1. maj 2009.

Apple odlučuje koje aplikacije će korisnici moći kupiti, koje aplikacije na svojim telefonima neće moći koristiti, davatelja GSM usluga preko kojih će se isključivo moći spojiti isti ti korisnici njihovih proizvoda, koje grafičke kartice će u računalima koristiti, kakve diskove, kako će slušati vlastite kolekcije glazbe... Kad bi Jobs bio na mjestu Gatesa, ne bi majci bilo mrdanja!

Radoslav Dejanović
Izvor: Monitor.hr

Kadar iz Appleovog reklamnog spota "1984"

Svaki put kada se spomene informatička tvrtka željna dominacije i kontrole nad tržištem i korisnicima, sjetimo se Microsofta. Ne bez razloga, jer ta tvrtka iza sebe ima mnoštvo afera: nezgodne interne dokumente koji cure van, tužbe za monopolsko ponašanje, napade na protivnike preko treće tvrtke, i tako dalje, i tako dalje.
Microsoft svakako jest velika tvrtka koja ima putra na glavi i nije neobično kad Velikim Bratom mnogi ljudi smatraju upravo njih. No, što bi bilo da je informatička povijest bila samo malo drugačija?

Sudbina Microsofta nužno je vezana uz industriju PC računala. Iako je u svojim mlađim danima ta tvrtka radila softver za različite platforme, pa je jedan od najčešćih softvera bio licencirani Microsoft BASIC na popularnim 8-bitnim računalima (Commodoreov BASIC je, u biti, licencirano Microsoftovo djelo, a isti se nalazio i u drugim računalima tog vremena: Altair-u, Apple II, Galaksiji, TRS-80...), tek je pojavom MS DOS-a počeo uspon te tvrtke na tron gospodara bitova.

Posjedovati PC bilo je poput kazne

Moglo je biti i drugačije. Za one koji se ne sjećaju tih dana: PC računalo ( XT i AT) živjelo je u svijetu kojim su dominirala šarena kućna računala, i još šarenija i moćnija kućna računala. Posjedovati PC u to vrijeme bilo je poput kakve kazne. Sva druga računala imala su grafiku u boji (PC je imao jednobojni ili četverobojni CGA prikaz), višekanalne zvukove (PC je imao samo maleni zvučnik , tzv. beeper), ogromne količine igara i softvera (vlasnici PC-a obično tek par disketa) koji su za to doba izgledali fantastično ( posebice na Amigi). Iako je PC imao status poslovnog računala (dakle, po definiciji skupog, ružnog i siromašnog mogućnostima), taj status sasvim ozbiljno su mu ugrožavali Amiga, Atari ST i – Apple Macintosh. Ipak, otvorena arhitektura i tržište koje se oko toga stvorilo, kao i mogućnost izrade klonova na kraju su prevagnuli u korist ružnog pačića. Od gomile najraznovrsnijih platformi, uz PC preživio je samo još Macintosh, za dlaku izgubivši početnu utrku.

Što bi se dogodilo da je Apple imao više sreće i postao dominantan proizvođač računala?

U prvi mah mnogi će pomisliti na neograničenu kreativnost, maštovite aplikacije i maštovite kreacije, na produktivnost koja poput rakete leti u nebo, prekrasna šarena radna mjesta gdje se smješe mladi zaposlenici i bez ikakvih ograničenja puštaju mašti na volju, stvarajući najfantastičnije kreacije i osmišljavajući najfantastičnije ideje, i dok tvrtkom teku med i mlijeko...

Stanite!

Upravo ste nasjeli na marketinške fore.

Još od izvrsne reklame iz 1984. godine, u kojoj Apple poručuje kako će oni razbiti Velikog Brata (IBM PC) i osloboditi ljude, uz Apple se veže predodžba o tvrtki osloboditeljici. Zaista, fantastično odrađen marketing !

Prednost za Apple, ali ne i za korisnike

Jedan od razloga zašto Apple nije uspio zadobiti dominaciju (pa i jedan od razloga zašto je svojedobno skoro propao) je što, za razliku od IBM-a, nije dozvoljavao nikome da radi kopije svojih računala. Apple je čvrstim, neumoljivim stiskom držao Macintosh računala i, osim jedne kratkotrajne ljubavne afere sa proizvođačima klonova, nije popuštao stisak. Ne popušta ni danas. Rezultat te priče je činjenica da vlasnici Macintosh računala nikad nisu mogli uživati u količini najrazličitijeg hardvera kojeg su mogli kupovati po vlastitom izboru i samostalno mijenjati, poput njihovih PC kolega. Apple je tu činjenicu prikrio izjavom da unificiranost hardvera omogućuje veću stabilnost računala, što je zapravo točno. I poželjno, ako se možete odreći slobode izbora. No, to je bila prednost za Apple, ne za korisnike. Sa takvim stavom puno je lakše (i jeftinije) proizvesti računalo koje kasnije možete prodati skupo zbog imena. Mišljenje korisnika tu nije tako bitno, baš kao i u slučaju miša sa jednom tipkom.

Preskočimo nešto godina Appleovog tužakanja nezavisnih kuća i dođimo do sadašnjosti. Apple ponovo jača, i ponovo postaje sve popularniji. No, stav tvrtke (koju je uvelike modelirao Steve Jobs) je i dalje jednako zatvoren i zapravo jednako željan kontrole nad svim aspektima računalne aktivnosti korisnika.

Idiotske aplikacije

Najsvježiji primjer je idiotska aplikacija za iPhone, nazvana “Baby shaker”, koja prikazuje bebu koja plače, a koju ćete umiriti tako da snažno protresete telefon. Ova potpuno idiotska kreacija aludira na tzv. “shaken baby syndrome” , opasne ozljede glave i tijela koje nastaju kada netko snažno trese bebu i koje mogu biti smrtonosne.

Gdje je tu problem? Osim problema u glavama programera koji su ovako nešto osmislili, problem je i u Apple-u koji je tu aplikaciju povukao iz prodaje na svom portalu za prodaju aplikacija za iPhone. Naravno, i Apple i oni problematični su se ispričali javnosti, no problem je kako je aplikacija uopće došla u prodaju? Apple, naravno, ima apsolutno pravo povući iz prodaje sve što smatraju neprimjerenim, a ovako nešto svakako jest neprimjereno. No, prilika je da se sjetimo aplikacije nazvane “I Am Rich”, također za iPhone, a koja za cijenu od 999$ nudi ikonu crvenog dragulja, koju kada pokrenete na ekranu ispiše – kratak tekst koji hvali vlasnika telefona. Aplikacija, dakle, koju bi samo idiot kupio. Pa ipak, prvoga dana, prije nego je Apple maknuo aplikaciju, osmero ljudi je – zaista – kupilo tu aplikaciju – za te novce.

Apple može samovoljno obrisati aplikacije s vašeg iPhonea!?

Pitanje je – ako ste dovoljno bogati i dovoljno blesavi da kupite tako nešto, treba li vas Apple čuvati od vas samih? Jedini pristojan razlog za povlačenje aplikacije bila bi zaštita digniteta Appleove trgovine, ali o tome je teško suditi ako vam tvrtka makne vaš proizvod iz svoje trgovine bez riječi objašnjenja, kao što se dogodilo već nekoliko puta, posve legitimnim aplikacijama.

Ako vas to kao običnog korisnika i ne brine, jer to nije vaša stvar, možda će vas malo zabrinuti informacija da Apple, kako se čini i šuška na blogovima, može samovoljno obrisati aplikacije sa vašeg telefona. Nije, dakle, riječ samo o želji za kontroliranjem vlastite trgovine, Apple želi u potpunosti kontrolirati svoje tržište, do razine pojedinačnog korisnika, na način koji se niti Microsoft još nije usudio koristiti. Najzad, ne zaboravimo niti činjenicu da Apple ne voli ni otključane iPhone, pa ako ste prčkali po svom telefonu i odlučili napraviti update softvera, može vam se dogoditi da se isti, popularno rečeno “zabricka” i postane potpuno neupotrebljiv. Iako na mreži možete pronaći niz uputa kako “odbrickati” telefon, činjenica da nemate potpunu kontrolu nad uređajem kojeg ste kupili i – što je još groznije – proizvođač u nekom trenutku može odlučiti oduzeti vam sva prava korištenja istoga je... što?

Da je Apple stranka, bio bi zabranjen

Vratimo se u 1984. godinu – i sjetimo se Appleove reklame. Dvadeset godina kasnije, Apple odlučuje koje aplikacije će korisnici moći kupiti, koje aplikacije na svojim telefonima neće moći koristiti, davatelja GSM usluga preko kojih će se isključivo moći spojiti isti ti korisnici njihovih proizvoda, koje grafičke kartice će u računalima koristiti, kakve diskove, kako će slušati vlastite kolekcije glazbe... tko nije zaboravio čvrsti stisak Applea i rat (nekad) protiv tvoraca klonova i (danas) entuzijasta koji žele staviti OS X na računalo koje nije Appleovo, ne čudi ga ponašanje ove tvrtke, koje se zapravo i nije mijenjalo – Apple želi u čeličnom stisku držati svo svoje tržište, diktirati uvjete i određivati kako će se njihovi proizvodi koristiti. Da je Apple politička stranka, vjerojatno bi bio zabranjen u svim demokratskim zemljama.

I tako, ako ste mislili kako je Microsoft zli monopolist koji sputava tržište i kako nitko od njega ne može biti gori, razmislite ponovo. Kad bi Jobs bio na mjestu Gatesa, ne bi majci bilo mrdanja!

Autor kolumne je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Stare tekstove autora možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.