Izvor: putnikofer.hr

Kada neko pomene Vransko jezero, postoje dve opcije.

Većina ljudi se odmah zaputi u pravcu čuvenog i divnog parka prirode koji nosi to ime i ornitološkog rezervata u okviru njega, koji se nalazi u okolini Pakoštana. Međutim, deo bi ipak mogao da krene put onog drugog, a to je Vransko jezero na ostrvu Cres. Ovo manje popularno slatkovodno jezero na najvećem i drugom po dužini ostrvu u Hrvatskoj jedno je od najposebnijih u toj zemlji, a za to ima mnogo razloga.

U nastavku teksta navodimo neke od najvažnijih, ali za početak neke servisne informacije.

NASTALO JE PRE 12 HILJADA GODINA

Smešteno u sredini ostrva Cres, ovo jezero je dobilo ime po lokalnom selu Vrana, jednom od mesta koje ga okružuju. Međutim, kako piše na sajtu Visit Cres, odnosno sajtu lokalne turističke zajednice, za stanovnike ostrva ono je oduvek bilo samo "jezero". Ime "Vransko" dao mu je Alberto Fortis, italijanski teolog, prirodnjak, putopisac i monah, kada je pisao o svom putovanju tim krajevima. Ime se kasnije nekako ustalilo.

Površina jezera je između pet i šest kvadratnih kilometara, a najveća dubina je 74,5 metara. Dugačko je oko 5,5 kilometara, a maksimalna širina je kilometar i po. Struka kaže da je nastalo pre oko 12 hiljada godina.

VRANSKO JEZERO JE ZAPRAVO KRIPTO DEPRESIJA

Možda je jedna od najzanimljivijih karakteristika Vranskog jezera to što je u suštini kripto depresija. Dakle, prema definiciji, to  je udubljenje ispunjeno vodom čija je površina iznad nivoa mora, a dno ispod nivoa mora. U slučaju Vranskog jezera, to znači da je njegova površina u proseku 13 metara nadmorske visine. S druge strane, njegova najveća dubina (koja iznosi 74,5 metara) je na  61,5 metara ispod površine mora. Voda u jezeru se stalno obnavlja, a glavni izvori vode za jezero su padavine i slivanje vode sa susednih brda. Većina vode se gubi isparavanjem.

POVRŠINA VRANSKOG JEZERA NIKAD NIJE ISTA

Njegova druga karakteristična karakteristika je da, iako izvori navode da je njegova površina 5,7 ili 5,5 kvadratnih kilometara, u suštini je veoma promenljiva stavka. Vransko jezero, u stvari, nikada nije iste površinae prema Vikipediji, na primer. Na svom severnom i južnom kraju ukrašeno je plitkim zonama, što, smanjenjem ili povećanjem nivoa vode u jezeru, utiče i na njegovu ukupnu površinu.

U JEZERU JE STALNA BORBA IZMEĐU SLATKE I SLANE VODE

Jezero je posebno po tome što je i primer delikatne prirodne ravnoteže čije bi narušavanje moglo imati veoma ozbiljne posledice. Naime, u jezeru se vodi stalna bitka između slatke i slane vode, što je za njega najveći rizik. Naime, morska voda se meša sa slatkom vodom u dubljim slojevima jezera, ali pritisak same mase jezera onemogućava prodor mora u jezero kroz kraške stene. Ako bi nivo vode u jezeru drastično opao, ovaj pritisak bi oslabio i jezero bi postalo slano i njegova voda bi postala neupotrebljiva za piće.

JEZERO JE NEVEROVATNO ČISTO I IZUZETNO JE VAŽAN IZVOR VODE ZA PIĆE

Ono što najviše iznenađuje i zaista izaziva strahopoštovanje je neverovatna čistoća Vranskog jezera, koje je u suštini prirodni rezervoar zapremine oko 200 miliona kubnih metara. Voda iz Vranskog jezera je toliko čista da se pre upotrebe u domovima lokalnog stanovništva koriste samo mehanički oblici prečišćavanja.

Naime, u jezeru gotovo da nema bakterija, nema industrije, kanalizacije u okolini, dok zalivna voda sa okolnih brda prvo utiče na priobalni šljunak i tu se filtrira. Zahvaljujući svemu navedenom, Vransko jezero je izuzetno providno. U njemu se jasno vidi do dubine od 10, a ponegde i do 25 metara, pa se smatra jednim od najprozirnijih jezera u Hrvatskoj.

PREDANJE KAŽE DA SE U NJEMU NALAZI DVORAC POHLEPNE ŽENE, A U OKOLNIM PEĆINAMA SU BILE VILE

Za Vransko jezero vezuju se dve narodne legende, od kojih je jedna vezana za njegov nastanak. Prema predanju, na mestu gde se danas nalazi jezero nekada je bila dolina dve sestre. Jedna je bila siromašna, a druga bogata, pohlepna i podla, i krala je sestrinu zemlju i ružno se ponašala prema seljacima. Kako navodi Priroda Hrvatska, bogata sestra je živela u dvorcu, dok je siromašna živela u skromnoj kući i radila, da bi prehranila porodicu, za svoju sestru, između ostalog, meseći krug na pregači od ovčije kože.

Od komadića koji bi bili zalepljeni za kecelju, mesila bi hleb za svoju porodicu, ali i takav skromni hleb je bila voljna da deli sa sirotinjom koja joj je kucala na vrata. U tom trenutku, kaže legenda, taj mali hleb postajao je veliki kolač, voda u buretu se pretvarila u vino, a siromah joj je savetovao da napusti dolinu jer će njena zla sestra biti kažnjena. Kazna je bio zemljotres u kojem je njen zamak uništen, a jezero ga poplavilo. Kažu da je zamak još uvek na dnu jezera, a tokom olujnih noći, priča se, zvono zvoni iz dubine jezera. Za njega se, navodno, i danas hvataju mreže za pecanje.

Prema drugom narodnom predanju, pećine oko jezera naseljavaju vile. Naravno, ni dvorac ni vile nisu pronađeni. Ono što je pronađeno u jezeru su jegulje (barem ponekad) i nekoliko vrsta navodno "uvezene" ribe.

PRISTUP JEZERU JE ZABRANJEN, ALI SE MOŽE GLEDATI IZDALEKA

Zbog izuzetnog značaja jezero je pod zaštitom i pristup jezeru je zabranjen. Takođe, zabranjen je niz aktivnosti u blizini samog jezera koje bi mogle uticati na kvalitet vode u njemu. Ipak, moguće je uživati u njegovoj lepoti. Postoji nekoliko vidikovca u oblasti sa kojih se pruža pogled na njega, piše putnikofer.hr.

Podeli: