starih vremena, ali ta uspomena nije bezbedna. Ugostitelji kažu da sa krovova padaju crepovi, a da se ljudi stalno spotiču, zbog rupa poispadale kaldrme.

Foto: Espino Family / Flickr.com

"Ja uglavnom sedim u Zlatnom Bokalu, i tu je moja definitivno obaveza da naučim prvu pomoć ne bi li pomogao turistima i turistkinjama, koji ovde kako uđu, tako padaju, tako se lome po ovim rupčagama", objašnjava maneken Đorđe Pavlov.

"Mi smo tu davali veštačko disanje jedno par puta, vodu, šećer... Ljudi, ti stranci, kada dođu ovde, gledaju Skadarliju, i ne gledaju rupe koje treba da prođu ne bi li preživeli nekako, i ne bi li došli celi i čitavi do kraja Skadarlije", dodaje on.

Neki građani ipak ne misle da je Skadarlija u lošem stanju, već da bez oronulih fasada ne bismo imali osećaj starih vremena, dok se drugi plaše da ne polome članak.

Veliki je broj onih koji ovu ulicu ipak vole, ona je jedna od značajnijih turističkih mesta, a mnogima vrlo brzo priraste za srce. Istorija boemske Skadarlije nikada se ne zaobilazi. U njoj je svirao Mika Alas, između dva svetska rata, a novinari su za njega pisali da bio popularniji od Moše Marijanovića.

"Ovde se nedeljom pre podne okupljao krem Beograda, da sluša poznatu Sofku, i njenog supruga violinistu Nikolića. Sve se ovde dešavalo, ovo je jedna bogata istorija, nešto što valja zabeležiti, valja sačuvati", navodi pisac Vidoje Golubović

Mnogo sećanja čuva ova kaldrma, a ako dozvolimo da ona nestane - izgubićemo i legendu o nadaleko čuvenoj Skadarliji.

Podeli:

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.