HTC Wildfire

Da je HTC Wildfire osoba koju prvi put vidite, bila bi jedna od onih za koju ste sigurni da ste je negde već sreli. Ako biste, nakon njega, sreli HTC Desire i Nexus One bilo bi jasno zašto.

Ivan Jelić

Tehnopolis

Izvor: B92

Četvrtak, 26.08.2010.

11:08

Default images

HTC je naslednika pruštive Android sprave napravio tako što je sve što ima veze sa prvim pokušajem bacio u smeće. Wildfire nastao je po ugledu na Desire i Nexus One, pre svega kada je reč o materijalima korišćenim u izradi i izgledu.

Prema tome, radi se o sredini: princip rasporeda tastera kao na Nexusu i oblik konceptualno skoro identičan kao kod Desirea.
Rezultat dveju praksi je dobro izgledajuća, kvalitetna i kompaktna sprava koja potencijalnim vlasnicima nudi osećaj pripadnosti višoj klasi. Wildfire se bez problema može meriti sa svim (uz izuzetak Legenda i komadnog aluminijuma) HTC-ovim Android telefonima na tržištu kada je ugođaj pri rukovanju u pitanju.

Širok je koliko i Desire, uz osetno manje milimetara po dužini. Tako smišljen, dizajniran i realizovan, Wildfire je ostvarenje sna ekonomske klase, barem kada je isključen.

Uključenje

Uključivanje Wildfireovog ekrana u isto vreme je i uključenje u realnost. Iako se radi o kapacitivnom ekranu, očigledno je na čemu je HTC štedeo.

Problem je, ma koliko to laički izgledalo nemoguće, veličina ekrana. Ukoliko bismo se nakratko osvrnuli na Tattoo, videli bismo da se radi o ekranu dijagonale 2,8 inča, rezolucije 240x320 piksela, što je za 0,4 inča manja dijagonala od Wildfireove. Važan reper je i Desire, koji je, kao i njegov ekran, širok koliko i Wildfire, ali je rezolucije 400x800 piksela. Dakle, Wildfire i Desire imaju ekrane iste širine, pri čemu Wildfireov ima 240, a Desireov 400 piksela po kraćoj osi. Sa druge strane, broj piksela po istoj osi isti je kao na Tattoou.

Prema tome, matematika je jasna. Wildfire je u ovom slučaju loša sredina, budući da je broj tačaka ostao isti kao na Tattoou, ali su one razvučene na veću širinu. To znači da su tačke velike, a da podsetimo, kvalitet slike zavisi i od veličine tačke, te što su manje, odnosno što ih ima više na jedinici površine, to je bolje.
Slika na Wildfireovom ekranu stoga je nešto lošija, u pojedinim momentima prilično loša. Tačke koje čine sliku su previše uočljive, što se najbolje da primetiti pri prikazu svetlijih površina. Pojedini grafički elementi i fontovi izgledaju iskrzano, što, uz nešto slabiji kontrast nego na Tattoou, negativno utiče na krajnji kvalitet proizvoda.

Valja dodati i to da se radi o TFT ekranu sposobnom da prikaže 16 miliona boja.

Hardver i softver

Wildfire pogoni procesor na 528MHz, što je ista količina kao u slučaju Magica i Heroa. Za razliku od, sada već veterana, Wildfire ima više memorije, odnosno 384 megabajta.

Takva hardverska postavka pogoni Android 2.1 i Sense UI. Tokom testiranja, koje je podrazumevalo uobičajene svakodnevne akcije (surf, socnet, chat), ova hardversko-softverska kombinacija pokazala je odlične performanse. Primedbi, zapravo, u ovom kontekstu gotovo i da nema.

Kamera ugrađena u Wildfire snima fotografije od 5Mpx, što u praksi znači slično kao i kod većine - delimično upotrebljive fotografije uz obavezu korišćenja fotoaparata za potrebe kvalitetnijeg slikanja.

Zaključak

HTC Wildfire u isto vreme oduševljava i razočarava, te finalni ishod zavisi od tasa koje prevagne. Nakoliko vlasnika Tattooa koje smo zamolili za utisak rekli su da je Wildfire dobar upgrade, no blagodet tržišne borbe u vidu mogućnosti probe u slučaju ovog telefona treba iskoristiti bolje nego ikad.

Wildfire nedvosmisleno targetira isto tržište kao i Tattoo, ali Vip (od koga smo ga dobili na test), iako se radi o modelu sledeće generacije, prodaje ih i reklamira zajedno. Glavno pitanje koje se nameće je da li Wildfire vredi tog novca koji u istom tarifnom paketu ne biste dali za Tattoo, budući da je za pakete, uz koje je Tattoo praktično fraj, cena okvirno ista.
Iako ima problema sa ekranom, čak ni on sam nije potpuni adut na strani Tattooa, budući da su lakoća i ugođaj korišćenja kapacitivnog ekrana neuporedivi sa rezistivnim. Tattoo praktično nema budućnost, pošto upgradea sa Androida 1.6 sasvim izvesno neće biti, dok bi Wildfire, zajedno sa ostalim modelima iz 2010. godine koji još nisu, trebalo da dobije update na 2.2. Kvalitet izrade je neuporediv, budući da je Wildfire u tim kontekstu u rangu sa Desireom, dok je Tattoo sprava sa izmenjivom plastičnom maskom.

Sve to zajedno sugeriše da bi Wildfire trebalo da vredi novca koji stoji između njega i Tattooa, za potvrdu čega nikako ne bi trebalo zaobići odlazak do neke od Vipovih radnji.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 5

Pogledaj komentare

5 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: