Gikić posvedočio da je pratio Ćuruviju od 1998.

Svedočeći na suđenju četvorici optuženih DB-ovaca za ubistvo Ćuruvije, Gikić je ispričao da mu je tadašnji načelnik Trećeg odeljenja DB-a Radoman Božović preneo naređenje da se opserviraju telefoni Ćuruvije u redakciji i stanu.

To je kako je naveo, shvatio kao deo praćenja medija o čemu ga je u junu ili julu 1998. godine izvestio Božovićev zamenik Stevan Basta.

Basta mu je preneo naređenje rukovodstva DB -a da se obrati pažnja na izveštavanje novina o Kosovu i Metohiji, rekao je svedok.

Gikić je napomenuo da u vreme ratnog stanja uopšte nije bio obavešten da se Ćuruvija i dalje prati.

Prema njegovim rečima, prisluškivanje Ćuruvije od 1998. nije bilo operativno važno, niti je rukovodtsva DB tražilo od njega bilo šta u vezi tog praćenja.

Nedelju dana pre početka NATO bombardovanja Gikić je, kako je naveo, obavestio načelnika da nema više svrhe da se prisluškuje Ćuruvija.

"Smatrao sam da je tada to okncano. Tek sam od koleginice Olivere Antonić Simić saznao da je Ćuruvija pracen i nako toga", napomenuo je on.

Slobodan Ružić, advokat porodice Ćuruvija kaže da smatra da je Gikić kredibilniji svedok od Baste.

"Mislim da je on mnogo kredibilniji svedok nego što je Stevan Basta, zato što je Stevan Basta kao što znate bio na zajedničkoj optužnici sa Radonjićem i Romićem u vezi pokušaja ubistva Vuka Draškovića u Budvi. Dakle ovaj svedok je demantovao da je on taj koji je predložio da se prema Slavku Ćuruviji primeni mera tajnog praćenja", naveo je on.

"Ono što smo do sada čuli je u svemu potvrdilo odbrane naseg branjenika kako su ih do sada iznosili. Najviše se skoncentrisalo na pitanje rada resora, pravila po kojima se postupalo, načina sprovođenja mera u odnosu na Slavka Ćuruviju, ali i generalno", rekao je Vladimir Marinkov, advokat Radomira Markovića.

Za ubistvo Ćuruvije optuženi su tadašnji šef DB-a Radomir Marković, šef Beogradskog centra DB-a Milan Radonjić, glavni obaveštajni inspektor u Drugoj upravi resora Ratko Romić i pripadnik rezervnog sastava tog resora Miroslav Kurak, koji je u optužnici označen kao direktan izvršilac ubistva Ćuruvije.

Kurak je u bekstvu i za njim je raspisana poternica.

Slavko Ćuruvija ubijen je ispred zgrade u Beogradu na Uskrs 11. aprila 1999. godine, dok se vravhao iz šetnje u društvu prijateljice Branke Prpe.

To je bilo u vreme NATO bombardovanja Srbije.

Radonjić i Romić su u pritvoru, Marković služi kaznu od 40 godina zatvora u požarevačkoj Zabeli, a Kuraku se sudi u odsustvu.

Po optužnici, Ćuruviju je ubio Miroslav Kurak, a saucesnik mu je bio Ratko Romić koji je drškom pištolja udario Ćuruvijinu suprugu Branku Prpu u glavu.

Kako se navodi u optužnici, Ćuruvija je ubijen zbog "javnog istupanja u zemlji i inostranstvu i kritike nosilaca političke vlasti, mogućnosti da utiče na javno mnjenje i delovanje opozicionih društvenih snaga, radi očuvanja postojeće vlasti".

Ključni svedok u ovom procesu je nekadašnji komadant Jedinice za specijalne operacije (JSO) Milorad Ulemek Legija nakon čijeg svedočenja je pokrenuta zvanična istraga protiv optuženih.

Ulemek takođe služi jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora u požarevačkoj Zabeli zbog ubistva premijera Zorana Đinđića, Ivana Stambolića, zločina na Ibarskoj magistrali i nedela "zemunskog klana".