Piše: Zoran Janković
Izvor:
Filmski centar Srbije Za režiju se pobrinuo
Nemanja Ćeranić, autor pre par godina primećenog i hvaljenog kratkog igranog filma
"Stočar".
Reč je o slobodnoj adaptaciji priče
U sobi smrti (
In the Deathroom) iz pera znamenitog
Stivena Kinga, koja je ovde poslužila kao polazni okvir za priču o neumitnosti i bremenu osvete. Dostupni sinopsis otkriva nam sledeće:
Kada televizija odbije emitovanje njegove emisije, Raško iz ličnih razloga odlučuje da je plasira preko interneta i tako otkrije istinu o smrti svoga brata. Raško potom biva kidnapovan i zatvoren u sobu smrti u kojoj se susreće s „glavnim junakom“ svoje emisije, Kempesom. Scenario je delo
Nevene Perlić,
Miloša Vučkovića,
Strahinje Madžarevića i
Ivana Stančića. Produkcijom su se bavili studenti druge godine filmske i TV produkcije
Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu, a u glavnoj ulozi, ulozi osvetnika
Raška, gledaćemo
Igora Benčinu. Uloga
Kempesa dodeljena je
Branislavu Lečiću, a jednu od uloga tumači i
Petar Milićević. Baš kao i u slučaju radnije pominjanog
Stočara, direktor fotografije je
Igor Marović.
Reditelj
Nemanja Ćeranić objašnjava šta ga je privuklo ovom kratkom filmu i koje bi to bile referentne tačke na kojima počiva
Soba smrti na idejnom planu i na planu poetike.
„Meni se svidelo što film ima žanrovski pristup", kaže Ćeranić. "Interesantno je da se, kao i u slučaju
Stočara, opet radi o osveti, ali na jedan drugačiji način pošto je u ovom filmu put osvete bitniji od nje same. Imamo tu paralelu Raška i njegovog videa. Dok njegov video ugleda svetlost dana na internetu, on za to vreme prolazi kroz hoksijansku dramu koju je
Volter Hil stalno citirao i koja glasi:
Da li će živeti ili će umreti? A imamo i taj momenat istine. Postavlja se i pitanje –
šta je istina i da li ljudi danas žele istinu? Glavni negativac koga igra Branislav Lečić tu je da nas ubedi da istina ljudima danas nije bitna stvar, i da je uzaludno to za šta se Raško bori. Tu dolazi do sukoba između Raška i Kempesa, kako na globalnom tako i na ličnom nivou. Što se, pak, poetike tiče, mislim da je najveći uticaj predstavljao
klasični Holivud, i reditelji poput opet famoznog
Botičera, ali ovog puta i najmanje poznatog jednookog
Andrea de Tota, koga sam u jednom detalju i citirao u
Sobi smrti".
U pričama Stivena Kinga nikada ne manjka nasilja, pa je tako i u filmskim adaptacijama.
Zanimljivo je da je ovde okupljenim studentima filmske i TV produkcije upravo Ćeranićev
"Stočar" bio predočen kao deo prijemnog ispita, te su za režiju
"Sobu smrti" pozvali baš njega. Film će biti prikazan u 4. juna u okviru
Producentskog dana u velikoj sali
Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 5
Pogledaj komentare