EL: Čudo iz Pireja, srcem do trofeja!

Od početka sezone, sa smanjenim budžetom i samo jednom zvezdom u timu, Vasilisom Spanulisom, niko nije računao da Olimpijakos može da bude ozbiljan faktor u Evroligi. Pirejci su se provukli kroz prvu fazu, ušunjali su se u četvrtfinale, a zatim su iznenadili Montepaski i plasirali se na fajnal-for. Priznanje za veliki uspeh je stiglo, ali u Istanbulu su ipak smatrani totalnim autsajderom. Međutim, Olimpijakos je sa Dušanom Ivkovićem na čelu dokazao da srce i hrabrost u sportu nekada mogu da budu važniji od novca i individualnog kvaliteta. Pirejci su pokazali zašto je košarka za mnoge najlepši sport na svetu.

Izvor: B92

Ponedeljak, 14.05.2012.

14:01

Default images

Iako su ga mnogi krstili 'drim timom', CSKA psihološki nije izdržao pritisak favorita, Barselonu je sustiglo prokletstvo fajnal-fora, a Panatinaikos uprkos dobroj igri nije uspeo da eliminiše CSKA u polufinalu.

Olimpijakos – čudo iz Pireja novi prvak Evrope!

Olimpijakos je godinama išao dijametralno suprotnim putem, dolaskom prebogate braće Angelopulos velika imena su za veliki novac išla put Atine, ali osim dva osvojena kupa, trofeja nije bilo.

Vrhunac basnoslovnog plaćanja igrača bilo je dovođenje Džoša Čildresa za sedam miliona dolara neto po sezoni, čime je Amerikanac postao najskuplji košarkaš van NBA lige. Ozbiljan novac izdvojen je i za Linasa Kleizu, Skorcanitisa i mnoge druge, ali vrhunac je bio plasman u finale Evrolige 2010. godine i poraz od Barselone sa 86:68.

Ekonomska kriza zakucala je i na vrata moćnih Angelopulosa, oni su razmišljali i o povlačenju iz kluba, ali je na kraju samo redukovan budžet i rešeno je da se šansa pruži nekim novim momcima.

Trener Dušan Ivković prošle godine je doneo nekoliko pogrešnih odluka pri dovođenju igrača (npr. Nesterović i Nilsen koji su se mučili sa povredama), ali mu je ove sezone svaka zamisao bila na mestu, a ponajviše angažovanje robusnog Ričarda Dorsija.
Upravo je 203cm visoki centar bio ključni čovek u pobedi Olimpijakosa nad Barselonom u polufinalu (68:64). Iako statistika to možda ne pokazuje, Dorsi se borio kao lav, pokrivao je sve rupe u odbrani i borio se sa raznovrsnim centrima Barselone, od kojih svaki ima drugačiji način igre. Uz to, u samoj završnici dao je važne poene i uhvatio nekoliko jako bitnih lopti, što je bio jedan od presudnih činilaca u trijumfu grčkog tima.

Pirejci su na najbolji mogući način iskoristili možda i jedinu prednost koju su imali u odnosu na Barselonu – rasterećenost. Od početka su igrali izuzetno čvrsto u odbrani, a veliku stvar učinili su odsecanjem Marselinja Uertasa od centara Barselone.

Tako su narušili filozofiju igre Katalonaca i Navaru je ostalo da se individualnim kvalitetom bori za pobedu svog tima. On jeste ubacio 18 poena, ali Olimpijakos ga uopšte nije udvajao, što većina timova čini, već se koncentrisao na čuvanje i ostalih igrača, prevashodno Majkla, koji je često iz drugog plana rešavao važne mečeve.
Uz liderstvo Spanulisa i odvažnost Printezisa, Pirejci su stigli do tesne, ali više nego zaslužene pobede. Ako je u polufinalu možda previše forsirao šut, Vasilis Spanulis je meču za titulu odigrao racionalno, preuzimao je odgovornost kada je bilo neophodno, ali je i razigrao ostale, što je bilo od ključne važnosti.

Jednom rečju, Spanulis je opravdao reputaciju igrača za velika dela – seća li se neko polufinala SP 2006. godine kada je Spanulis 'drim timu' ubacio 22 poena?

„Igrač kojeg bi svaki trener poželeo da ima u timu“, krilatica je kojom se valjano može opisati Jorgos Printezis. I zaista, Printezis je uporan u odbrani, a u napadu je svestran – preti šutem, u igri licem, ali i leđima ka košu.

Čak i da nije on dao koš za pobedu u poslednjoj sekundi finala, Jorgos bi i dalje bio jedan od najzaslužnijih za trofej. Printezis cele sezone igra na vrhunskom nivou i nadajmo se da je igrama na fajnal-foru napokon zavredio poštovanje kakvo već duže vreme zaslužuje.
Otkrovenje fajnal-fora ipak je 21-godišnji Kostas Papanikolau, levoruki košarkaš koji u obe utakmice nije promašio šut iz igre (8-8).

U finalu je Papanikolau dao 18 poena, pogodio je svaki put kada je bilo potrebno (trojka preko Kirilenka bila je jedna od prelomnih), a u završnici mu nije zadrhtala ruka ni sa linije penala, iako nije baš poznat kao vrstan izvođač slobodnih bacanja.

U prvom poluvremenu je, uz Spanulisa, držao Olimpijakos rezultatski u igri, a kada su Pirejci zaostajali i 15-ak poena razlike, nije gubio veru u trijumf, već je hrabrio saigrače posle svakog postignutog koša. Turnir u Istanbulu bio je jedan od onih koji od dobrih igrača prave najveće – videćemo može li Papanikolau da iskoristi vetar u leđa koji će sigurno dobiti posle ovog finala.

Kada su krajem trećeg perioda gubili sa 19 poena razlike, Grci su krenuli na sve ili ništa – pogodili su nekoliko trojki u nizu (jednu od njih i Marko Kešelj), poljuljali su samopouzdanje ekipi CSKA, a zatim su dodatno pojačali odbranu onemogućivši ih da u poslednjoj deonici uspešno izvedu zacrtanu akciju, što Moskovljanima inače polazi za rukom u visokom procentu.

Na kraju, uz malo sreće, Olimpijakos je stigao do napada za pobedu, a Printezis je pogodio kao na treningu – jednom rukom 'bez koske' za oduševljenje razuzdanih Grka na tribinama i drugu titulu evropskog šampiona za Olimpijakos u istoriji, posle 1997. godine kada je trener takođe bio Dušan Ivković.

CSKA – tako blizu, a tako daleko

U 28. minutu velikog finala CSKA je vodio sa 53:34 i verovatno nije bilo čoveka u dvorani „Sinan Erdem“ koji nije već 'dodelio' titulu Moskovljanima. Međutim, možda i jedina slabost 'armejaca' tada je isplivala na površinu – nedostatak timskog pobedničkog mentaliteta i nedostatak zajedničkih velikih utakmica, na šta je ukazivano i pre fajnal-fora.

U trenucima kada je Olimpijakos pravio seriju 14:0, bio je potreban samo jedan koš, pa da se utakmica vrati u tok koji je imala do tada. Sve je počelo malim opuštanjem, brzopletim prodorom i promašenim šutom za tri poena, a kada su kola krenula nizbrdo, nije imao ko da ih zaustavi.

Moskovljanima je ušla voda u uši, potpuno su se pogubili na parketu, a niko od grupe izuzetno kvalitetnih igrača nije uspeo da povuče ručnu i trgne tim iz letargije. Teodosić je promašio nekoliko šuteva, kao i i jedno bacanje na kraju, Šiškausas je promašio dva otvorena šuta i dva ključna penala, Krstić je bio neodlučan u završnici, a lopta u napadu do Kirilenka nije ni stizala.
Možda i najveći gubitnik fajnal-fora u Istanbulu jeste trener CSKA Jonas Kazlauskas. Ni u polufinalu sa Panatinaikosom niti u finalu sa Olimpijakosom, litvanski stručnjak retko je tražio tajm-aute na vreme, a ostaće nejasno i zašto nije više insistirao na Nenadu Krstiću, naročito u trenucima kada je njegova ekipa bila u krizi i kada su joj bili potrebni laki poeni iz reketa.

Recimo, u duelu sa Panatinaikosom Krstić nijednom nije odigrao leđima ka košu, baš kao ni u poslednoj deonici meča sa Olimpijakosom, kada su spoljni igrači uglavnom završavali napade šutevima iz jako teških pozicija.
Miloš Teodosić je mnogo oscilirao u obe utakmice – u prvoj je pogodio trojku kojom je smanjio na 57:56, zatim važan šut za vođstvo 65:64, ali je potom promašio oba bacanja u finišu i time je omogućio Panatinaikosu napad za pobedu.

Zatim je u finalu pogodio tri trojke u nizu u drugoj deonici, bio je najzaslužniji za dvocifrenu prednost CSKA, ali se u poslednjoj četvrtini uklopio u očajno izdanje svog tima – promašio je nekoliko važnih šuteva i nije dobro organizovao napade. Uz to, pogodio je samo jedno od dva penala pri rezultatu 60:58. Prvi put smo na ovom fajnal-foru videli da Teodosić promašuje bacanja u prelomnim trenucima, što je veoma zabrinjavajuće.

Veliko razočaranje je Ramunas Šiškauskas – ne samo zbog dva promašena bacanja na osam sekundi do kraja, već i zbog očajne partije protiv Panatinaikosa i činjenice da kao jedan od najiskusnijih nije odigrao onako kako se od njega očekuje na završnom turniru.
Aleksej Šved bio je briljantan protiv Panatinaikosa, ali neprimetan u finalu, dok je u potpunosti izostao doprinos Viktora Hrjape.

Andrej Kirilenko jedini je košarkaš CSKA na čiju igru na fajnal-foru ne može da se uputi kritika. Bio je najzaslužniji za pobedu nad Panatinaikosom i zaista je za poštovanje gledati tako velikog igrača kako bez problema i sujete odrađuje 'prljavi posao' za ekipu. I protiv Olimpijakosa je bio superioran u skoku, izvrstan u odbrani, a iz igre je šutirao 4-5.

Jedinu grešku napravio je u poslednjem napadu Olimpijakosa, kada je skupio u reketu misleći da će Spanulis ići direktno na koš, ali on se odlučio za Printezisa. Ostalo je istorija...

Barselona – pad u najvažnijem meču

Na završnim turnirima igra se samo jedna utakmica, to je njihova draž i njihovo prokletstvo. Barselona je do polufinala Evrolige imala samo jedan poraz, ali pala je kada je bilo najpotrebnije – u polufinalu sa Olimpijakosom.

Brzo će se zaboraviti izuzetne igre Marselinja Uertasa, Majkla i Erazema Lorbeka tokom sezone, kada su poklekli u najvažnijoj utakmici. Utisak je da je Barsa pomalo opušteno ušla u duel, kao da su Katalonci računali da su već u finalu.

Dok nisu dobrano shvatili šta se dešava, već su zaostajali se osam poena razlike, što nije bio zanemarljiv deficit uzevši u obzir spor tempo igre i utakmicu na mali broj poena.

Huan Karlos Navaro nije mogao sve sâm, njegovi saigrači nisu uspeli da iskontrolišu skok u poslednjoj četvrtini i sve vreme je delovalo da Olimpijakos diktira ritam utakmice.

Uz sve to, Barselonu nije išao šut za tri poena (3-19), a Katalonci nisu imali ni dobru komunikaciju između spoljne i centarske linije.

Na kraju je Barsa ipak mogla do preokreta, ali je Uertas promašio trojku za vođstvo na 35 sekundi do kraja. U sledećem napadu pogodio je Dorsi, što je odlučilo pobednika.

Barselona je u meču za treće mesto pobedila Panatinaikos, ali to je i suviše slaba uteha za Katalonce kojima predstoji detaljna analiza neuspeha u Istanbulu i vidanje rana u ENDESA ligi.

Panatinaikos – malo je nedostajalo

U polufinalu je Željko Obradović dobio taktičku bitku sa Kazlauskasom, ali njegovi igrači nisu imali dovoljno sreće ni kvaliteta da izbace CSKA. Obradović je u startnu petorku stavio dva izvanredna dodavača – Jasikevičijusa i Dijamantidisa. Kao i cele sezone, napad Panatinaikosa bazirao se na 'pik-en-rolu', ali Moskovljani nisu uspevali da pronađu rešenje za tu igru.

Mudri predvidevši da će CSKA početi da 'skuplja' u odbrani, Panatinaikos dobija prostor za otvorene šuteve, koje u prvoj četvrtini uspeva da iskoristi i da povede sa 29:15.

Tri su razloga zašto Panatinaikos na kraju nije pobedio – fantastični Andrej Kirilenko, loše veče Dimitrisa Dijamantidisa i nedostatak sportske sreće.

Kirilenko je od druge četvrtine pomaganjem na Batistu i ostalim centrima 'zelenih' osujetio igru 'dva na dva', a stigao je da ubaci i 17 poena.

Nakon toliko velikih utakmica koje je rešio, Dijamantidis je protiv CSKA odigrao vrlo loše – trojke je šutirao 1-9, bio je neodlučan u poslednjem napadu i nije dobro koristio činjenicu da je često imao 'mis-mečeve' sa protivničkim centrima.

Njegovu lošu partiju nadomestio je sjajni Šarunas Jasikevičijus sa 19 poena, odličan je bio i Kajmakoglu, ali PAO ipak nije pobedio. Možda se ovim porazom Panatinaikosu 'vratila' pobeda iz finala 2009. godine, kada je Šiškauskasova lopta u poslednjoj sekundi 'izašla' iz koša.

Završeno je još jedno izdanje Evrolige. Kakvi su Vaši utisci? Koji igrač je najveće osveženje, a koji najveće razočaranje?

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

17 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: