Apostolska Petrova crkva nad prestonim Rasom

Bila sam u više navrata, ali samo je jednom bilo moguće da udjem. I decu sam dovodila ali oni su je videli samo spolja jer je ova prelepa crkva gotovo uvek zakkjucana. Molim da se ta praksa promeni i da jedan monah ili sveštenik budu čitav dan u njoj kako bi vernicima i posetiocima bilo omogućeno da uđu u svetinju.

Bio sam ovdje daleke osamdesetsedme (ili osamdesetosme?). Ciljano sam putovao s mora pet dana po Srbiji i obilazio manastire i druge kulturne i prirodne divote. Naravno, jedna od važnih stanica bio je i Novi Pazar, sa Sopoćanima i Đurđevim stupovima. Popeo sam se i na stari Ras, valjda negdje oko dva popodne po jezivoj vrućini i tamo sam, jasno, bio sam ko duh, hehehe. A za ovu Petrovu crkvu sam dobro znao da je najstarija u Srbiji i svakako sam je želio vidjeti, pa sam bio malo razočaran kad sam se strmo popeo gore autom i zatekao je zatvorenu. No, nakon nekoliko minuta eto jedne stare babe koja je imala ključ i pustila me unutra. I kao na mnogim mjestima u Srbiji bio sam na neki način opčinjen tom nekom atmosferom pravoslavne kulture.
Dosta sam putovao po svijetu, ali ova davna epizoda iz onih nekih sretnijih vremena ostala mi je među najdražima.

Bila sam u više navrata, ali samo je jednom bilo moguće da udjem. I decu sam dovodila ali oni su je videli samo spolja jer je ova prelepa crkva gotovo uvek zakkjucana. Molim da se ta praksa promeni i da jedan monah ili sveštenik budu čitav dan u njoj kako bi vernicima i posetiocima bilo omogućeno da uđu u svetinju.

Bio sam ovdje daleke osamdesetsedme (ili osamdesetosme?). Ciljano sam putovao s mora pet dana po Srbiji i obilazio manastire i druge kulturne i prirodne divote. Naravno, jedna od važnih stanica bio je i Novi Pazar, sa Sopoćanima i Đurđevim stupovima. Popeo sam se i na stari Ras, valjda negdje oko dva popodne po jezivoj vrućini i tamo sam, jasno, bio sam ko duh, hehehe. A za ovu Petrovu crkvu sam dobro znao da je najstarija u Srbiji i svakako sam je želio vidjeti, pa sam bio malo razočaran kad sam se strmo popeo gore autom i zatekao je zatvorenu. No, nakon nekoliko minuta eto jedne stare babe koja je imala ključ i pustila me unutra. I kao na mnogim mjestima u Srbiji bio sam na neki način opčinjen tom nekom atmosferom pravoslavne kulture.
Dosta sam putovao po svijetu, ali ova davna epizoda iz onih nekih sretnijih vremena ostala mi je među najdražima.