Ipak, jedna bivša stanovnica otkriva da život na "Ostrvu bogova", kako ga često nazivaju, izgleda drugačije kada se "ukloni sjaj Instagrama i promotivnih razglednica".Umesto bezbrižne egzotike, doseljenici se često susreću sa iscrpljujućom birokratijom, nedovoljno opremljenim bolnicama, zagađenjem, skrivenim troškovima i životom u svojevrsnom "balonu" koji je često daleko od stvarnog indonežanskog života.Bali je 2024. godine zabeležio čak 16,4 miliona međunarodnih i domaćih dolazaka, dok na ostrvu živi oko 4,2 miliona ljudi. Kako broj turista i doseljenika raste, sve se glasnije čuju oni koji upozoravaju da svakodnevica na ostrvu nije uvek idilična.Ainura Kalau, koja je sa suprugom devet meseci provela u popularnom Cangguu, opisala je niz izazova – od infrastrukturnih problema i stalne borbe sa vizama, do zagađenja i osećaja sve veće izolovanosti, zbog kojih su na kraju odlučili da napuste ostrvo.Shutterstock/Guitar photographerStres odmah na početkuPrema njenim rečima, već na početku boravka naišli su na "iscrpljujući" režim za izdavanje viza. Većina stranaca dolazi sa turističkim vizama koje je potrebno obnavljati svakih mesec ili dva. Čak i uz pomoć agenta, to redovno znači predavanje pasoša i stalno planiranje."Ta neizvesnost izjeda. Nikad se u potpunosti ne "odomaćite" jer znate da vam je vreme, koliko god ga obnavljali, zapravo ograničeno. Teško je dugoročno se vezati za bilo šta kada vam je pravni status uvek privremen", kaže Kalau.Neadekvatna zdravstvena zaštitaManje zdravstvene tegobe lako se rešavaju, ali ozbiljniji slučajevi mogu značiti hitnu evakuaciju u Singapur ili Bangkok. Kalau se prisetila prijateljice za koju su sumnjali da ima upalu slepog creva, a lokalna bolnica nije bila opremljena za operaciju – osiguranje joj je organizovalo hitan let. Osiguranje koje pokriva takve evakuacije, upozorava, "izuzetno je skupo", pa ga mnogi mlađi izbegavaju.Zagađenje koje je sve teže ignorisatiIako je Bali poznat po prirodnim lepotama, Kalau tvrdi da je ekološka situacija zabrinjavajuća. "Ostrvo ima ozbiljan problem sa smećem – vidite ga pored puteva, u rekama, a more ga izbacuje na brojne plaže tokom kišne sezone", piše.Još jedan problem je spaljivanje smeća uveče, praksa koja stvara guste oblake dima i, tvrdi, utiče na zdravlje stanovnika. Njen suprug borio se sa hroničnim sinusitisom, a ona je razvila uporan kašalj.Shutterstock/kitzcornerŽivot u iseljeničkom "mehuru"Canggu, Seminyak i Ubud postali su centri digitalnih nomada – mesta sa sopstvenim, pomalo izolovanim mikrosvetovima. "Kafići su puni stranaca koji naručuju avokado tost i specijalnu kafu, a mnogi ostanu i po pola godine bez da nauče ijednu reč indonežanskog", kaže Kalau.Razlika u prihodima je ogromna: mesečna kirija za luksuznu vilu često iznosi koliko lokalna porodica potroši za pola godine.Površna i prolazna prijateljstvaIako je Bali poznat po živoj društvenoj sceni, stalne promene stanovnika rezultiraju vezama koje retko postanu dublje. "Svi dolaze i odlaze. Zbližite se sa nekim, a on ode za mesec dana. Ciklus upoznavanja stalno se ponavlja", kaže. Osetila je i svojevrsno takmičenje – ko putuje na "najkul destinacije" i čiji je život na društvenim mrežama "najzavidniji". S vremenom, kaže, to postaje naporno.Infrastruktura koja ne prati potrebeZa digitalne nomade, stabilna infrastruktura je ključna za rad – a na Baliju to često nije slučaj.Struja je, kaže, redovno nestajala, pa su plaćali dva različita internet operatera. U njihovoj vili imali su problema sa buđi, poplavama, lošim pritiskom vode i posledicama jakih kiša. Stres povećavaju i prometni haos te rizici vožnje skuterom."Povoljan život" koji često to nijeIako Bali ima reputaciju jeftine destinacije, Kalau tvrdi da se to retko odnosi na doseljenike:Shutterstock/AsiaTravel"Možete živeti jako jeftino ako jedete lokalno, izbegavate turističke zone i živite kao lokalci. Ali većina posetilaca želi lep luksuz, zapadnjačku hranu i coworking sa dobrim internetom", kaže.Kada su uračunali vize, kvalitetno zdravstveno osiguranje, povratne letove i više cene u popularnim zonama, shvatili su da im se ušteđevina znatno brzo "topi". Uz sve to, vlaga i buđ brzo uništavaju odeću i elektroniku – što je još jedan "skriveni trošak".Usamljenost i osećaj da tamo ne pripadajuNa kraju, presudnu ulogu odigrao je emocionalni teret života između dve kulture."Nisam bila turista, ali nisam bila ni pravi stanovnik", priznaje. Tokom boravka propuštali su važne porodične trenutke, venčanja, okupljanja – iskustva koja se ne mogu vratiti."Negde oko sedmog meseca života tamo počela sam da osećam usamljenost koja nije imala veze sa brojem ljudi oko mene. Nedostajalo mi je imati korenje. Biti deo zajednice kojoj doprinosim nečim više od turističkih dolara", zaključila je. 
1 Komentari
Sortiraj po: