Hrvatska ostrva najlepša na svetu

Sačuvavši u siromaštvu svoj identitet i spasivši se tako od globalizacijskog ujednačavanja, hrvatski su otoci proglašeni najljepšima na svijetu. Možda i recesija još za neko vrijeme odgodi pošast koja bi ih izjednačila s onima što su vlastiti identitet žrtvovali profitu.

Autorka: Vesna Kusin
Izvor: Vjesnik

Hrvatski su otoci opet svjetska top-tema. Zaradili su u Madridu uglednu nagradu španjolskog izdanja časopisa Conde Nast Traveller, kojom su proglašeni najljepšim otocima na svijetu. Ljepšim od razvikane Korzike, Portorika, Mauriciusa i inih koji su im bili konkurentni. No, i prije te nagrade Hrvatska je posljednjih godina proglašavana jednom od vrhunskih turističkih destinacija, kao ponovno otkrivena zemlja koju svakako treba vidjeti, s naglaskom »dok još nije kasno«. Naravno, uvijek se mislilo na obalni dio Hrvatske koji rese otoci. Mala zemlja s tisuću otoka - za veliki turizam. No, što je to podrazumijevalo? Elitni ili masovni? U zemlji se teško razabiralo! Mislilo se zapravo: tu situaciju treba dobro iskoristiti, pa su mnogi krenuli u silovitu gradnju, s dozvolama i bez njih. Počela je ubrzana betonizacija obale, koja je jedva zauzdana. A ono »dok još nije kasno« odnosilo se upravo na to. Zaslijepljeni činjenicom požudne destinacije na kojoj treba utržiti što više, krenulo se zapravo u devastiranje tog »najljepšeg dijela svijeta«. Ne shvaćajući, naravno, što je tu najljepše i po čemu se razlikuje od ostalih atraktivnih destinacija, koje su počele nalikovati jedna drugoj i gubiti identitet vlastitog specifičnog prostora.

Oni, pak, koji trguju, shvatili su to znatno prije pa su hrvatski otoci, preko raznih posrednika, ponuđeni na prodaju na svjetskom tržištu puno prije laskavih pozicija na rang-listama raznih svjetskih turističkih i inih anketa. I ta je pošast jedva obuzdana i spriječena. Ali apetiti svih vrsta, pa i preko osvajanja hotelskih kompleksa s namjerom njihova megalomanskog širenja na to dragocjeno područje Hrvatske, ostali su. A svi apetiti koncentrirani su na što veće iscrpljivanje prostora, sve pod krinkom »dosezanja razine« razvikanih svjetskih turističkih destinacija, koje su takvim postupcima uništene, pa od njih bježe oni koje se istim takvim zahvatima kani namamiti. Hrvatska obala i otoci svojom su baštinom i prirodnim ljepotama, koje podrazumijevaju ne samo more, parkove prirode, pitome krajolike, nego i suri kamenjar i kraške vrleti, sačuvali svoj identitet, dio kojega su raznolikosti ne samo prirodne, već i regionalne, pa i više usitnjeno do pojedinih predjela, kulturološke (od graditeljske do gastronomske). Otkriti takvu Hrvatsku zaista je za mnoge senzacija.

Da je bila razvijenija, Hrvatska bi vjerojatno to svoje bogatstvo davno uništila. Siromaštvo ju je spasilo. I teško da bi i sada odoljela tom izazovu nagloga bogaćenja, spoznajama tuđih pogrešaka usprkos, da i nju nije pogodio val svjetske recesije. Zato su stranci, pogotovo veliki šmekeri upozoravali prije nekoliko godina da u Hrvatsku valja hitati »dok nije kasno«. Znali su da tu mogu naći onaj mali dio mira koji zatire globalizacija (navodno civilizacija). A Hrvatska možda nije znala kako to unovčiti bez pogubnih prostornih intervencija kojima bi bila iznivelirana s ostalim svjetskim destinacijama koje su u utrci za profitom izgubile identitet. Postigavši tako onaj zajednički, sveden na »navodnik« recesije. A kako je svako zlo za neko dobro, tako će možda ta recesija barem za neko vrijeme spasiti i hrvatske - najljepše otoke na svijetu, pa i obalu i neke druge predjele, ne pretvarajući ih u »šahovnicu« s poljima terena za golf, to jest ne mijenjajući joj identitet, po kojem je tek postala svjetskom turističkom top-destinacijom. A to još može iskoristiti i u ovim recesivnim vremenima. Neka stoga turistički promotivni slogan »Hitajte u Hrvatsku dok još nije kasno« potraje što duže.