Miloš
pre 13 godina
Pored krajnje razložnih i očiglednih stvari koje su naveli ostali komentatori (kolica, internet, informacije, itd.) uprava Aerodroma pod hitno treba da uloži neki dinar i na kultivisanje svojih zaposlenih.
Često putujem i svačega sam se nagledao, jako ružna slika se šalje u svet. Evo samo jednog primera: na screeningu je neka žena zaboravila ručni sat u plastičnoj korpi. Mlađi radnik podiže sat i nekoliko puta na srpskom pita čiji je sat, a da mu ni jednom kroz glavu ne prođe misao da bi se na aerodromu, eto, možda, mogao zateći i neko ko ne govori srpski. Taman sam zaustio da mu skrenem pažnju na tu toliko neintuitivnu činjenicu, kada se iza mene neko prodra iz sveg glasa: "KO JE ZABORAVIO SAT??????!!!!”
Okrenem se i vidim nekakvog šefića smene ili tako nešto, takođe mlađeg, udobno zavaljenog, pod uglom od 30 stepeni, u fotelju. Naravno, kako sam se okrenuo ja tako su se okrenuli i svi sa pasoške kontrole, zabrinuti, gledaju zašto neko urla po aerodromu. Jedna žena se konačno javlja i kaže: „Yes, it’s mine, thank you!” i uzima sat.
Sve ovo pišem zbog glavne stvari, koja je usledila nakon toga — šefić, zadovoljan rezultatom i pun sebe, naglas prokomentarisa: „Jesi vid’o? Nema ništa dok se ne prodereš!” Eto tako se obrazuju zaposleni na Aerodromu.
Kažem, ovo je samo jedna od bezbroj degutantnih stvari kojih sam se nagledao na Aerodromu Nikola Tesla. Kao neko ko je tamo ostavio dosta novca (silom prilika) mislim da je preko potrebno usmeriti neka sredstva na edukaciju zaposlenih!
4 Komentari
Sortiraj po: