Tinariwen: Gruv iz Sahare

U beogradskom Domu omladine će se 22. i 23. marta održati prvi festival posvećen “world” muzici, pod nazivom “Todo Mundo”. Prve večeri sviraće španski sastav Talabarte, kao i zvezde festivala Tinariwen..

Kultura

Izvor: Piše: Vladimir Skoèajiæ

Ponedeljak, 19.03.2012.

09:37

Default images

Sastav Tinariwen je osnovao Ibrahim Ag Alhabib krajem sedamdesetih godina. Celokupnu postavu benda čine pripadnici afričkog plemena Tuareg koji naseljavaju Mali, Libiju, Tunis, Alžir... Početkom 21. veka Tinariwen postaju poznati i van granica Afrike i poslednjih desetak godina nastupali su na svim kontinentima i danas važe za jedno od najvažnijih imena kada je “world” pravac u pitanju. Njihov zvuk se može okarakterisati kao mešavina tradicinalne muzike sa severa Afrike i bluza, a moguće je prepoznati uticaje folka, džeza i popa. Časopis Uncut” je njihov album “Imidiwan: Companions “ proglasio najboljom pločom u 2009. godini. Prošle godine su objavili album “Tassili” na kojoj gostuju članovi benda TV on the Radio, kao i gitarista Nels Cline (trenutno svira sa Wilco). Među mnogobrojne poštovaoce muzike koju izvode Tinariwen, ubrajaju se Robert Plant, Thom Yorke, Brian Eno, Carlos Santana, Henry Rollins i mnogi drugi. U Beogradu su prvi put nastupili 2005. godine u okviru festivala Belef.

Kako sami kažu, na pitanja koja sam im poslao putem mejla, odgovarali su krajem prošle nedelje, u avionu negde između Novog Zelanda i Francuske.

B92: Tinariwen svira još od kraja sedamdesetih godina. Koliko je vaša muzika drugačija danas u odnosu na početke?

Tinariwen: Poslednjih desetak godina smo proveli svirajući svuda po svetu, a tom prilikom smo upoznali mnoge različite ljude, tako da su ta iskustva sigurno uticala i na našu muziku. Sigurno zvučimo zrelije danas nego na početku karijere.

Kako objašnjavate internacionalni uspeh koji je Tinariwen postigao poslednjih desetak godina?

Mislim da ključ našeg uspeha leži u našoj autentičnosti, kao i u radoznalosti ljudi da čuju nešto drugačije. Upravo je ta radoznalost publike, u isto vreme, velika motivacija i odgovornost za nas.

Imali ste koncerte širom planete. Postoji li neka razlika u načinu na koji vas publika prihvata u Americi, Australiji, Evropi ili Japanu?

Publika je drugačija na svakom mestu na kom sviramo. Bez obzira koje je to mesto, uvek se trudimo da publika oseti „saharski gruv“ koji nosi naša muzika.

Da li postoji neka zemlja ili grad u kome posebno volite da svirate?

To je uvek neko mesto koje ima dugu muzičku istoriju. Tu pre svega mislim na gradove kao što su Nju Orleans, Čikago ili Njujork. Takođe, obožavamo da sviramo u istočnoj Evropi i još uvek nam je u sećanju koncert koji smo održali u Beogradu pre sedam godina.



Činjenica je da većina ljudi ne razume jezik na kom pevate. Šta biste tim ljudima poručili – o čemu govore tekstovi vaših pesama?
Ključna reč za razumevanje naših pesama je “assouf”, a u prevodu ona bi značila nešto između “nostalgije”, “usamljenosti” i “čežnje”. Većina naših pesama govori o životu u stalnom pokretu, a ako znamo da Tuarezi žive nomadski, onda je jasno zbog čega je to tako.

Na poslednjem albumu „Tassili“ sarađivali ste sa članovima grupe TV on the Radio. Kako je došlo do te saradnje?

Sa članovima grupe TV on the Radio smo se prvi put susreli na Coachella festivalu pre nekoliko godina, a onda smo se opet sreli na Womad festivalu u Abu Dabiju gde smo odsvirali zajedno nekoliko pesama i gde je pao dogovor za zajedničku svirku koja se desila negde u Sahari 2010. godine.

Da li su i koliko na Tinariwen uticali drugi afrički muzičari kao što su Ali Farka Touré ili Fela Kuti na primer?

Kada je muzika autentična, ona može da utiče na svakoga. Kada je u pitanju naša muzika, inspiraciju pronalazimo u tradiciji, a to je sličan princip kojim se vode muzičari koje si pomenuo.

Kada uporedite život u Africi pre 30 godina i današnju situaciju, primećujete li nekakvu razliku?

Iako se Afrika sporo razvija, situacija danas je svakako bolje nego ona s kraja sedamdesetih godina prošlog veka. Neke zemlje se razvijaju sporije, neke brže i moramo se pomiriti sa time da je dolazak “boljeg sutra” spor i težak proces.

Šta mislite o terminu „world music“?

Za svaku muziku se može reći da je „world music“, pošto svaku muziku prave ljudi sa ovog sveta. Taj izraz je postao popularan poslednjih godina pa je to možda razlog zašto ga ljudi često koriste.

Prošlo je godinu dana od vaše poslednje ploče „Tassili“. Da li imate u planu snimanje novog albuma?

Skoro smo na kraju predstavljanja albuma “Tassili”, tako da na koncertima sviramo i neke nove pesme. Već smo počeli da razišljamo o novom albumu kog ćemo, nadam se, snimiti uskoro.

 

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 3

Pogledaj komentare

3 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: