Običan građanin s Kosmeta
pre 13 godina
Rođen sam u Prištini, ‘86.; živim 5 km od centra, van grada. Osim studija (u Nišu). OŠ sam završio u strahu, borbi, patriotizmu. Video sam i doživeo stvari koje ste vi gledali samo na filmu. Pred mojim rođenim očima Albanac je ubio oca mog najboljeg druga. Nije to bilo jedino ubistvo. U srednjoj, ništa bolja priča. Zamislite mrtvog dečka koji je imao sam 17 god. Da ne pričam o diskriminaciji poput isključenja struje, vode, "slobodi kretanja", o improvizovanim školama u kojima smo išli, da sam uvek učio uz sveću; O pozivima telefonom da napustimo kuću jer će nas ubiti i zaklati ako ne uradimo isto. Mnogi nisu izdržali, retki su uspeli.
I onda odem da studiram u NI, očekujući kako će ljudi da se dive što smo bili veliki Srbi. A ono, ljude zabole! U svakom slučaju, ljudi ovamo ispatili su za sve vas koji imate "besplatni vizni režim". I pitam se sad, šta npr. da radim kada Kosovu bude odobren Šengen. Sa srpskim pasošem mogu da se slikam (osim da promenim prebivalište u C.Srbiji) ili da uzmem "kosovski pasoš"?!?
I da, pre par meseci sam upoznao prve Albance. Na kraju da vam kažem - svi smo ista go*na! Ni njima nije bilo lako sa nama. Ista ideologija, ista a suprotna ubeđenja, da ne poveruješ! Uglavnom, ljudi mora da shvate da sve nije crno i belo. Nemamo suverenitet - to je činjenica, ali bez Kosova nema ni nas!
Pozdrav s Kosmeta, iz Ugljara!
336 Komentari
Sortiraj po: